Vladimira Spindler: Muškarci su moje muze
Kroz povijest su žene češće bile one koje su gledane, a muškarci oni koji promatraju. Izložbom “It’s a man’s world” u galeriji Kaptol, fotografkinja i redateljica Vladimira Spindler preokrenula je te uloge i pogled usmjerila prema muškarcima.
Vladimira Spindler svoju je treću ovogodišnju izložbu održala u galeriji Kaptol, a ono što je, osim same izložbe, zanimljivo, je činjenica da je ona prva fotografkinja koja je svoje radove izložila u ovoj poznatoj galeriji. Objašnjava kako je došlo do suradnje: „Naime, kada sam Luciji Jerić, koja vodi Galeriju Kaptol, poslala dio svojih radova, među kojima su bili i neki koje smo izložili, zamolila me da joj pošaljem još i njoj se naprosto svidio moj fotografski rukopis. Pitala me je što bih voljela izložiti i ja sam bez puno razmišljanja rekla: ”Muškarce”. Odmah sam imala naslov u glavi. Njoj se jako svidjela ideja, naslov, koncept i tako je došlo do suradnje. Moram priznati da me je to neizmjerno obradovalo.“
Poznati klasik Jamesa Browna „It’s a man’s world“, govori o tome kako su muškarci stvorili mnoge velike stvari (automobile, vlakove, brodove…), ali taj uspjeh ne bi bio tako velik da nema žena. Objavljena je u vrijeme velikih društvenih promjena 1960-ih – pokreta za građanska prava i feminističkog pokreta – pa je dodatno dobila simbolično značenje.
Istoimena izložba Vladimire Spindler privukla je pažnju, a ona objašnjava: „Tim sam naslovom dala počast muškarcima i njihovim uspjesima, ali uz njihovu samouvjerenost i ego, kroz moje portrete ulovila sam i njihovu ranjivost, krhkost, nježnost i posvećenost onome čime se bave.“
Godinama bilježeći predstave, koncerte, filmske setove i snimanja, backstageove, garderobe, sobe za probe, Vladimira je stvorila impozantan niz portreta glazbenika, glumaca, redatelja, producenata, snimatelja…Iz svog bogatog opusa za ovu izložbu izdvojila je dvadesetak najzanimljivijih.
„Imala sam 90 odabranih portreta u gomili portreta koje sam kroz godine snimila, a niti veličina galerije, a ni financijska računica nije mogla “podnijeti” svih 90. I tako smo moja galeristica Lucija Jerić i ja odabrale dvadesetak, točnije 22. Moram priznati kako to nije bilo ni malo jednostavno.„
Uvriježeno je mišljenje kako se muškarci ne vole fotografirati, ali Vladimira objašnjava kako svojim šarmom često dobiva njihovu naklonost i strpljivost kada ih fotografira. A priznaje i kako ih često fotografira iz prikrajka.
“Kako sam dosta radila na setu i kazalištu shvatila sam da su muškarci zapravo moje muze. Volim vidjeti lijepu ženu, privuče me ženski osmijeh ili način na koji nose odjeću, ali što se tiče muškaraca i fotografija, ono što me privuće uopće nije vezano za njihovu ljepotu ili mladost. Kod mene ima svih dobrnih skupina, i različitih izgleda. Ali privuče me, fotografski, ono nešto, neka energija. Drugačija je, u svakom slučaju, od žena.“
Ono što joj je ostalo u posebnom sjećanju je trenutak kada je fotografirala Arsena Dedića.
„Arsen i ja bili smo dugogodišnji prijatelji, pili smo kave u Esplanadi i zvao me Girica. Njegov portret nastao je na jednom takvom druženju. Pozvao me na kavu, da mi pokloni karte za svoj koncert, sjedili smo kod njega doma, a on mi je dopustio da ga usput fotografiram. I tako je nastala fotografija Asena koji pali cigaretu. Njega već dugo nema. Sjećam se trenutka kada sam saznala da je preminuo. Rekla sam svojoj djeci, a oni su tu istu fotografiju, samo manjeg formata, poskrivečki uzeli i stavili na kuhinjski prozor i upalili svijeću, znali su koliko mi to znači. I tako je Arsen uvijek “ručao” sa nama.“
Vladimira otkriva kako sljedeću izložbu možemo očekivati početkom iduće godine, u galeriji Kupola u gradskoj knjižnici na trgu Ante Starčevića. Nakon što su sve tri izložbe bile na većim formatima stiže jedna u malom formatu pod nazivom ”Izgubljeno putem”. Tri izložbe u jednoj godini, a niti jedna nije nalik na drugu. Svaka ima prepoznatljiv, a opet tako različit rukopis.
„Nitko ne može reći da se moji radovi ponavljaju. Ja volim biti svaki put drugačija, iznenaditi, a opet biti prepoznata u emociji. Jer meni je emocija najbitnija u životu i sve što u životu radim radim isključivo kroz nju.“, ističe Vladimira.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Osnaživanje žena na tržištu rada” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
