Sadržaj portala

Marilyn Loden i povijest «staklenog stropa»

Piše: Julijana Jurković

Dana 24. svibnja ove godine, navršeno je 40 godina otkad je Marilyn Loden skovala izraz „stakleni strop“, koji je, na mnoge načine, aktualan i vrlo bitan i dan-danas za položaj žena u poslovnom svijetu, iako su žene otada uvelike promijenile ustaljene spolne obrasce u školama, kod kuće i na poslu. Tijekom godina izraz je ušao u javnu upotrebu i otada su ga u svojim govorima i javnim obraćanjima upotrijebile mnoge utjecajne žene poput Madeleine Albright, Arethe Franklin i Oprah Winfrey.

Marilyn Loden vodeća je stručnjakinja za prava žena u biznisu i promjenu pristupa u vezi s dolaskom žena na vodeće pozicije. Više od 35 godina bavi se savjetovanjem čelnika kompanija, vladinih agencija, fakulteta i odvjetničkih tvrtki kako da ugrade i implementiraju strategije i inovativne programe kojima će se maksimizirati doprinos i prava svih radnika neovisno o njihovu spolu. Njezine su usluge zatražile razne organizacije, primjerice Procter & Gamble, Kalifornijski institut, ChevronPhillips, Salomon Brothers itd. Prije nego što je, 1981., pokrenula vlastitu konzultantsku tvrtku, bila je viša menadžerica u tvrtki New York Telephone.

Marilyn Loden nije ni pomislila da će na neki način preoblikovati povijest kada je govorila na panel-diskusiji Women’s Exposition u New Yorku 1978. godine. Zapravo nije ni trebala sudjelovati na njoj. Naime, Marilyn, tada tridesetjednogodišnja zaposlenica tvrtke New York Telephone, pozvana je da sudjeluje u diskusiji pod nazivom Mirror, Mirror on the Wall jer je dopredsjednica te tvrtke bila spriječena. Govornici su bile ona i još četiri žene. Cijela se rasprava vrtjela oko toga da su žene, s vlastitom – zrcalnom – slikom o sebi, na neki način same krive za pomanjkanje napretka u profesionalnom smislu.
Kada je Marilyn došla na red da govori, svoj je govor povezala s time kako je u svojoj kompaniji radila istraživanje o tome zašto nema više žena na menadžerskim pozicijama. Sakupila je dovoljno podataka tako da je izvukla zaključak da se taj problem proteže mnogo dublje od onoga što njezine kolegice govore i da je mnogo dublje ukorijenjen kako u poslovno okruženje, tako i u naše poimanje položaja žena u takvom okruženju.

„Činilo mi se da postoji jedna nevidljiva barijera za daljnji napredak koju ljudi još nisu bili artikulirali“, rekla je Loden. I toga, možemo reći „povijesnoga“ dana, tu je nevidljivu barijeru nazvala „stakleni strop“.

Ove godine, točnije 24. svibnja, obilježava se 40 godina otkad je Marilyn Loden skovala taj izraz, koji je, na mnoge načine, aktualan i vrlo bitan i dan-danas za položaj žena u poslovnom svijetu, iako su žene otada uvelike promijenile ustaljene spolne obrasce u školama, kod kuće i na poslu. Godine 1984. izraz „stakleni strop“ nalazimo u članku u Adweeku, 1986. The Wall Street Journal ga je upotrijebio u naslovu jednoga članka, a tijekom godina sam je izraz ušao u javnu upotrebu i uključen je u razne rječnike kao rječnička natuknica te su ga otada u svojim govorima i javnim obraćanjima upotrijebile mnoge utjecajne žene poput Madeleine Albright, Arethe Franklin i Oprah Winfrey.

„Samo sam željela istaknuti s kojim se problemima susreću žene u poslovnom svijetu i željela sam vidjeti što ih sprječava u njihovu daljnjem napretku i zasjedanju na više pozicije, jer očito da je postojalo 'to nešto', čega možda i nismo bili svjesni i o čemu se, u krajnjoj liniji, i nije govorilo, što ih je zadržavalo na jednoj određenoj poslovnoj razini.“

Loden i danas čuva pozivnicu za tu panel-diskusiju, koja je zapravo bila „prvi nacionalni dijalog o položaju žena u poslovnom svijetu“. Isto je tako sačuvala i program, koji je uključivao razne teme: od seksualnog uznemiravanja do alkoholizma, s vrlo zanimljivim naslovima, primjerice Sve to blještavilo, Zaposlite njega, ima dobre noge! i Becky želi postati vodoinstaler.

Sama Loden smatra da se mnogo toga promijenilo u odnosu prema ženama, ali da čak ni u današnje doba žene i crnci nisu dovoljno zastupljeni na vodećim pozicijama i da, nažalost, neke tvrtke još uvijek seksualno uznemiravanje ne shvaćaju dovoljno ozbiljno.

Toga povijesnoga dana Loden nije napisala svoj govor nego ga je spontano izrekla, a i sam izraz „stakleni strop“ nastao je sasvim slučajno, u skladu s metaforičkim nazivom diskusije na kojoj je govorila. „Da budem iskrena“, rekla je Loden, „nisam mislila da izgovaram nešto toliko bitno i prijelomno. U tom mi je trenutku taj naziv imao savršenog smisla. Samo sam željela istaknuti s kojim se problemima susreću žene u poslovnom svijetu i željela sam vidjeti što ih sprječava u njihovu daljnjem napretku i zasjedanju na više pozicije, jer očito da je postojalo ‘to nešto’, čega možda i nismo bili svjesni i o čemu se, u krajnjoj liniji, i nije govorilo, što ih je zadržavalo na jednoj određenoj poslovnoj razini.“

Za ženu se pretpostavlja da iza sebe ima muškarca koji isto tako zarađuje i da je sasvim u redu da se žene stoga za istu vrstu posla plaća manje nego njihove muške kolege

Nakon konferencije žene iz publike su joj počele prilaziti želeći porazgovarati s njom o činjenici da na poslu daju sve od sebe, ali da se osjećaju da su u jednom trenutku „zapele“ i da za njih ne postoji daljnji napredak. Sve to, skupa s podacima do kojih je došla svojim istraživanjem, Loden je iskoristila da na sastanku sa svojim muškim nadređenima istakne koji je razlog da žene u poslovnom smislu i napretku mogu doći do jedne granice koju onda ne mogu prijeći. „Nema dokaza“, zaključila je, „za pretpostavku da žene nemaju potrebne poslovne vještine za takvo što ili pak da ih njihova ćud sprječava u tome“, čime je stekla određenu nepopularnost u svojoj tvrtki, koju je i napustila nedugo nakon toga ne želeći prihvatiti poziciju koju su joj bili ponudili.

Danas, četrdeset godina kasnije, izraz „stakleni strop“ u svekolikoj je upotrebi i naveliko se upotrebljava i u naslovima i u diskusijama vezanima za žene na visokim pozicijama i onome što ih zaustavlja i onemogućava na njihovu poslovnom putu i pri njihovu napredovanju u karijeri.

Loden smatra da „nažalost, očito u svoju gensku strukturu imamo usađeno da se muškarce, kao hranitelje obitelji, treba više plaćati. Za ženu se pretpostavlja da iza sebe ima muškarca koji isto tako zarađuje i da je sasvim u redu da se žene stoga za istu vrstu posla plaća manje nego njihove muške kolege.“

Isto tako, njezino je mišljenje da je u mnogim tvrtkama stanje ostalo nepromijenjeno, pogotovo vezano za seksualno uznemiravanje, što – polako ali sigurno – počinje izdizati svoju glavu ispod tepiha, gdje je godinama bilo stavljano.

„Nevjerojatno je da u današnje vrijeme imate mnogo rukovoditelja koji se nećkaju i čak odbijaju mentorirati kolegice jer se boje da ne bi odmah počela naklapanja da je u vezi s tom kolegicom. Taj, zapravo, neutemeljen strah čini mnogo štete ženama koje su i sposobne i talentirane u istoj mjeri kao i njihovi muški kolege, ali na taj im se način uskraćuje jedna vrsta pomoći i napredovanja, a istodobno ih se i podcjenjuje“, kaže Loden.

Dio problema nalazi i u činjenici da se žene koje su se uspjele visoko uspeti na poslovnoj ljestvici ne bore dovoljno za prava ostalih žena u poslovnom svijetu

Također smatra da su danas žene mnogo prisutnije u poslovnim organizacijama, ali da još uvijek nisu toliko moćne kao njihovi muški kolege, niti imaju mogućnost donošenja nekih važnijih poslovnih odluka, što je, smatra „velika šteta jer žene razmišljaju drugačije od muškaraca i imaju drugačiji pristup rješavanju problema. Zamislite samo kako bi svijet izgledao kad bi žene ravnopravno s muškarcima, dakle u omjeru 50-50, mogle donositi apsolutno sve odluke?“ napola se našalila Marilyn.

Dio problema nalazi i u činjenici da se žene koje su se uspjele visoko uspeti na poslovnoj ljestvici ne bore dovoljno za prava ostalih žena u poslovnom svijetu: „Trebamo podršku kako muškaraca tako i žena koje su se uspjele probiti na vodeće pozicije. Većina takvih žena ističe da njihov uspjeh nema veze s time što su žene, a to je zapravo najlakši put, ustrajanje na tome da se njihov uspjeh i njih same ne identificira s njihovim spolom.“

Marilyn Loden s mnogo duha i humora komentira postoji li „stakleni strop“ i danas: „Ponegdje su u ‘staklenom stropu’ nastale rupe tako da su se pojavili prozorčići za napredak i bolji položaj žena u poslovnom svijetu, ali, nažalost, ponegdje je taj ‘stakleni strop’ samo dodatno pojačan još jednim ‘staklenim stropom’.“