Mentorstvo je dvosmjerni proces u kojem obje strane uče

Razgovarala: Božena Matijević
Fotografija: Privatna arhiva

U projektu “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” sudjeluje i direktorica Ureda za razvoj uslužnog modela i prodajnog osoblja HPB-a Vedrana Čulo Gusić

Iako prvi put sudjelujete u ovom projektu, do sada ste često tijekom svoga rada bili mentorica mlađim kolegicama. U čemu je snaga i vrijednost mentorstva?

Najveća vrijednost koju možemo učiniti za nekoga nije samo u dijeljenju znanja i vještina već u mogućnosti da nekome otkrijete talente za koje nije niti znao da ih ima. Snaga je u motivaciji i sposobnosti mentora da kod osobe izgradi sigurnost i samopouzdanje da u svakom trenutku zna što i kako napraviti. Da bi to bilo moguće, potrebno je imati svijest o svojim jakim stranama i područjima razvoja te u skladu s tim djelovati.

Ima li mentorstvo možda i pokoju manu koju treba izbjeći?

Iznimno je važno ostati profesionalan, objektivan i poticajan osobi koju mentorirate. Naravno da su mi se tijekom karijere događale situacije da s nekim izgradim toliko kvalitetan odnos da u konačnici postanemo ne samo dobri kolege već i prijatelji, ali sam, srećom, to uvijek znala na vrijeme prepoznati. Mislim da je potrebno razdvojiti profesionalni od privatnog odnosa kako ne bismo s obje strane upali u zamku. U potpuno prijateljskom odnosu bez profesionalnog usmjerenja riskiramo da u takvim okolnostima ne učimo, prestajemo biti objektivni, što smatram manom tog odnosa. Svakako je potrebna doza neformalnog odnosa kako bi se postigla otvorenost i povjerenje. Oni su ključni poticaj za napredak.

Iako su mentorice iskusnije i od njih se usvaja znanje, jeste li i vi kao mentorica do sada nešto naučili od mlađih kolegica koje ste mentorirali? I što?

Za mene je mentorstvo dvosmjerni proces u kojem, neovisno o iskustvu, obje strane uče i od svake sam mentorirane osobe nešto naučila. Rado dijelim svoje prvo iskustvo u kojem sam mentorirala kolegicu u brzom programu učenja i razvoja osobnih bankara koja je u vrlo kratkom roku preuzela manadžersku ulogu. To je bilo jedno od mojih prvih učenja – onoliko ste dobri u ulozi mentora koliko vas veseli uspjeh i dostignuće vaše kolegice ili kolege. Mene je to iskustvo naučilo kako je potrebno imati i dati dovoljno slobode da osoba stekne samopouzdanje kojim gradi sebe i preuzima odgovornost za aktivnosti.

Da je netko pred izborom i treba odlučiti – mentor ili mentorica, što biste mu savjetovali?

Svaka osoba se osjeća ugodnije ako može podijeliti svoja razmišljanja s nekim. Može se ta osoba zvati mentorom, prijateljem, šefom, kako god. Svejedno bih savjetovala, posebice u ključnim situacijama, podijeliti razmišljanja prije poduzimanja aktivnosti ili donošenja odluke. Što više čujemo, vidimo, pitamo i saslušamo bogatiji smo za nova iskustva koja će nam nekad dobro doći.

A što ako mentorica i mlađa kolegica, unatoč volji i trudu, ipak ne mogu “kliknuti”?

Mentor u odnosu ima “senioritet” i odgovornost je na njemu te u takvim situacijama treba pojasniti zašto je nešto važno ili zašto je pristup koji predlaže neophodan. Bez pojašnjenja ili šire slike u nekoj situaciji nije moguće razvijati drugu osobu. Uloga mentora nije donositi odluke “umjesto” nego poticati konceptualni način razmišljanja i pritom uvijek biti otvoren u komunikaciji, dati te pitati za povratnu informaciju.

Često mentorice postaju uzori. Je li to dobro ili to može biti i ograničavajuće?

Dobro je imati uzor u poslovnom okruženju, samo je pitanje temeljem kojih kriterija ste taj uzor odabrali i želite li zaista biti kao netko ili svoji. S aspekta majčinstva, što je moja važna uloga u svakodnevnom životu, postoje situacije u kojima s ponosom promatram svoju kćer koja uvažava moj savjet, prijedlog ili smjer na koji joj ukazujem.

S druge strane, želim da izgradi samopouzdanje, svoje stavove i razmišljanja na koje će biti ponosna kao na svoja osobna dostignuća u životu. U mentorstvu je vrlo slično. Kao mentor potičem usvajanje znanja i vještina neophodnih za poslovni uspjeh, posebno ako osoba koju mentoriram iskazuje motivaciju za tim smjerom. Istovremeno, želim potaknuti osobu da slobodno i samostalno razmišlja, predlaže i odlučuje uz argumente. Kada bi osoba postupala identično kao mentor putem bi izgubila sebe, a treba izgraditi svoj mikrosvijet.

Ako shvatite da netko koga mentorirate ipak nema potrebnih potencijala i kapaciteta za veći napredak, što onda?

Vječni sam optimist, posebno kad je riječ o potpori žene ženi. Vjerujem da je svaka od nas posebna na svoj način i da ima potencijal na kojem može i treba raditi. I sama sam iskusila kroz karijeru da je nekada potrebno ići dva koraka unazad da bismo išli tri naprijed, samo je neophodna vjera u sebe, strpljenje, predani rad i prilika koju treba hrabro prihvatiti. Važno je da osoba koja želi biti mentorirana napravi samoprocjenu, definira cilj i korake s kojima će ga postići, a potom aktivnosti koje je k tome vode. Ponekad će se činiti da samo vi vjerujete u sebe, a da vas okolina ne razumije, no i to se s vremenom promijeni i upornost daje željeni rezultat. Potencijal uvijek postoji, a granice si postavljamo sami. Kao mentorica uvijek tako komuniciram i potičem pronalaženje rješenja koliko god situacija bila zahtjevna i nedostižna u nekom trenutku. Uloga mentora je naglasiti jake strane te poticati razvoj u tom smjeru. Mentor je tu da potiče na izvrsnost i ohrabruje da se ona postigne.