Ivana Jolić – Mijenjaju se društvene uloge pa time i odgojni stilovi

Razgovarala: Petra Nikić
Fotografije: Tomislav Smoljanović

Nakon 12 godina rada u Klinici za psihijatriju Vrapče, socijalna pedagoginja Ivana Jolić dolazi na mjesto ravnateljice novog Centra za pružanje usluga u zajednici „Savjetovalište Luka Ritz“. Centar je otvoren 2017. zbog potrebe za sustavnom i sveobuhvatnom skrbi o djeci i mladima u riziku i djeci s razvijenim problemima u ponašanju.

Prije deset godina zemlju je potreslo tragično ubojstvo. Tada 18-godišnji Luka Ritz umro je od ozljeda koje su mu zadali njegovi vršnjaci. Ovaj događaj bio je okidač da javnost otvori oči i shvati da vršnjačko nasilje nije nešto što možemo vidjeti samo na filmu, već je duboko prisutno i u našem društvu. Dvije godine nakon nemilog događaja Lukini roditelji osnovali su Zagrebačko savjetovalište protiv nasilja djece i mladih „Luka Ritz“, udrugu koja je u sedam godina rada pružila stručnu pomoć za više od 5000 korisnika i značajno pridonijela podizanju svijesti o problemu nasilja među mladima. Danas je društvo ipak svjesnije postojanja problema nasilja, kao i problema u ponašanju djece i mladih, koji i vode do vršnjačkog nasilja. Grad Zagreb je prepoznao važnost ulaganja u sustavnu prevenciju nasilja i drugih oblika rizičnih ponašanja djece i mladih te je prošle godine otvorena javna ustanova odnosno Centar za pružanje usluga u zajednici „Savjetovalište Luka Ritz“.

Na čelu Centra je ravnateljica Ivana Jolić, socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja. Rođena Šibenčanka, nakon završenog smjera Poremećaji u ponašanju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu zaposlila se u Klinici za psihijatriju Vrapče, gdje je 12 godina radila na Zavodu za forenzičnu psihijatriju na poslovima psihosocijalnog tretmana forenzičnih pacijenata, odnosno onih koji su u trenutku počinjena najtežih kaznenih djela bili neubrojivi, pa su zbog toga umjesto u zatvoru završili na obveznom psihijatrijskom liječenju. Posljednih godinu dana uspješno rukovodi Centrom koji je već i prije prvog rođendana ostvario značajne rezultate.

Često roditelji ne znaju postaviti djetetu jasna pravila igre i pojasniti posljedice koje iz njih proizlaze

Što točno Centar radi? Kako pomaže mladima?

Naša misija je pružanje stručne sveobuhvatne pomoći. Točnije, pružamo usluge savjetovanja psihosocijalne podrške djeci, mladima i njihovim obiteljima, koji su u riziku od problema u ponašanju ili su ih već razvili. Od početka rada Centra do danas u našem je timu sedmero zaposlenika, među kojima petero stručnjaka (dva psihologa, socijalni radnik i dva socijalna pedagoga) i dvoje administrativnih djelatnika. Moj posao, uz rukovoditeljske obveze, podrazumijeva uglavnom rad s odraslima. To se konkretno odnosi na pružanje psihoterapijske i psihosocijalne podrške roditeljima i osobama starijima od 18 godina.

Imate li informaciju o ponašanju djece nakon što im je pružena pomoć?

Sve ovisi o motivaciji djeteta i roditelja, a jednom kad završe naš program, sve ostaje na njima; naravno, uz mogućnost traženja podrške, ako im ponovno zatreba. Zaista imamo pozitivne primjere, kad smo u samo dva savjetodavna razgovora napravili veliki pomak jer su roditelji potražili pomoć na vrijeme, odnosno identificirali problem u djetetovom ponašanju u vrlo ranoj fazi te u skladu s tim napravili određene promjene i u svojem ponašanju prema djetetu. U takvim je slučajevima najčešće bio problem u dosljednosti i postavljanju granica, što je pak jedna od temeljnih odgojnih, roditeljskih dužnosti. Odnos privrženosti i povjerenja između djeteta i roditelja uz dosljedno postavljanje granica preduvjet je razvoja djetetovog odgovornog ponašanja. Često roditelji ne znaju postaviti djetetu jasna pravila igre i pojasniti posljedice koje iz njih proizlaze. Ili naprosto ne znaju adekvatno odgovoriti na potrebe djeteta u nekom trenutku, pa to postane razlog pojave određenih smetnji u ponašanju. Većina odraslih razumije pravila igre u poslu ili životu; uglavnom znamo kakve ćemo posljedice snositi, ako kršimo pravila. Isto je i u odgoju djece. Važno je djetetu objasniti koja su njegova prava, ali i koje su obveze i pravila. Ako dijete nema jasnu sliku o pravilima i posljedicama njihovog kršenja, možemo očekivati da ćemo se suočiti s neprihvatljivim ponašanjem djeteta jer se poželjno ponašanje uči adekvatnom socijalizacijom.

Jesu li, dakle, za poremećaje u ponašanju krivi roditelji?

Ne bih govorila o krivnji. Više bih se fokusirala na odgovornost. Roditeljstvo je najteži i najodgovorniji „posao“ na svijetu, a za njega ne postoji nikakvo obvezno školovanje. Za sve ostalo školujemo se godinama. Uvriježeno je mišljenje da roditeljstvo leži baš svakom pojedincu. Možda je to vrijedilo u nekim prijašnjim vremenima, kad je život bio jednostavniji. Ali danas, kad oba roditelja rade cijele dane, kad je teško uskladiti poslovne i privatne obveze, ne bih se složila s takvim stajalištem. Iz osjećaja krivnje radi nedovoljno vremena provedenog sa svojim djetetom roditelji često znaju biti popustljivi u odgoju.

U Centru nastojimo na radionicama s roditeljima podizati svijesti o važnosti postavljanja granica i dosljednosti, kao i stvaranja međusobne povezanosti i privrženosti prema djetetu. Nadalje, jako je važno da roditelji nastupaju kao ravnopravni partneri, a ne da jedan roditelj postavlja jedna pravila, a drugi suprotna jer to zbunjuje dijete i može stvoriti velike probleme. Česte su i situacije kad su roditelji u procesu rastave ili su rastavljeni, pa se dijete nalazi „između dvije vatre“. U tim slučajevima poučavamo roditelje o štetnosti rješavanja njihovih osobnih problema preko leđa djeteta kojem je potrebna ljubav i privrženost oba roditelja. To je još jedan od čestih razloga nastanka problema u ponašanja djece, pa je jako važno da se u savjetovanje uključe i roditelji. Obitelj je povezana cjelina i ne možemo „popravljati“ samo jedan element (dijete).

Neke brojke ukazuju na to da je, primjerice, rastava braka sve više, što svakako ne znači da je ranije, kad je stopa rastava bila niža, kvaliteta odnosa u braku bila bolja. Veći broj rastava danas se djelomice može pripisati većoj liberalizaciji društva i većoj ekonomskoj neovisnosti, ali i manjoj društvenoj osudi rastavljenih partnera.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Zaposlena.