Marina Bolanča: Trebamo prvenstveno znati voditi sebe

Razgovarala: Ana Abrahamsberg
Fotografija: Privatna arhiva

U projektu “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” ove će godine kao mentorica sudjelovati vlasnica i direktorica agencije Abeceda komunikacije te zamjenica predsjednika Hrvatske udruge za odnose s javnošću, Marina Bolanča.

Ako gledamo čime se sve bavite i koja su vaša znanja, čini se da imate sve potrebne kvalitete kako biste u ovom projektu preuzeli ulogu mentorice. Što očekujete  od te suradnje?

Pretekom vremena, a u mom slučaju ga je prilično prošlo, skupila sam razna formalna obrazovanja, poslovno iskustvo, za ulogu mentorice mislim da je važno i životno iskustvo. Više od nekoliko puta u svojoj sam karijeri počinjala od početka i bit će mi drago prenijeti ono što sam naučila, na mlađe generacije. Pojašnjenja radi, ja sam diplomirani inženjer prehrambene biotehnologije, nutricionist, ali sam i magistra ekonomije iz područja komunikacija. Radila sam u velikim domaćim i internacionalnim kompanijama, imam iskustvo i iz jedne od najvećih full srevice agencija u Hrvatskoj, a sada sam poduzetnica. Abeceda komunikacije agencija je koju sam osnovala prije 8 godina. Od samog početka kada sam bila one man bad, do danas kada nas ima 20, radimo na tri tržišta (Slovenije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske), certificirani smo partneri Global Comma za ova tržišta, a ove godine nagrađeni smo i prestižnim tzv. PR Oscarom – IPRA Goledn Worls Award. Danas sam i zamjenica predsjednika Hrvatske udruge za odnose s javnošću, ali najvažnije ja sam mama jedne divne teenagerice i supruga koja ima punu podršku u svom partneru i na tome sam beskrajno zahvalna. Jako poštujem mlade ljude jer mislim da imaju vedrinu i snagu koju smo mi stariji vremenom ipak malo potrošili, tako da bih se voljela družiti s otvorenom, znatiželjnom i entuzijastičnom osobom.

Kako je izgledao vaš poslovni put, jeste li često nailazili na prepreke?

Kao što pjesma kaže „nije život posuo s ružama sva moja sjećanja“, ali bez obzira na prepreke moj dalmatinski dišpet me uvijek tjerao naprijed. Po prirodi nisam netko tko se predaje, ali da je bilo teških dana, bilo je, no to je život. Više ga cijenimo kada osjetimo koliko vrijedi. Prehrambeno biotehnološki fakultet završila sam 1997. godine, kada je tek završio Domovinski rat i cijela zemlja, a tako i gospodarstvo nije bilo u najboljoj poziciji. Moji kolege inženjeri, nutricionisti su se stvarno teško zapošljavali, pa je tako meni trebalo neko vrijeme da pronađem svoj prvi posao. Nama, nekadašnji veliki lanac robnih kuća bilo je mjesto stjecanja mojih prvih poslovnih iskustava, a ujedno je označio i moj rani rastanak s profesijom u kojoj sam se obrazovala i ulazak u sfere za koje u tom trenutku nisam imala formalno obrazovanje. Neki kolege su se trudili da mi to usade kao kompleks, no kako tome nisam sklona, nije im uspjelo. To je značilo da se moram truditi više, da moram učiti i tako je i bilo. Već na samom početku pripravnički status mi je ukinut ranije od predviđenog kako bih mogla preuzeti određene samostalne zadatke. Nakon toga promijenila sam posao i rasla u hijerarhiji u nekoliko velikih internacionalnih kompanija, pa onda domaćih kompanija da bi 5 godina vodila PR odjel tada jedne od najvećih agencija u Hrvatskoj, u tom periodu sam i završila magistarski studij i konačno se i službeno „prekvalificirala“. Abeceda komunikacije je osnovana kada sam već imala veliko profesionalno iskustvo koje mi je dalo kredibilitet da se suvereno otisnem u samostalne poduzetničke vode. Kontinuirano održavanje elana došlo je iz stvarno velike zaljubljenosti u moj posao. I danas se nakon preko 20 godina karijere veselim svakom novom klijentu i novom projektu kao dijete novoj igrački.

Jeste li imali pomoć mentorice na svom poslovnom putu? 

Na početku karijere nisam imala mentorice, ali sam imala nekoliko divnih žena u svojoj blizini koje su bile moji uzori. Od njih sam upijala sve što se upiti moglo. Profesionalno znanje, način komunikacije, neposrednost i veliku odgovornost prema poslu. Moje Stanka i Candan su moje profesionalne mame, a od svoje prave mame sam naslijedila upornost, pravičnost i predanost svakom zadatku koji se stvori ispred mene.

Koliko je važno raditi na razvijanju komunikacijskih vještina ako želimo uspjeh u poslovnom svijetu?

Komunikacija je suština socijalnih bića. Na naše riječi trebamo jako paziti u poslovnom svijetu jer nas one odrađuju, no još više nas definiraju naša djela. Kada se radi o komunikaciji ja tu ne bih radila rodnu razliku. Komuniciramo svi, svi trebamo savjet ili pomoć, tako da je to zajedničko svim ljudima. Postoje ljudi koji lakše stupaju u kontakt, koji se lakše otvaraju, a za one koji to rade teže srećom postoje edukacije koje mogu biti od velike koristi. Mi često naše klijente educiramo u poboljšavanju njihovih komunikacijskih vještina i zbilja je inspirativno gledati njihov uspjeh.

Što mislite, koji  problemi žene najviše muče kada je u pitanju napredak u karijeri?

Žene, a tu prvenstveno mislim na one koje se odluče na majčinstvo imaju veliki izazov u balansiranju privatnog i poslovnog, barem dok djeca ne porastu. Srećom svjedočimo sve većem broju žena na najvišim pozicijama u korporacijama, javim kompanijama, a i sve je više žena poduzetnica. Mislim da sve mi koje smo prošle svoj put imamo svojevrsnu dužnost pomoći mladim ženama i osnažiti ih kako bi prebrodile svoje barijere.

Direktorica ste koju svi zaposlenici vole. Koje kvalitete krase dobrog šefa?

Joj to je tako lijepo čuti, hvala im na tome. Ja sam u svom vođenju zaposlenika krenula od same sebe i svega onog što sam iskusila. Dakle, vodim ljude onako kako bih voljela da su drugi vodili mene, učila sam na njihovom metodama i primijenila ono dobro, a okrenula ono loše. Mojem timu su moja vrata uvijek otvorena, volim ih uključiti u odluke koje možda hijerarhijski ne moram, ali želim čuti njihova mišljenja, želim da su svjesni što stoji iza neke od mojih odluka i zašto mislim da treba tako biti. Vjerujem u razmjenu iskustava i mislim da je to jako važno.

Mentorstvo se još uvijek kod nas promatra u kontekstu davanja savjeta, no ono je puno više. Koje kvalitete mora posjedovati dobar mentor?

Mentor treba znati dobro slušati i svojim savjetima pomoći, ali opet ne biti taj koji inzistira da se primjene samo njegova mišljenja. Mora biti otvoren, uključiv i predan mentoriranju na najvišoj mogućoj razini. Mentorstvo vidim odgovorno skoro kao odgoj i zato mislim da je za njega potrebna velika doza empatije. Kako bismo mogli kvalitetno voditi druge, trebamo prvenstveno znati kako voditi sebe, kako raspolagati sa svim resursima koji su nam na raspolaganju i, naravno, trebamo znati kako nekog voditi kroz proces koji treba proći.