Božićna priča

Piše: Tena Štivičić

Uzmem u ruke slikovnicu na kojoj piše Božićna priča. I avaj, svjetli zvijezda nad Betlehemom. ‘Anja, mala si još za tu priču. Tu priču moramo pričati s čitavim nizom fusnota, nemamo sad za to vremena. Hajmo radije čitati tvoju omiljenu priču Kako živi Antuntun’. Priču o čovjeku koji NIJE pod utjecajem dogmi te misli svojom glavom pa i po cijenu osamljeništva. Govoreći to napravim kardinalnu grešku, pokušam podmuklim pokretom kojim obično skrivam mobitel kad krišom čitam poruke, skloniti slikovnicu. Anja snimi poznati manevar i fiksira se još više na knjigu kao na najzabranjenije voće. ‘Ovu, ovu, ovu, ovu, ovu, ovu, ovu, ovu, ovu’.

‘Okej, ovu’. Nedosljednost kao kamen temeljac roditeljstva. Mogla bih udžbenik napisati.

Dakle, Anja, ova bijela golubica sa svojom bebom golubicom ispričat će nam priču o Isusovom rođenju. Ovo selo na slici zove se Nazaret. ‘Nazaze’. U Nazaretu žive Marija i Josip. Ovo ti je Marija. ‘Maija kuha’. ‘Točno. Mariju upoznajemo u kuhinji, gdje mamu vidiš samo kad nam je tata na putu. Neke su se stvari, iako ne sve, promijenile od Marijinog vremena.  Ova osoba pored Marije tvrdi da je anđeo Gabrijel. Marija, budući prostodušna žena, ne traži od Gabrijela nikakav oblik identifikacije. Ako se ikad nađeš u sličnoj situaciji, da ti se odjednom na vratima stvori nepoznata osoba, pogotovo ako je u bijeloj halji, moraš tražiti dokumente. Gabriel veli Mariji da će roditi dijete i da će to dijete biti Sin Božji. Ako vjerujemo biblijskoj priči, Marija začne bezgrešno. Marija baš ima peh.

Anja se poslije doručka popela na kauč, ugodno smjestila s knjigom na krilu i rekla – ‘Mama čitati ovu, ovu’

Marija to sve povjeri Josipu. Na ovoj slici Josip zdušno prihvaća Marijinu priču. Zbog narativne ekonomije za dvogodišnjake u ovoj slikovnici nema poglavlja u kojem Gabrijel posjeti Josipa u snu kako bi ga opomenuo da ne ostavlja trudnu Mariju, dakle, Josip nije baš tako dobrodušan kao što se ovdje tvrdi.

Veli Josip, moramo u moj rodni grad Bethlehem. Posjedne Mariju na magarca…’  ‘I-aaa.’ ‘Točno, magarac kaže i-aa i krene u Betlehem. Evo nas u Betlehemu u kojem  su svi hoteli puni. Pitaš se da nije neka konferencija u Betlehemu? Nije, nego su se svi Betlehemčani morali vratiti zbog popisa stanovništva. Evo, kaže ovaj bradonja, nema mjesta’. ‘Istej.’ ‘Nije hipster. Nekad su muškarci nosili bradu jer je brijanje bila komplicirana rabota. Bradonja se smilovao trudnoj Mariji i ponudio im da prenoće u štali. Štale, u principu, nisu tako blistave kao na ovoj slici, u štalama kravice i kozice kakaju i nitko im ne čisti guzu kao mama tebi.

E a ovo su ti, Anja, Sveta Tri Kralja. Iz ove knjige također nećemo saznati što oni rade zajedno na ovom prozoru s kojega gledaju ovu blještavu betlehemsku zvijezdu na noćnom nebu.’ ‘Zezda’. ‘Ta im zvijezda najavi Isusovo rođenje i pokaže put ka Betlehemu. U principu, zvijezde na nebu  mogu otkriti gdje se na svijetu nalazimo, a manje su pouzdan način predviđanja tko će se roditi. Međutim, nema nikakvih znanstvenih dokaza da se takva zvijezda uopće ikad pojavila na nebu. Ako te netko u životu suoči s argumentom da nema dokaza ni da se zvijezda nije pojavila, uputi ih, molim te, na nebeski čajnik. Nebeski čajnik je smislio jedan pametni filozof.’

‘Tata’.  ‘Ne. Tata filozofira. To je drugo. Ovaj čovjek se zove Bertrand Russell. I on kaže da teret tvrdnje filozofskog dokaza uvijek leži na osobi koja tvrdnju iznosi, a ne na onoj koja tvrdnju niječe. Dakle, ako ti kažeš da oko Sunca kruži nebeski čajnik bilo bi apsurdno očekivati da ti svi vjeruju samo zato što ne mogu dokazati da ne kruži. Je l’ to jasno?’ ‘Jesi’.

‘Vratimo se bebi Isusu koji se evo rodio na ovoj slici. Oko njega pastiri, kraljevi, kravice, koze, golubice, Josip i Marija.  Simboličko značenje štalice je da se Isus rodio u skromnim uvjetima kakav će mu biti i cijeli život, a po čemu će se razlikovati od svih vođa i kraljeva u povijesti, osim možda Gandija.

A to kako je Mariji bilo rađati u štalici, okruženoj govancima od kravice i kozice, o tome nema slikovnica. Mama bi prilično pop…ludila da su je noć prije poroda stavili u štalicu. Naravno, mama nije kalibar trpnje kao Marija makar se, otkad ima tebe, dosta natrpila, a i za jednu bezbožnicu često zazivala Isusovog tatu.  A, na kraju krajeva, ne bi bilo netočno reći da u intimi svoje sekularne duše, i u one dane kad stvari dobro idu, mama ponekad misli da si ti skoro pa jedno malo božansko biće. ‘