Sadržaj portala

Kako (is)koristiti neugodnu tišinu?

Kažu da tišina katkad može reći više od riječi. A jeste li znali da je možete iskoristiti u svoju korist i u poslovanju kako biste došli do cilja kojem težite?

Piše: Martina Vrbanić

Među zaposlenicima jedne tvrtke kružila je priča o njihovu šefu. Ta priča bila je poput legende. Naime, kada bi zaposlenici došli u njegov ured tražiti povišicu ili promaknuće, on bi samo šutio. I kako su tihe i napete sekunde sve više prolazile, tako se svaki zaposlenik osjećao sve napetije i nervoznije. I tada, kako bi smanjio napetost situacije, gotovo bi svaki zaposlenik kroz šalu ponudio da će od sada volontirati ili raditi za manja primanja. Učinili bi sve što treba, samo da zaustave tu mukotrpnu tišinu.

Neugodna tišina može biti nepodnošljiva, a tome u prilog idu i razne studije. Godine 2010. Namkje Koudenburg sa Sveučilišta Groningen došao je do zaključka da komunikacija postaje nepodnošljiva nakon četiri sekunde tišine. Dok sekunde polako odmiču, kod govornika se osjeća toliko nesigurnosti da si počne postavljati razna pitanja u glavi: Jesam li rekao nešto pogrešno? Mrzi li me ova osoba? Hoću li dobiti otkaz?

Melissa Dahl je u istraživanju za svoju knjigu Cringeworthy: A Theory of Awkwardness otkrila da neizvjesnost igra veliku ulogu u tome da se svatko osjeća čudno u toj neugodnoj situaciji. To je primjer jedne životne situacije na koju nitko nije unaprijed pripremljen. Što reći ili učiniti? Istraživanja govore da upravo ta nepoznata situacija, neizvjesnost od onoga što će se sljedeće dogoditi, u ljudima izaziva neugodan osjećaj.

1960-ih godina nekoliko psihologa smislilo je ljestvicu koja se zove ``potreba za završetkom``. Ona mjeri koliko kome smeta neriješena situacija.

Razmislite o sljedećoj studiji iz 1960-ih godina prošlog stoljeća. Tijekom jednog istraživanja ljudi su u nekoliko krugova dobivali malu, ali ipak bolnu dozu električnih šokova. Kao upozorenje pred električne šokove, sa strane su stajala malena zvonca. Katkad bi se oglasila prije nego što je uslijedio elektrošok, a katkad bi elektrošok uslijedio bez prethodnog upozorenja.

Na kraju istraživanja većina se izjasnila da su lakše podnosili elektrošokove kada bi prethodno na njih bili upozoreni. Zaključak je da ljudi snažnije osjećaju nepredvidivu bol od one boli na koju su bili unaprijed pripremljeni.

S druge strane, ne reagiraju svi ljudi jednako na istu situaciju. 1960-ih godina nekoliko psihologa smislilo je ljestvicu koja se zove “potreba za završetkom”. Ona mjeri koliko kome smeta neriješena situacija. Bi li vam smetalo ako ne znate zašto je došlo do prekida veze? Hoće li vam smetati neizvjesnost i neznanje?

Postavljeno je mnogo pitanja, od kojih je većina bila prilično jednostavna: Volite li sigurnost u životu? Kako se nosite s nepredvidivim situacijama?

Zaključak je da ste, ako volite planiranje, držite se točnih redoslijeda i odluka, vjerojatno tip osobe koja žudi za završetkom. Želite riješiti svaku situaciju do kraja, žudite za završnim činom, točkom na „i“ koja vam omogućuje da krenete dalje bez gledanja unatrag.

Neka istraživanja pokazala su da određene situacije, osobito one koje dolaze u kombinaciji sa stresom i vremenskim pritiskom, imaju veću potrebu za završetkom. Čak i kod onih koji inače ne pate od čistih i riješenih završetaka.

S druge strane, ako vrlo lako mijenjate mišljenje, ne smetaju vam neriješeni odnosi i tajnovitost i otvorenoga ste uma, velika je vjerojatnost da nećete imati potrebu za završetkom.

Bez obzira na to koji ste tip osobe, bitno je znati da su neka druga slična istraživanja pokazala da određene situacije, osobito one koje dolaze u kombinaciji sa stresom i vremenskim pritiskom, imaju veću potrebu za završetkom. Čak i kod onih koji inače ne pate od čistih i riješenih završetaka.

Sada se ponovno vraćamo na priču s početka o šefu i njegovim zaposlenicima. Činjenica da nam treba “završetak” čini neizvjesnost još neugodnijom, kao što se to često i događa u pregovorima oko plaće. U toj situaciji donijet ćemo vjerojatno bilo kakvu odluku, samo da se pokrenemo s mjesta i krenemo naprijed prema sigurnosti i poznatoj situaciji. Čak i ako riskiramo i donesemo brzopletu i pogrešnu odluku, osjećat ćemo se bolje jer smo prekinuli neizvjesnost. Kao što je bio slučaj i s nervoznim zaposlenicima koji su na kraju sami predložili volontiranje, samo da prekinu mučnu tišinu.

U situacijama u kojima ne znate što trebate reći ili učiniti najbolje je da ne učinite ništa.

U situacijama u kojima ne znate što trebate reći ili učiniti najbolje je da ne učinite ništa. Kao i u ranije spomenutom primjeru šefa koji je šutio, postoje situacije u kojima sposobnost da se odupremo neugodnoj tišini i ne kažemo ništa mogu poslužiti u našu korist. Neka ovaj podsjetnik bude za sve one sramežljive koji se teško izražavaju i postaju nervozni u neizvjesnim situacijama: neugodna tišina ne mora uvijek biti loša, ovisno o tome kako i kada šutimo.

Na primjer, Katie Donovan, osnivačica konzultantske tvrtke Equal Pay Negotiations, predlaže tehniku pregovaranja u neprimjerenoj tišini.

“Prvi korak je da budete tihi. Utišajte se ili šutite. Ako vam je na primjer ponuđena početna plaća, a znate da je prosječna plaća za tu poziciju nešto veća, možete reći: ‘Hvala na ponudi. Ipak, malo sam iznenađena zbog plaće. Na temelju mog istraživanja, očekivala bih da će plaća biti veća.'”

To je vrlo dobar početak. Ne postoji bolja fraza u poslovnom svijetu od fraze: “Malo sam iznenađena.” No ipak, djeluje samo ako to kažete i nakon toga napravite pauzu i ne kažete više ništa. Donovan objašnjava da će za vrijeme pauze poslodavac vjerojatno pokušati utvrditi koliko ste ozbiljni i koliko možete ponuditi tvrtki.

“Zapamtite, rijetko je početna plaća koja je ponuđena na razgovoru za posao ujedno i maksimalna plaća predviđena za određeno radno mjesto. Tijekom razgovora poslodavac će je vjerojatno povećati”, kaže Donovan. „Možda nećete doći do iznosa koji ste vi zamislili ili tražili, ali dopustite da vam on to kaže, nemojte nikada vi predlagati niži iznos.”

Postoje i drugi načini da iskoristite tišinu u svoju korist. Na primjer, tražite trenutak u kojem ćete moći razmisliti. Melissa Dahl kaže: “Prije nekoliko godina trebala sam intervjuirati profesoricu Brené Brown sa Sveučilišta Houston, jednu od najprodavanijih autorica. Tema razgovora bilo je izlaženje njezine knjige Rising Strong. Bila sam užasnuta koliko je često šutjela za vrijeme razgovora. Šutjela bi po nekoliko sekundi i to tako da se činilo kao da duboko razmišlja o odgovoru koji će dati. Tišina može biti učinkovita i u tim slučajevima. Ne mora uvijek biti znak obrane.”

Studije koje podupiru koncept “potrebe za završetkom” otkrile su da postoje načini upravljanja nelagodnim osjećajima u neizvjesnim situacijama. Oni pomažu da zadržimo hladnu glavu tijekom neugodnih tihih situacija, kako u poslovnom okruženju, tako i izvan njega.

Za vrijeme eksperimenata istraživači su otkrili da se ljudi osjećaju sigurnije u neizvjesnim situacijama kada misle da će kasnije imati priliku objasniti ili braniti svoje odluke i stavove. Budite slobodni donijeti odluke, a onda se uvjerite da su one i najbolje tako što zamislite da ste ih obrazložili nekome drugome. Provjereno pomaže.