Film Saint Omer: Lice i naličje moderne svakodnevice
Sadržaj portala
saint-omer-scena-iz-filma

Film Saint Omer: Lice i naličje moderne svakodnevice

Film Saint Omer sugestivan je, pomalo tih i suptilan u iznošenju teme. Film će zadovoljiti gledatelje naviknute na zahtjevnija filmska ostvarenja u kojima se ništa ne rješava ekspresno i ad hoc, nego tjera na duboko promišljanje

Piše: Ivana Perić

Nakon prikazivanja u sklopu Dana frankofonije te Ženijalnih dana Kino mreže, u hrvatskim se kinima nakon premijere na Zagrebačkom filmskom festivalu prikazuje vrlo zanimljiva francuska drama utemeljena na istinitim događajima, Saint Omer.

Saint Omer je režirala redateljica Alice Diop (francuska filmašica rođena 1979. prije se bavila režijom dokumentarnih filmova, što se itekako vidi u ovom igranom ostvarenju) koja je zapravo opisala stvarne događaje koji su uslijedili nakon što je u novinama pročitala članak o mladoj imigrantici koja je utopila svoje petnaestomjesečno dijete, prepustivši ga morskim valovima. Taj strašni događaj toliko je se dojmio da je pratila suđenje mladoj Afrikanki, u kojem je pokušala doznati i shvatiti razloge toga groznoga čina.

Čedomorstvo se u literaturi, ali i svakodnevnom životu spominjalo otkad je svijeta i vijeka, a razlozi bi uvijek bili koliko šokantni, toliko i tragični. Neimaština, ludilo, neobjašnjive histerije, osveta neki su od motiva koji su se provlačili i govorilo se o njima potajno i gotovo nečujno.

Medeja iz grčke tragedije ubila je svoju djecu da napakosti bivšem partneru i odnavijeke je taj mit izazivao podijeljene reakcije. Što je mater u stanju učiniti vlastitu čedu, da li ona, noseći ga u utrobi devet mjeseci, polaže pravo na njega dok je dojenče nesposobno brinuti se za sebe, da li to pravo ipak polažu ljudi koji biološki nisu povezani s dojenčetom, nego su sposobni brinuti se i odgojiti čovjeka?

Brojna su pitanja, brojne dileme, brojni upitnici jer roditeljstvo je sigurno najkompleksnija stvar, kompleksnija i od ljubavi.

Kako prati suđenje u francuskom gradu na obali, Saint Omeru, po kojem je i nazvan film, mlada novinarka Rama, i sama trudna, nalazi poveznicu s optuženom kako zbog blaženog stanja, tako i zbog sličnog etničkog porijekla i naslijeđa. Propitkuje svoje odluke i budući život gotovo u trilerskoj kompoziciji životnih zbivanja. Spisateljica odlučuje povezati cijeli slučaj sa svojim novim djelom u kojem će propitati stari antički mit o Medeji te ga staviti u kontekst koji nam donosi slučaj iz današnjice.

Ovo zapravo (iako po strukturi sudska drama) nije film o odluci je li mlada žena, senegalska imigrantica Laurence kriva ili nije, ova priča je tu da bi nam izoštrila čula percepcije te nas natjerala da gledamo stvari s nekoliko aspekata.

Kako Rama prati suđenje, a i sama će se uskoro naći u ulozi majke, ona i optužena postaju lice i naličje moderne svakodnevnice 21. stoljeća; jedna je uspjela u životu, a druga je gorko pogriješila zbog životnih okolnosti s kojima se nije znala nositi te sada snosi posljedice.

Film je kritika izuzetno hvalila, redovito je dobivao mjesto u vrhu izbora najboljih filmova 2022. godine te je zbog inovativnog i neobičnog dokumentarističkog pristupa, teme i odličnih glumačkih i redateljskih izvedbi taj uspjeh vrlo logičan. Film dolazi s besprijekornim pedigreom, naime, nagrađen je za najbolji debitantski film te Velikom nagradom žirija na prestižnom festivalu u Veneciji, festivala iz trolista najjačih filmskih festivala, kojeg dijeli s Berlinom i Cannesom.

saint-omer

Sugestivan, pomalo tih i suptilan u iznošenju teme, film će zadovoljiti gledatelje naviknute na zahtjevnija filmska ostvarenja u kojima se ništa ne rješava ekspresno i ad hoc, nego tjera na duboko promišljanje. No, ta strpljivost dovodi do neslućenih granica katarze i spoznaje koja se rijetko nalazi. Roditeljstvo, egzistencija, sreća ili nesreća, nismo li svi kovači svoje sudbine ili pak sudbina kuje nas? Vječna dilema.

Jake žene lako postaju slabe, dok se u slabima nalazi snaga za nekoliko života. Konteksti i uloge, povjetarac one nužne sreće ili tajfun zlosutne nesreće? Ipak bismo izabrali tajfun sreće i možda tihi povjetarac zlosutne nesreće. Ali, možemo li birati? Često ne možemo. I o tome govori ovaj izuzetni film koji vrijedi gledati.

Fotografije ustupio distributer filma MCF Hrvatska