Sadržaj portala

Mizoginija ubija. Doslovno.

Piše: Tena Štivičić

Alek Minassian je, 23.travnja 2018., kombijem usmrtio desetero ljudi u terorističkom napadu u Torontu, u Kanadi. U zadnjih nekoliko godina takvi su napadi postali uobičajena metoda u zemljama izvan Sjedinjenih Američkih Država u kojima je lakše nabaviti automatsku pušku nego kombi.

Svojom oproštajnom porukom, objavljenom na Facebooku, Alek Minassian izjasnio se kao ‘incel’, poklonio se ‘vrhunskom gospodinu’ Eliottu Rodgeru i svečano objavio da je pobuna incela počela. O terminologiji koju je upotrijebio u toj poruci donedavno nismo znali mnogo jer je pripadala pljesnivim zapećcima interneta, tamo gdje mizoginija uspijeva kao tvrdokorna gljivična infekcija. No, donedavno, nije bilo mrtvih.

Pa pojasnimo o čemu se radi. Incel je kratica za ‘involuntary celibacy’, u prijevodu prisilni celibat. Samozvani inceli su seksualno frustrirani, usamljeni muškarci koji se skupljaju na forumima kako bi međusobno lamentirali o nepravednom društvu u kojem im je seks, kao i romantični odnos, uskraćen zbog niza razloga kojima nisu sami krivi, a prednjači genetska lutrija u kojoj su izvukli kratku slamku. Ta je forumska komunikacija s vremenom poprimila odličja ideologije, razvila ne samo svoj jezik i objašnjenja zašto je u društvu došlo do te notorne nepravde, nego i neke, doduše ne sasvim koherentne, manifeste kojima bi se nepravda apostrofirala.

Stacey je svaka žena koja im uskraćuje seks jer je na seksualnom tržištu u stanju pucati više. Svaki seksualno aktivan muškarac koji može spavati s nekom Stacey zove se Chad. Chadova prednost pred incelima je puke genetske prirode,a koja ga je obdarila karakteristikama koje je incelima uskratila, a koje ga čine atraktivnim ženama. U incel- zajednici nema govora o radu na sebi. Podrška ne ide u smjeru preispitivanja ponašanja, svjetonazora pa i dubljih psiho-seksualnih pitanja i rješavanja mogućih problema, napose da bi poštovanje prema ženama bilo prvi i najsigurniji put do uspostave odnosa. Podrška postoji u obliku podgrijavanja gnjeva zbog nepromjenjive situacije i međusobne validacije bijesa i prezira prema ženama koje ih, namjerno ili nenamjerno, ignoriraju. Veliki krivac za njihov ponižavajući status u društvu je seksualna revolucija. Dopustiti ženama seksualnu slobodu i pravo na izbor partnera ključna je stepenica u srozavanju toga statusa.

Incel- zajednica bubri od toksične mizoginije, kao što možete zamisliti. Ali i od paradoksa i gluposti. Iako priznaju da nemaju nikakvog iskustva sa ženama, istodobno znaju točno kako žene misle i što to vodi njihovo ponašanje. U isti ih mah i preziru i za njima sline. U nekim zakucima predlažu rješenja problema, priznajući, nakon napada u Torontu, da problem postoji, ali on nije u incelima, koji su samo simptom upropaštenog društva. Žene su, zbog feminizma i šminke, razvedene od realnosti. Prvo im treba zabraniti šminku, taj lažni oslonac kojim privlače višu klasu muškaraca. Trebale bi nositi iskaznice s ocjenom kojem rangu pripadaju. Sa svakim muškarcem s kojim spavaju rang bi im padao čineći ih time dostupnijim incelima. Žene koje spavaju s više od devet muškaraca, kao i samohrane majke, država bi trebala prisliti na seks s incelima. Zvuči li vam to kao parodija Sluškinjine priče? Možda, ali nedavni događaji ukazuju na to da ovaj fenomen nikako ne treba podcijeniti.

U radikalnijim krugovima incel- zajednica cvjetaju fantazije o osveti i odmazdi nad svijetom koji ih je zakinuo za ono što ima pripada, počivajući na opasnom osnovnom mizoginom uvjerenju da muškarci imaju neprikosnoveno pravo na žensku pažnju, ljubav i seks. U tim istim krugovima Alek Minassian nije prvi heroj. I on se sam referira na Elliota Rodgera koji je, 2014., ubio šestero ljudi i ostavio podugačko štivo u kojem objašnjava svoju mržnju prema ženama ovog svijeta koje su ga zakinule i uvrijedile. Njega incel- zajednica rutinski naziva svecem.

Ni Minassian, ni Rodger nisu prvi masovni ubojice koje je motivirala mržnja prema ženama. Sjetimo se samo Jacka Trbosjeka koji je ovako komično preveden mogao biti samo u duboko mizoginoj kulturi. Mišljenja se trenutno drastično razlikuju o tome je li samo minimalni postotak incela sklon pretočiti nasilne fantazije u stvarnost ili u svakoj zajednici koja počiva na iskonskoj mizoginiji postoji mogućnost realizacije nasilja. No ono što je sigurno jest to da internet pruža mogućnost frustiranim ljudima da nađu zajednicu sebi sličnih, da se prozovu potlačenim društvenim slojem nad kojim je izvršena napravda i da, pod okriljem anonimnosti, jedni u drugima potiču pa i najekstremnije oblike traženja zadovoljštine.

David Futrelle, novinar koji prati pokret incel, nakon napada u Torontu izjavio je. ‘Mizoginija ubija. Doslovno. Moramo ju zaustaviti.’ Margaret Atwood, iz čijeg je uma još u davna vremena izašla Sluškinjina priča, skovala je poznati citat, ‘Muškarci se boje da će ih žene ismijati. Žene se boje da će ih muškarci ubiti’. Dvije rečenice koje kristalno jasno objedinjuju kompleksnu narav odnosa između žena i muškaraca u našem se vremenu potvrđuju ubojito istinitima.