Anamarija Tkalčec: Mlađe generacije žena svjesnije su svojih kvaliteta
Piše: Božena Matijević
Foto: Ines Novković
Anamarija Tkalčec koordinatorica je Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), feminističke, neprofitne udruge osnovane na Međunarodni dan žena – 8. ožujka. Voditeljica je i programa Socijalna pravda i jednake mogućnosti. I u ovogodišnjem projektu “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama“, koji zajednički organiziraju Večernji list i časopis Zaposlena, sudjeluje kao mentorica.
U ovom projektu kao mentorica sudjelujete prvi put, i to kao prva predstavnica koja dolazi iz civilnih udruga. Na koji način uključivanje mentorica s civilne scene, osobito onih koji se bave ženskim pravima, može osnažiti takav projekt?
Izuzetno me veseli sudjelovati u ovome projektu kao mentorica koja dolazi iz organizacije civilnog društva i rado sam prihvatila poziv Ane Gruden nakon što smo razgovarale o projektu. Od 2004. CESI, organizacija u kojoj radim više od 20 godina, provodi program “Žene i vođenje”, koji smo kreirale kako bismo osnažile žene u njihovu profesionalnom razvoju bilo da dolaze iz svijeta politike, civilnog sektora ili poslovnog svijeta. Radi se o edukacijskim programima koji se održavaju za grupu sudionica na kojima imaju priliku učiti i razvijati relevantne vještine i znanja poput komunikacije, vođenja, pregovaranja, vještina medijske prezentacije, a tu su i posebne teme, ovisno o grupi i njihovim potrebama, primjerice: sudjelovanje žena u politici, prava žena, povijest ženskog organiziranja, rodno osviještena politika itd. Program provodimo u suradnji sa stručnjakinjama iz drugih organizacija i medija. Od 2008. provodimo edukacijske grupe za žene koje traže posao ili su u procesu pokretanja posla ili razmišljaju o tome da kreiraju svoj posao, ali još nisu donijele čvrstu odluku. Te radionice provodimo “coaching metodom”, a svaka žena koja ima potrebu i želi dobiva i mentorsku podršku. Radeći u civilnom sektoru razvijete mnoge vještine i znanja nužna za rad u organizaciji te sam kao i ostale kolegice, konstantno učeći, svladala vještine vođenja, upravljanja projektima, planiranja dugoročnih i kratkoročnih projekata i rada organizacije, medijskog nastupa, vođenja treninga i edukacija, planiranje događanja i društveno odgovornih kampanja, kao i izrada projekata za EU fondove. Ovo je samo dio onoga što kao osoba koja dolazi iz civilne scene mogu prenijeti drugim sudionicama. Važna mi je afirmacija svake žene, što pridonosi rodnoj jednakosti u društvu.
CESI ima moćan moto: “Mi smo unuke vještica koje niste uspjeli spaliti”. Kome je ta poruka najviše namijenjena?
Fotografija s navedenom porukom, koju možete vidjeti na CESI web-stranici, zapravo je poruka koja se često vidi na prosvjedima za ženska prava diljem svijeta. Namijenjena je svima koji smatraju da je borba za ženska prava završena, onima koji misle da su žene drugotne i da je emancipacija povijesna greška. Poruka je i osvrt na povijest kada su žene mučene i spaljivane jer su žene.
Koliko su u današnjem vremenu važni međusobna ženska potpora, razumijevanje i solidarnost?
Uvijek su važni jer omogućavaju razvoj, učenje pa i slobodu i rast u kreiranju profesionalnog puta. Solidarnost je i jedna od temeljnih vrijednosti feminističkog pokreta jer, ako kao žena imate potporu druge žene, vjerojatnije je da ćete lakše svladavati izazove koji su pred vama, kao i probleme s kojima se nosite. Upravo se na edukacijskim grupama koje provodimo uvijek pokazalo da je podrška drugih žena ključna za daljnje korake i planove žena. Ohrabrujuća im je već sama činjenica da nisu same i da svoje ideje i zabrinutosti mogu podijeliti s drugim ženama.
Kakve sve karakterne osobine trebaju imati i mentorice i njihove mlađe kolegice?
Važno je da su i mentorica i mentijka otvorene za sam proces mentorstva. Za mentoricu je važno da odvoji dovoljno vremena koje može posvetiti procesu, a važne su karakteristike slušanje, motiviranje, znanje, iskrenost, kao i volja da podijeli znanje i vještine. Kod osobe koja radi s mentoricom pokazalo mi se kao važno da je otvorena za vlastite izazove i iduće korake koji dolaze u procesu razvoja posla ili karijere te da je iskrena u odnosu na cilj koji želi postići. Dodala bih i da je želja za učenjem i razvojem važna za obje. A rekla bih da je u svemu važan i humor. To sam naučila od dragog prijatelja i priznatog coacha, a nebrojeno se puta pokazalo kao ključno u procesu povezivanja i kreiranja odnosa.
Kako ste zamisliti svoj mentorski rad u ovom projektu?
Kao podršku i prijenos znanja kolegici koja će odabrati rad sa mnom, s fokusom na njezine ciljeve i planove.
CESI je aktivan po cijeloj Hrvatskoj. Jesu li današnje mlađe generacije žena svjesne svojih potencijala te odvažno zahtijevaju da se to poštuje ili su sklonije šutnji?
Ne bih htjela generalizirati, ali iz iskustva rada s mlađim ženama mogu reći da su svjesnije vlastitih ambicija, ciljeva, kvaliteta koje imaju, kao i jasnog stava da su ravnopravne u odnosu na kolege. Imaju dostupnije informacije, koriste platforme i mreže koje im omogućavaju da se društveno angažiraju te imaju jasan stav. Hrabre su i to pokazuju. Primjećujem i da djevojke ne razmišljaju niti su svjesne moguće diskriminacije u svijetu rada i na radnom mjestu, a na čemu radim dugi niz godina.
Što vas je potaknulo da se posvetite nastojanjima da žene u društvu, i u privatnom i u poslovnom smislu, zauzmu mjesto koje im i pripada?
Društvo u kojem živimo treba omogućiti svima jednake šanse i prava, sve drugo je nepravedno. Sama činjenica da žene nisu dovoljno priznate za posao koji rade motivira me da radim u CESI-ju. Tijekom rada sam učila i razvijala svoja znanja i vještine kako bih pomogla drugim ženama i radila na razvoju rodne jednakosti. Već više od 20 godina imam sjajne kolegice s kojima radim i koje su mi najveći izvor znanja i podrške.
