Marijana Baršić Barun: Čovjek nije otok, najbrže učimo kroz odnos - Zaposlena.hr
Sadržaj portala
marijana-barsic-barun-mentorstvo

Marijana Baršić Barun: Čovjek nije otok, najbrže učimo kroz odnos

Uoči 8. ciklusa projekta Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama“ razgovarali smo s novom mentoricom, članicom Uprave HAMAG-BICRA, Marijanom Baršić Barun.

Marijana je profesionalka s dugogodišnjim iskustvom u bankarskom sektoru, iza koje stoje godine rada s ljudima. Iako joj je ovo prvo formalno sudjelovanje u mentorskom projektu, mentorstvo joj nije novo: tijekom svoje karijere sustavno je razvijala i pratila mlađe kolege s jasnim uvjerenjem da znanje ima vrijednost samo ako se dijeli.

U razgovoru koji slijedi Marijana otvoreno govori o vlastitim iskustvima – dobrim i lošim – o ulozi mentora u profesionalnom razvoju, o izazovima s kojima se žene susreću u karijeri te o tome zašto su podrška, povezanost i prenošenje iskustva ključni za stvaranje zdravijih i uspješnijih poslovnih zajednica.

Bliži nam se 8. ciklus mentorstva, a vi ćete se po prvi put uključiti kao mentorica. Jeste li ikada bili u ulozi mentorice? Volite li dijeliti znanje i pomagati mlađim kolegama?

Mentorstvo smatram izuzetno važnim, osobito kada se osvrnem na vlastitu karijeru i njezine početke u bankarskom sektoru. Tijekom tog razdoblja imala sam vrlo različita iskustva – neka su bila izuzetno pozitivna, a neka znatno teža. U pojedinim situacijama imala sam dodijeljene mentorice koje nisu bile spremne prenositi znanje ili surađivati, što kod mladog čovjeka koji započinje svoj profesionalni put može izazvati osjećaj nesigurnosti i preispitivanja – kako vlastitog mjesta u kompaniji, tako i izbora industrije ili struke, do mjere da se pita „zašto sam upisala taj studij“.

Upravo su me ta iskustva dodatno uvjerila koliko je mentorstvo ključno. Kada nemate osobu koja vas želi učiti i usmjeravati, vrlo lako se zapitate jeste li donijeli pravu odluku. Zato smatram da je prijenos znanja i iskustva mladima temelj razvoja – kako pojedinca, tako i uspješne kompanije.

Svoj „mentorski zanat“, kako volim reći, stekla sam u bankarskom sektoru, konkretno u Zagrebačkoj banci. Tijekom tog razdoblja mentorirala sam sedam mlađih kolega. U jednom sam periodu, kao „relationship menadžerica“, imala i nekoliko pomoćnika, pri čemu je svaki novi član tima zahtijevao ozbiljan angažman i individualan pristup. Mentorstvo u praksi znači da uz vlastiti posao ulažete dodatnu energiju u razvoj druge osobe, često od samih osnova, a bez dodatnih bodova, bonusa ili nagrade.

Jedan od kolega koje sam mentorirala danas je uspješan menadžer, a često se znamo nasmijati jer se sjećamo da u početku nije znao ni pravilno poslati službeno pismo, smatrao se pripadnikom IT generacije u čemu je bio vrlo vješt i proces „dopis, omotnica, pošiljka, popunjavanje omotnice i slanje poštom“ mu je bio nepoznat. To su situacije koje jasno pokazuju koliko je mladim ljudima, osobito na prvom ili drugom radnom mjestu, potrebna podrška i strpljivo uvođenje u posao.

Mentoriranje traje između šest i dvanaest mjeseci po osobi, a u razdoblju od šest godina mentorirala sam sedam ljudi. Iako je taj proces iscrpljujući i često nedovoljno formalno vrednovan, izuzetno me veseli činjenica da su svi kolege koje sam mentorirala danas uspješni u poslovima koje rade, većinom i dalje u bankarskom sektoru. To je zapravo najveća nagrada, iako nematerijalna, izuzetno mi je vrijedna.

Što možete ponuditi mentijkama u ovom projektu?

Mentijkama mogu ponuditi svoje iskustvo, znanje i entuzijazam s kojim sam započela i gradila svoju karijeru. Mogu im prenijeti prepreke kroz koje sam prolazila i načine na koje sam dolazila do pozicije na kojoj sam danas. Vjerujem da bez predanosti, ljubavi prema poslu i uživanja u onome što radimo nema ni kvalitetnog rada, a  ni profesionalnog napretka.

Na svom karijernom putu susrela sam se s različitim kolegama – od onih iznimno poticajnih do onih s kojima suradnja nije bila jednostavna. Posebno su me uvijek inspirirali poduzetnici i njihov entuzijazam, jer u mnogim situacijama upravo ta energija čini razliku između prosječnog i uspješnog rezultata.

Veliku motivaciju crpila sam i iz primjera uspješnih žena. Balansiranje između obitelji i karijere zahtijeva puno truda, prilagodbi i osobnih odricanja. Iako je podrška partnera izuzetno važna, svjesna sam koliko je taj put zahtjevan. Za mene je obitelj uvijek bila na prvom mjestu, a karijera odmah iza toga. Smatram da je uspjeh upravo u toj kombinaciji, iako ona često znači i odricanje od osobnog vremena, poput sporta ili aktivnosti koje volimo. Jednostavno, dan bi ponekad trebao trajati znatno dulje.

Zašto je mentorstvo važno, posebno za žene?

Mentorstvo je važno za žene jer se mi, za razliku od muškaraca, prirodno manje povezujemo kroz neformalne mreže. Muškarci često imaju svoje načine povezivanja – primjerice kroz sport, nogomet, druženja – gdje se stvara osjećaj ekipe i povjerenja koji se kasnije prenosi i na posao. Žene takve obrasce imaju znatno rjeđe.

Zato smatram da su ovakvi mentorski programi izuzetno vrijedni. Oni ženama daju prostor za povezivanje, razmjenu iskustava i međusobnu podršku. Kada se žene aktivnije povezuju i podržavaju, ne jačaju se samo pojedinačne karijere, već se dugoročno gradi kvalitetnije i otpornije poslovno okruženje.

Ljudi su po svojoj prirodi grupna bića, nijedan čovjek nije otok i najbrže učimo kroz odnos, pripadnost i razmjenu iskustava. Kada postoji osjećaj povezanosti, raste sigurnost, samopouzdanje i spremnost na preuzimanje odgovornosti. Kod žena je taj aspekt povezanosti posebno važan jer često donose odluke uzimajući u obzir širi kontekst – odnose, obitelj i dugoročnu stabilnost.

Kada se žene povezuju kroz mentorstvo, smanjuje se osjećaj izoliranosti i natjecanja, a jača osjećaj podrške i zajedništva. To ne koristi samo pojedinki, već stvara zdravije profesionalne zajednice u kojima je lakše rasti, učiti i razvijati se na održiv način.

Jeste li vi imali mentora na svom profesionalnom putu?

Na svom profesionalnom putu nisam imala mnogo formalnih mentora. Češće sam se susretala sa situacijama u kojima mentorstvo nije bilo dostupno. Osoba od koje sam, međutim, najviše naučila bila je moja majka.

Moja majka je cijeli radni vijek provela u bankarskom sektoru i kroz njezin primjer naučila sam kako se odnositi prema poslu i ljudima, koliko je važno biti predan, odgovoran i pošten. Također sam vidjela koliko se žrtvovala balansirajući karijeru i obitelj, osobito dok smo brat i ja bili mali. Danas nam i dalje puno pomaže, i mom suprugu i meni, što meni omogućuje veću posvećenost poslu.

Iako toga možda nije svjesna, ona je bila moja najveća mentorica. Uz to, bavljenje glazbom i sportom od ranog djetinjstva naučilo me timskom radu, disciplini i ustrajnosti. To su vrijednosti o kojima se često govori u poslovnom svijetu, ali ih u praksi nije uvijek jednostavno ostvariti.

Upravo zbog toga posebno cijenim vrijednosti koje sam stekla kroz odgoj, sport i glazbu, gdje se timski rad doista živi, a ne samo spominje. U poslovnom svijetu često slušamo koliko je timski rad važan, no tek kada se on stvarno primjenjuje u praksi, moguće je graditi zdrave odnose, kvalitetne timove i dugoročno uspješne organizacije.

Prijave za 8. ciklus projekta počinju u siječnju 2026., a sve zainteresirane pozivamo da prate našu stranicu zaposlena hr.

Nastavite čitati