Sadržaj portala

Mirela Anić: Htjela sam biti kondicijski trener te sam to ostvarila isključivo svojim znanjem, stavom i kompetencijama

Razgovarala: Antonia Kulić

Fotografije: Sven Čustović

Mirela Anić, pomaknula je granice kineziologije otvorivši jedinstveni studio u regiji Body&Mind i napravila veliki iskorak za žene u sportu, postavši jedina ženska trenerica muških seniorskih timova u Hrvatskoj.


Biti žena u sportu, nije nikakva novost, no biti kondicijska trenerica muškim sportašima još je uvijek enigma u Hrvatskoj. Ipak, Mirela Anić je u tome uspjela. Ova kineziologinja polaznica je brojnih internacionalno priznatih edukacija i seminara te jedan od vodećih stručnjaka za prevenciju sportskih ozljeda u svijetu. Mirela je osnivačica i vlasnica Body & Mind franšize koja je danas imperativ vrhunskog treninga mnogim profesionalnim sportašima i rekreativcima. Kao koautorica PROGRESSIVE® Sport Performance sustava (trenažno-dijagnostičkog sustava za rad u sportu i rekreaciji), Mirela je u fokus dovela zdravlje kao primarni cilj svakoga tko se intezivno, profesionalno ili rekreativno bavi sportom. O svom poslovnom putu, uspjesima, Body & Mind franšizi kao i o tome kako je biti jedina ženska trenerica muških seniorskih timova u Hrvatskoj, Mirela govori za Zaposlenu.

S obzirom da ste se godinama bavili plesom, kasnije radili i kao voditeljica rekreativnih programa, kako ste se odlučili biti baš kondicijska trenerica?

Od treće godine plešem i oduvijek sam mislila da će to biti i moj poslovni put, te sam htjela studirati ples van države. Kako je ples bio moja velika ljubav, odlučila sam se educirati, kasnije u području fitnesa i aerobika. Ubrzo sam počela voditi rekreativne programe treninga, no tada se to nije smatralo ozbiljnim zvanjem stoga sam upisala pravo. Tada sam mislila da će pravo biti moj poslovni put, no odlazeći na edukacije u području pilatesa i aerobika naučila sam mnogo toga o ljudskom tijelu, važnosti disanja, posturi i kineziterapiji. Ono što je bila moja velika ljubav s vremenom je postao moj poslovni put. Tako sam 2000. godine krenula na specijalističke edukacije u Kanadi gdje sam se u Torontu educirala nekoliko mjeseci godišnje kroz deset godina. Edukacije su trajale po dva mjeseca i bile su iznimno sadržajne te sam kroz predavanja, praksu i opservaciju stekla puno konkretnih informacija koje su mi bile potrebne za rad u struci. Tijekom tog razdoblja, 2003. godine odlučila sam taj standard struke spojiti s poduzetništvom i otvoriti prvu Body & Mind franšizu u Zagrebu. Nakon par godina sam odlučila upisati kineziologiju, usmjerenje kondicijska priprema sportaša i tako sam iz neformalne ušla u formalnu edukaciju.  Rekla bih da moj put nije uobičajen, ali se na kraju ispostavilo da vjera u sebe, vrijedan rad i vizija onoga što želiš uvijek rezultira uspjehom. U Torontu sam prolazila niz temeljnih i specijalističkih edukacija koje su mi dale vrhunsku podlogu i znanja iz prakse, a znanja s fakulteta su tome dali konkretniji okvir. Uzela sam maksimum od svega i mogu reći da je to bio savršen spoj. Već sam se u Torontu usmjerila prema kineziterapiji, korekciji biomehaničkih obrazaca i prevenciji ozljeda, tako da su prvi koraci kondicijske pripreme bili upravo u tom području. U zadnjih osam godina, kroz off season, pripreme u timovima i individualni rad sa sportašima od čega i rad na daljinu, bila sam uključena u sve tipove programa kondicijske pripreme, a ponajviše u programiranje Transition Training Protocola, posebnog sustava za transfer igrača od rehabilitacije do pune sportske forme.

S kojim ste sportašima radili?

Radila sam s brojnim košarkašima, rukometašima i nogometašima, ali i odbojkašima, hokejašima, tenisačima i stolnotenisačima. Iz područja košarke istaknula bih Košarkaški klub Rudeš, Damjana Rudeža, Ružicu Džankić, Miralema Halilovića, Ivana Zebića, Ante Žižića i Luku Božića. Od rukometaša su to bili seniorska momčad PPD Zagreba, Luka Stepančić, Josip Valčić, Filip Ivić, Domagoj Pavlović, Damir Bičanić, Zlatko Horvat, Stipe Mandalinić, Žarko Marković, Jakov Vranković, Luka Cindrić i Emanuel Štrlek. Od nogometaša su to bili  Ivan Kelava, Branimir Kalaica, Ilija Nestorovski, Ivan Fiolić, Tibor Halilović, Ivan Božić, Luka Capan, Pero Mamić. Od odbojkaša sam imala prilike raditi s Ivanom Raičem i Danijelom Galićem te sa stolnotenisačem Andrejem Gaćinom, a iz automobilizma nam je došao i Martin Kodrić.

Svi su sportaši dolazili kod nas zbog prevencije i sanacije ozljeda te unapređenja sposobnosti. Iako sam danas kompletni kondicijski trener i radim sve tipove kondicijske pripreme, i dalje me najviše intrigira prevencija i sanacija ozljeda, tj. razumijevanje pozadine biomehanike sportaša i kako se njenom optimizacijom mogu prevenirati ozljede, unaprijediti zdravlje i performanse sportaša. To je područje koje učim posljednjih 15 godina, ali me i dan danas najviše intrigira i navodi da se educiram i dalje. Trenutno sam u postupku kreiranja protokola testiranja biomehaničkih obrazaca tipičnih za svaki sport uz koji ću kreirati posebne protokole treninga, a za koje smatram da će biti značajan doprinos sportu.

Kako biste vi opisali Body & Mind?

Rekla bih da je Body & Mind franšiza pionir inteligentnog treninga na ovim prostorima. Još smo 2003. godine započeli s rekreacijom temeljem posturalne analize i pregleda stanja osobe kako bi se trenažni proces kreirao prema potrebama klijenata. Individulni pristup u programiranju treninga temeljenog na dijagnostici bio nam je važan od samih početaka, stoga smo ove godine otvorili Body & Mind Sport Performance Centar unutar kojeg smo smjestili dijagnostički laboratorij za testiranje sportaša i rekreativaca. Danas, osim posturalne analize i testiranja biomehanike, provodimo testiranja funkcionalnih i motoričkih sposobnosti, ali i analizu hoda i trčanja.

Svaki klijent ima svoj karton u kojem bilježimo sve što on radi kod nas kao i njegovo trenutno stanje te plan i program treninga. Visoke standarde koje smo postavili 2003. nastavili smo dizati iz godine u godinu, a naš je Sport Performance Centar odlika nove, unaprijeđene filozofije i poslovnog koncepta. Iako je danas Body & Mind standard kvalitete za svakog rekreativca i vrhunskog sportaša, mi i dalje razvijamo sustav dijagnostike, treninga i jednog poslovnog koncepta te filozofije usmjerene svakom klijentu ponaosob.

Postoji li nešto slično u regiji?

Mi smo prvi i jedini fitness franšizer u Istočnoj Europi, a iza cijele priče stoji puno rada, truda, edukacije i na kraju – ljubavi prema onome čime se bavimo. Ljudi su to prepoznali i s ponosom mogu reći da danas imamo tri franšize u Beogradu, Splitu i Podgorici. U bližoj budućnosti se planiramo proširiti i u druge dijelove Europe. Tokom proteklih nekoliko godina išla sam na mnogo edukacija i iskreno smatram da imamo vrhunski proizvod te da smo spojili nespojivo: od atletike i rada s vanjskim opterećinjima do body & mind tehnika kojima je cilj svjesno bivanje u pokretu spojeno s disanjem, a sve zajedno usmjereno primarno ka zdravlju.

Mi ne bježimo od intenzivnih treninga i rada s velikim opterećenjima, već ih radimo s onima kojima je to potrebno, ali na pravi način i u pravoj mjeri. Kada smo 2003. pričali o važnosti disanja i zdravlja te radili vježbe pokretljivosti, bili smo neshvaćeni, a danas je to totalni mainstream. Naš naziv „Body and mind“ (tijelo i um) je refleksija našeg sistema rada kao i našeg tima i vrijednosti koje su ljudi prepoznali.

Imate li određene zahtjeve od svog tima?

Postavili smo visoke zahtjeve za naše trenere. U vremenu u kojem ljudi najčešće pričaju o izgledu centara ili posjedovanju određenih aparatura u teretani, nama je fokus na znanju i kvalitetnom prenošenju tog znanja u praksu. Naravno, ponosni smo na interijer našeg prostora i opremu jer i to igra bitnu ulogu u cijelom iskustvu vježbanja, ali fokus treba biti na znanju, sustavu rada i personaliziranoj usluzi što nas čini jedinstvenima u cijeloj regiji. Uz to, surađujemo i s fizioterapeutima kako bismo kompletnije pokrili područje terapije, jer smo mi više koncetrirani na pokret. Isto tako surađujemo i s tvrtkom Nutrilife koja nam sastavlja plan i program prehrane za svakog klijenta ovisno o tome koji mu je cilj. Iako je naravno praktičnije da to sami sastavljamo, mi želimo pružiti najbolju uslugu te nam upravo suradnja s ljudima koji su specijalizirani za određeno područje to omogućuje.

Pored bogatog iskustva i znanja u svijetu kineziologije, vaši DVD-i s vježbama za razne tipove rekreativaca su bili iznimno popularni kada ste ih pustili u prodaju.

Uvijek smo htjeli napraviti korak naprijed, pa smo tako 2007. godine napravili cijelu kolekciju DVD-a koji su imali širok spektar vježbi, od onih za profesionalce, treninga koji se mogu odraditi doma, do vježbi za trudnice. Svaki je DVD bio personaliziran, odnosno svaki je zainteresirani klijent prvo trebao ispuniti online upitnik o svojem stanju na što bismo mu mi poslali određeni DVD koji je odgovarao njegovim potrebama, a uz njega bi dobio i osobno pismo u kojemu bismo obrazložili na što treba obratiti pažnju prilikom izvođenja vježbi. To je tada bilo jako popularno, te je prodaja bila visoka. Vježbe za trudnice su sadržavale knjižicu što je bila potpuna inovacija tada kao i činjenica da trudnice mog vježbati. Taj DVD je izašao 2011., kada se još polemiziralo treba li vježbati u trudnoći ili ne. Iznimno mi je drago da je ta knjižica učinila pozitivne promjene po pitanju toga.

Polazili ste i edukacije raznih tipova yoge, kao i pilatesa. Primjenjujete li ih u tokom treninga sa klijentima u vašem studiju?

U životu ništa neću primjeniti, ako za to nisam stekla dobru naobrazbu. Tako sam se dvije godine educirala u području ashtanga i hatha yoge, ali sam uz njih učila i velik broj body and mind tehnika koje svakodnevno koristim u radu sa sportašima.

Hatha yoga mi se osobno jako svidjela, te ju kroz modifikacije koristim u regeneracijskim treninzima ili u uvodnom dijelu treninga kako bi optimizirali pokretljivost sportaša. Isto tako, međunarodni sam edukator STOTT pilatesa te sam edukacije držala diljem Europe, na engleskom i hrvatskom jeziku. Smatram da je dijeljenje znanja jako bitno. Moj stav je da se metoda mora razumijeti i dovoljno dugo primjenjivati u praksi da bi onaj koji ju primjenjuje imao veliki uspjeh u svom radu.

Osobno,  stečena znanja svakodnevno dijelim sa svojim timom kako bismo iz dana u dan postajali sve bolji. Naša misija je da omogućimo edukaciju našem timu, od toga kako se baviti s ljudima, kako im dati uslugu visoke kvalitete do određenih metoda u treningu. Perfeckionizam je nešto čemu uvijek težimo. Stoga osim vrhunske usluge, veliku pozornost obraćamo i na komunikaciju koju ostvarujemo s klijentom te komunikacije unutar tima.

U Hrvatskoj je danas biti certificirani trener postao jedan zanimljivi trend. Kako to komentirate?

Kineziologija je znanost koja se ne može naučiti tokom jednog tečaja, dok svi koji to misle  banaliziraju struku. Naravno, svaki specijalistički seminar zasebno je bitan ukoliko je dio jedne veće cjeline koju osim specijalističkih znanja čini i formalna naobrazba te mnogo godina prakse.

Ja učim već dvadeset godina i dalje se konstantno nadograđujem. Mislim da će tržište s vremenom istisnuti one koje su nedostatni u tome poslu. Zdravi ljudi koji imaju 20 godina će sigurno moći raditi s nekim tko nema sva potrebna znanja, no onima iznad 30 godina s određenim posturalnim problemima, bolnim stanjima i ozljedama te ženama nakon poroda bit će potreban puno kvalificiraniji kadar. Živimo u instant vremenu gdje svi žele brze rezultate, ali ništa se ne stvara u danu i isto tako se struka ne može steći u kratkom vremenu. Ako se želimo baviti nekim poslom, smatram da prije svega treba biti odgovoran, respektirati struku, ali i klijenta te poduzeti sve potrebne mjere kako bi svoj posao radili što profesionalnije.

Kako se snalazite kao žena u muškom svijetu?

Kondicijske trenerice koje rade u sportu najčešće rade s djecom ili ženama, barem je takvo  trenutno stanje u Hrvatskoj. Ponosna sam što sam seniorska trenerica koja radi s brojnim uspješnim sportašima i smatram da je to veliki korak za sve žene. Da je lako doći do toga, nije. Za svoje sam se mjesto izborila znanjem pomoću kojeg sam stekla opravdani autoritet. Htjela sam biti kondicijski trener te sam to ostvarila isključivo svojim znanjem, stavom i kompetencijama. Svim ženama koje žele raditi posao kao što je moj poručila bih da se ne boje, te da vjeruju u sebe i oslanjaju se na svoje vještine, znanja i intuiciju. Nadam se da će nas u budućnosti biti više, jer kvalitetan ženski trenerski kadar u sportu može doprinjeti kvaliteti rada svojom mudrošću i drugačijim pristupom treningu.