Tarja Krehić: Izazovi su veći i zahtjevniji što ste dalje stigli na profesionalnom putu
Razgovarala: Ana Tenžera
Tarju Krehić oduvijek je zanimalo pravo i znala je da će uspjeti vjerujući u sebe, ali i u stalno učenje; riskirala je napuštajući svoju „zonu komfora“ koračajući u nepoznato što joj se itekako isplatilo. Ima više od 13 godina pravnog i odvjetničkog iskustva u pružanju raznovrsnih strateških pravnih savjeta domaćim i međunarodnim klijentima. Uz ostalo, to iskustvo odnosi se na statusno i trgovačko pravo, bankarsko i financijsko pravo, pravo tržišnog natjecanja i prekogranična pripajanja. Svoje znanje prenijet će novim mladim snagama u projektu „Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama“ Večernjeg lista i časopisa Zaposlena.
– Mislim da me izrazito pozitivno formirala i odluka da magistriram pravo u SAD-u. Naime, moj odlazak na postdiplomski studij na Sveučilište Duke, ali i odluka da se dodatno obrazujem u određenim granama prava koje su u Hrvatskoj nakon 2000. tek nastajale – poput prava tržišnog natjecanja, prava tržišta kapitala, telekomunikacijskog i medijskog prava – bila je apsolutno presudna u mojem profesionalnom razvoju. Nakon magisterija, znala sam da želim nastaviti specijalizaciju u pravnim područjima koja sam magistrirala, ali i da želim nastaviti raditi u međunarodnom profesionalnom i poslovnom okruženju. Međutim, smatram da su i neke moje prethodne karijerne i profesionalne odluke utjecale i pridonijele tome. Naime, nakon završetka studija prava, izabrala sam prvi posao u HT-u, i to u novom sektoru regulative, koji se tada bavio izrazito sofisticiranim pravnim pitanjima i u kojemu sam imala priliku, kao mlada pravnica, raditi na drugoj fazi privatizacije HT-a, na pitanjima kreiranja telekomunikacijske regulative i harmonizacije hrvatskog pravnog sustava s EU telekom regulativom, koja dotad u ovom današnjem obliku nije postojala, i to zaista s vrhunskim hrvatskim i stranim pravnim stručnjacima, po standardima kvalitete koji su apsolutno međunarodni.
Ove godine bit ćete mentor u projektu „Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama“ Večernjeg lista i časopisa Zaposlena. Jeste li i vi imali mentora?
Nisam imala klasične, institucionalne mentore, jer kod nas u Hrvatskoj tek odnedavno postoje takvi institucionalizirani mentorski projekti. Međutim, mentorima smatram sve one koji su me na profesionalnom putu adekvatno usmjeravali i poticali na napredovanje, karijerne zaokrete, postdiplomski studij u SAD-u, ali i uključivanje u inicijative poput mog angažmana u Hrvatskoj udruzi žena u pravnoj profesiji, kroz koju sam i inicirala brojne mentorske projekte. Takvih je, dakle, bilo puno u mojoj karijeri i osobnom razvoju, a posebno bih pritom istaknula sve moje sjajne kolege koji su me već na prvom poslu ohrabrili i potaknuli na postdiplomski studij na Sveučilištu Duke, pa onda kolege iz odvjetništva s kojima sam nakon poslijediplomskog studija radila u odvjetništvu, ali i u vrlo zahtjevnom, izazovnom međunarodnom okruženju, kao i sve kolegice i društveno angažirane poslovne ljude i kolege u pravu i biznisu s kojima razvijam programe i inicijative kroz Hrvatsku udrugu žena u pravnoj profesiji.
Što je najvažnije čemu su vas naučili?
Biti ustrajna i vjerovati u sebe. Mladima uvijek savjetujem da, kad god je to moguće, pokušaju iskusiti životna i profesionalna iskustva i u inozemstvu. U SAD-u je postalo potpuno uobičajeno da mladi ljudi, nakon završetka četverogodišnjeg studija, odlaze na jednogodišnja putovanja u inozemstvo, za vrijeme kojih ili samo putuju i upoznaju svijet, ili rade poslove od kojih mogu preživjeti. Nove kulture, drukčiji pogledi na svijet i život, nove spoznaje u svim aspektima života, a pogotovo u profesionalnom radu, formiraju zdrave profesionalce koji se ne boje drukčijeg i otvoreni su za nove izazove. Međutim, hrabre odluke često nisu jednostavne, stoga morate biti hrabri i ustrajni.
Koliko je networking važan u poslovanju?
Iznimno je bitan, međutim, mora biti proaktivan i angažiran. Vjerujem u uspješan networking posebno u područjima u kojima doista postoji zajednički cilj, i posebno mi je bitan u društveno-angažiranim projektima u koje vjerujem i koje radim pro bono iz doista iskrenog angažmana i želje za pozitivnim promjenama u društvu, poput onih kojima se bavi Hrvatska udruga žena u pravnoj profesiji. Naime, ni jedan naš projekt ne bi bio uspješan bez lokalnog i međunarodnog networkinga na primjer s različitim ambasadama, s udrugama poput HUP-a, s najvećom međunarodno odvjetničko-lobističkom kućom Dentons, EWLA-om (European Women Law Association), PWN-om, Udrugom lobista, s UK Law Society of England and Wales, bez podrške institucija i slično.
Što je najbitnije kod mentora, koju crtu mora imati da bi ga mentorirani najbolje razumio i tako učio?
U biti smatram da je dobar mentor onaj kojem je prvenstveno stalo i tko je doista subjektivno angažiran u mentorstvu, onaj tko doista vjeruje u mentorstvo i angažirani rad izvan strogo stručnog, profesionalnog angažmana. Ako je iskusan i može pomoći u stručnom smislu, odlično, ali je dobar savjet najčešće najbolji kad je promišljen i dolazi od nekoga tko je iskusan, otvoren, možda pomalo i avangardan u pristupu – kako bi dao širinu osobi koju mentorira. Dodatno, mentori s više profesionalnog i osobnog iskustva, vjerojatno mogu dati bolji profesionalni savjet.
Koliko je velika razlika u mentoriranju osobe koja tek započinje karijeru ili nekog tko se već probio na poslovnom tržištu?
Pa sigurno velika, jer su izazovi veći i zahtjevniji što ste dalje na profesionalnog putu. Međutim, puno puta sam se uvjerila da su oni najraniji odabiri karijere, poslovnog okruženja, i profesionalnog kruga u kojem započinjete graditi ekspertizu i stručnost, bitniji od naknadnih jer vas često dobri ili loši odabiri na početku karijere mogu trajno odrediti i formirati.
Koji će biti najvažniji savjet mentoriranja ovog projekta, sukus vašeg podučavanja?
Budite pametni, odvažni i hrabri.
