Anita Letica: Najveći karijerni izazov upravo je onaj preda mnom

S direktoricom tvrtke Philip Morris Zagreb razgovarali smo o njezinoj karijeri, izazovima industrije u kojoj radi te o ženama na visokim pozicijama, a sve u jeku proslave 20 godina poslovanja tvrtke na našem području

Prva žena tvrtke Philip Morris u Hrvatskoj rođena je u Pločama gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. U Zagreb ju je doveo studij ekonomije koju je diplomirala kao stipendistica Plive, gdje je, jasno, onda i započela karijeru. Za vrijeme rada u Plivi završila je MBA na Bledu, jer je Pliva nudila mnogo mogućnosti za učenje i razvoj, što joj je, kaže, dalo široku perspektivu. „Pliva je u to vrijeme bila u fazi rasta i kupovala je firme po svijetu, tako da sam imala prilike sudjelovati u mnogim projektima, akvizicijama i integracijama kompanija, od Poljske do SAD-a“, pojašnjava Anita.

U nekom je trenutku dobila poziv od head huntera da prijeđe u Philip Morris Zagreb (PMZ). Upravo je to bio i trenutak kad je osjetila da joj treba neki novi poslovni izazov, iako je u Plivi bila jako zadovoljna. „Činilo mi se tada da ću, ako ne napravim neku promjenu, limitirati svoju znatiželju, a na to nisam bila spremna.“ I tako je početkom 2008. godine započela njezina karijera u tvrtki Philip Morris, najprije u odjelu financija. Nakon toga prešla je u razvoj poslovanja gdje je bila odgovorna za više tržišta. Godine 2015. dobila je priliku da vodi poslovanje i cijeli tim u Hrvatskoj, što je, naravno, prihvatila i otada je na poziciji predsjednice uprave, a od 2018. uz hrvatsko tržište vodi i slovensko.

Ove godine Philip Morris slavi 20 godina poslovanja u Hrvatskoj. „To je 20 godina kontinuiranog rasta i razvoja, inovacija – i uspjeha. Očekivano je i razumljivo da smo tijekom dva desetljeća imali i težih razdoblja, ali volim se fokusirati na ono što smo iz toga naučili te kako smo ta iskustva primijenili u daljnjem poslovanju. Predvodimo inovacije, usudili smo se mijenjati cijelu industriju, gradimo organizaciju i partnerstva te u svakom pogledu rastemo iz godine u godinu. Koliko je god Hrvatska malo tržište, naši su ljudi ti koji čine Hrvatsku prepoznatom unutar velike globalne kompanije po talentu i sjajnim rezultatima“, govori nam Anita Letica te ističe kako je posebno ponosna na činjenicu da je Philip Morris prepoznat kao dobar partner, ali i kao dobar poslodavac u Hrvatskoj.

Te 2018. godine, kada ste preuzeli i vođenje PM-a i za Sloveniju, pokrećete znatan zaokret u viziji – „Budućnost bez dima“.

Tako je. Prije desetak godina Philip Morris donio je smjelu odluku da pokrene transformaciju cijele duhanske industrije i predano slijedi viziju stvaranja budućnosti bez dima cigarete. To podrazumijeva promjenu fokusa s cigareta na bezdimne proizvode, koji imaju potencijal smanjenja štetnosti u odnosu na cigarete, ali i promjenu za sve odrasle pušače i njihovu okolinu jer im možemo ponuditi bolji izbor od nastavka pušenja cigareta. Primjer je takva proizvoda i IQOS, koji je ujedno i prvi proizvod za grijanje duhana lansiran na hrvatskom tržištu te 2018. godine. Osjećala sam se kao da sam u nekoj novoj firmi jer je došlo do velikog zaokreta u poslovanju. Sve nam je bilo novo i nepoznato. Uspostavili smo službu za korisnike, programe, dućane, učili o proizvodu, čitali znanstvena istraživanja itd. Puno toga nismo znali i morali smo učiti, testirati i zapošljavati eksperte iz novih područja. Ono što je uz kvalitetan proizvod ključno za uspjeh tako velike transformacije poslovanja jest kombinacija novih znanja i perspektiva s iskusnim core timom te kultura uključivosti. Morali smo mijenjati način na koji radimo, ali i kako razmišljamo, tako da nam u ovom poslu nikada nije dosadno. Meni su hrabra vizija, konstantno učenje i sva ta dinamika vrlo zanimljivi i jako motivirajući.

Puno putujete, no kako izgleda vaš tipičan radni dan kada niste na putu?

Da, često putujem, što u središnjicu Philip Morrisa u Lausanne, što na druge destinacije u svijetu, kako sudjelujem u različitim projektima i programima vezanim i uz druge zemlje.

I kada nisam na putu, rijetki su neki tzv. tipični dani. No, volim dan započeti šetnjom do posla, kad god to vremenske prilike dopuštaju. Cijenim taj me-time, vrijeme da se malo „posložim“ i razmislim o danu ispred sebe, ali i svemu ostalom.

Dan mi je ispunjen mnogobrojnim sastancima, pozivima i radionicama s timovima u Zagrebu ili Ljubljani. Porazgovaramo o novostima, o stanju na terenu i u organizaciji, analiziramo rezultate i dogovaramo daljnje strategije. Moj je zadatak da što više slušam i da budem prisutna u diskusijama u kojima mogu doprinijeti ili gdje se traži moje odobrenje. Korporacija donosi i dosta informativnih sastanaka, ali takve pokušavam svesti na minimum. Često moram izaći na sastanak ili konferenciju, što zahtijeva dodatan angažman. Moj radni dan nije kratak, ali nije mi ideja da dugo sjedim s kolegama u uredu, već da odradimo posao što efikasnije. Ima određenih ciklusa u poslovanju koji su intenzivniji, poput godišnjeg planiranja, budžeta ili lansiranja novog proizvoda, ali to su ipak izuzetci. Iako dosta radim – to moram priznati – smatram da svatko od nas ima odgovornost upravljanja svojim vremenom. Ponekad znam poslati neki e-mail ili poruku kasnije u tijekom dana, ali ne očekujem odmah odgovor, već naglasim kad je zaista hitno. Nakon posla volim se družiti s dragim ljudima, a navečer pokušavam ne raditi, opustiti se te si priuštiti dovoljno sna.

Jeste li tijekom karijere nailazili na prepreke zbog činjenice da ste žena, pogotovo u toj muškoj branši u kojoj radite već 17 godina?

Moram priznati da prepreke s kojim sam se susretala nisam doživjela kao rezultat toga što sam žena. U svojoj sam karijeri zaista imala prilike rasti i razvijati se, raditi na različitim projektima i upoznavati različite kulture, preuzeti veće uloge i odgovornosti. Da, postoje situacije u kojima se kao (poslovne) žene i dalje moramo nositi sa stereotipima i predrasudama. Statistike potvrđuju da je ženama teže doći do najviših pozicija i zadržati se na njima, ali moje iskustvo pokazuje da to nije nemoguće. Kad gledam statistike i čujem različita iskustva, čini mi se kako sam imala sreću što sam radila i radim u kompanijama gdje me činjenica što sam žena nije ograničavala. Zahvalna što sam tijekom karijere imala podršku i muškaraca i žena. I da, istina je da su muškarci dugo dominirali na najvišim pozicijama u duhanskoj industriji i da je bila vrlo tradicionalna. Znalo se dogoditi, kad bi me najavili u ulozi CEO-a Philip Morris Zagreb, da bi se očekivalo muškarca. Rekla bih čak i muškarca u „najboljim godinama“. Ali mene to nije osobno pogađalo niti sam to doživljavala kao neugodnost.

No, danas smo u Philip Morrisu puno više od najveće duhanske kompanije na svijetu i transformiramo svoje poslovanje kako bismo ostvarili bolju budućnost, pa je za nas izgradnja inkluzivne kulture i raznovrsnijih timova ključni pokretač transformacije.

U tvrtki Philip Morris Zagreb imate podjednak broj muškaraca i žena. Je li to zato što vodite računa o tome?

Vodimo na način da želimo raznoliku i uključivu radnu okolinu, ali biramo po principu tko je najbolji kandidat za svako radno mjesto. Istraživanja pokazuju da različitost donosi bolje rezultate i bolje ideje i to se ne odnosi samo na rodnu različitost, već na sve vrste različitosti. Uvijek je bolje imati tim neistomišljenika, jer on donosi različita iskustva za stol, a i potrošači su različiti.
S ponosom mogu reći da žene na vodećim pozicijama u Philip Morrisu Zagreb nisu trend kojem trebamo težiti, nego je to realnost već dugi niz godina i rezultat rada i truda tih žena, ali i njihovih muških kolega. Tako da ne možemo reći da je riječ o jednome konkretnom programu koji nas je doveo do jednake rodne zastupljenosti. Osim govora o lošim statistikama, važno je poduzeti mjere i provesti adekvatne promjene u kulturi kompanije. Implementirali smo niz inicijativa, uključujući ciljane, individualne planove razvoja karijere te smo stvorili fleksibilne radne uvjete za sve zaposlenike. Mi smo, primjerice, još uvijek jedina kompanija u Hrvatskoj koja ima certifikat jednakosti plaća, koji potvrđuje da su kod nas muškarci i žene za iste poslove jednako plaćeni.

Možda su negdje potrebni programi, kvote i sl. Drugdje treba graditi dalje na onome što dobro funkcionira. Mislim da je najveći izazov to što se, iako živimo u svijetu koji se ubrzano mijenja, nažalost mindset društva mijenja prilično sporo pa još živimo u društvu predrasuda i stereotipa. Stvari idu nabolje, ali kao društvo još imamo puno prostora za napredak. Dok se to značajnije ne promijeni i ne postanemo inkluzivno i podržavajuće društvo, statistika o broju žena u upravama i dalje će biti poražavajuća te jedini parametar o kojem se govori.

Kakva je situacija u tvrtki Philip Morris po različitim zemljama s čelnim ljudima? Koliko je žena?

Kada govorimo o regiji jugoistočne Europe, kojoj mi pripadamo, često sam ja bila jedina generalna direktorica, no u posljednjih godinu dana situacija je znatno drukčija pa trenutačno na pozicijama generalnih direktora zemalja imamo dva muškarca i tri žene.

Što smatrate svojim najvećim izazovom u karijeri?

Možda mi je najveći izazov, a na kraju i izvor najvećeg zadovoljstva na poslu, odgovornost koju ova pozicija sa sobom nosi, i to ne samo prema rezultatima nego i prema ljudima.

Stoga mi je vrijeme COVID-a bilo iznimno izazovno sa strane leadershipa i ljudske strane. Trebalo je brzo donositi odluke, ali nije bio cilj samo donositi odluke koje će biti dobre za poslovanje, već je trebalo donositi odluke znajući da je prioritet zaštititi ljude i njihovo zdravlje. To što smo se tako dobro snašli u kriznoj situaciji zasigurno je rezultat i činjenice da smo neposredno prije negoli je počela zdravstvena kriza započeli vlastitu transformaciju. Vođenje kompanije koja prolazi potpunu promjenu samo je po sebi velik izazov. Uz sve izazove s kojima smo se svi zajedno nosili u proteklih nekoliko godina, poput COVID krize i geopolitičkih previranja, shvatila sam da su smisao i svrha onoga što radimo danas važniji nego ikad. Istraživanja i iskustva pokazuju nam da će ljudi koji osjećaju da njihov rad pridonosi misiji kompanije za koju rade, biti zadovoljniji i angažiraniji te kvalitetnije i efikasnije raditi svoj posao.
Izazov koji bih još istaknula svakako je prelazak na funkciju generalne direktorice, jer od eksperta u određenom području, koji si bio do jučer, sada postaješ netko od koga se ne očekuje da sve znaš o tome, već da oformiš i vodiš kvalitetan tim koji ćeš motivirati da zajedno ostvaruje rezultate. A možda je najveći karijerni izazov upravo onaj preda mnom. Imam opsežno poslovno iskustvo s različitih pozicija i tržišta te tijekom izuzetno dinamičnog desetljeća uspješno vodim veliki tim s kojim kontinuirano ostvarujem odlične rezultate i razvijam poslovanje. Sljedeći je izazov kako ta dostignuća nadići u budućnosti.

Nevjerojatno zvuči, ali danas bezdimni proizvodi čine više od 40 % udjela u vašim globalnim prihodima.

Tako je. Na početku nismo znali o čemu je riječ, ali bili smo hrabri i znali smo samo da ćemo ustrajati jer radimo pravu stvar – pomažemo punoljetnim pušačima da naprave bolji izbor. Danas možemo slobodno reći da smo pokrenuli transformaciju u duhanskoj industriji. Trebalo je biti dovoljno hrabar da sami sebe „kanibaliziramo“ bez garancije da ćemo uspjeti. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, broj pušača otprilike će biti isti u sljedećih 10 godina, što nam govori da problem pušenja neće sam od sebe nestati. Tehnološki napredak i znanstvena dostignuća danas nam omogućuju naprednija rješenja za probleme poput pušenja, a potrošači upravo traže bolje alternative. No, kako bi se ostvario potencijal koji ti proizvodi mogu imati za unaprjeđenje javnog zdravstva i kako bismo cigarete poslali u povijest, nije dovoljno samo imati pravi proizvod. Jasno je da budućnost bez dima cigarete ne možemo ostvariti sami, već da je potrebna podrška svih ključnih dionika, a posebno suvremeni regulatorni okvir koji potiče inovativnost i prepoznaje važnu ulogu koju novi proizvodi mogu odigrati u naporima za rješavanje problema pušenja. Jer osim postojanja samog proizvoda, važna je njegova prihvaćenost od strane punoljetnih pušača te da ga oni doživljavaju kao adekvatnu zamjenu za cigarete. Philip Morris uložio je više od 14 milijardi dolara u istraživanje, razvoj i komercijalizaciju bezdimnih proizvoda i zaposlio preko 1 500 znanstvenika, inženjera i tehničara u istraživačkim centrima u Švicarskoj i Singapuru kako bi razvio takve proizvode. Kako ste rekli, već danas rezultati potvrđuju da smo na pravom putu, a vjerujem da će naše iskustvo transformacije biti business case o poslovnom uspjehu koji će se spominjati u poslovnim školama.

Kakva su predviđanja za bezdimne proizvode?

Sigurni smo da je to budućnost, upravo zbog prihvaćenosti od strane punoljetnih pušača. Ljudi shvaćaju da je to bolje za njih. Jer ako inovacija nema, nastavljaju konzumirati cigarete, a to je najštetniji izbor.

Što mislite da je bilo ključno u mijenjanju percepcije javnosti?

Ključna je transparentnost, kredibilitet i kvaliteta proizvoda iza kojih stoji znanost. Na kraju dana i prepoznavanje od strane potrošača da su ti proizvodi za njihovo iskustvo uporabe upravo onakvi kakvima ih i predstavljamo. Vodimo se misijom da je najbolje uopće ne početi pušiti te da oni koji žele prestati pušiti to svakako trebaju jer je to najbolja opcija. No, za sve one odrasle pušače koji ne žele prestati pušiti cigarete, a naši su proizvodi namijenjeni isključivo njima, bezdimni proizvodi bolja su opcija u odnosu na nastavak pušenja cigareta.

Koliko je zahtjevno biti na čelu tvrtke koja je stalno pod povećalom javnosti i regulatora?

U prošlosti je postojala takva percepcija javnosti za našu industriju i mogu razumjeti da ona postoji kod nekih i danas. Ja nisam pušač niti sam ikada bila. I to smatram svojim izborom. Isto kao što smatram izborom da odrasli ljudi biraju što će konzumirati te trebaju o tome donijeti informiranu odluku. Ono što je važno jest da sve radimo kako treba, u skladu sa zakonom, i da se obraćamo isključivo punoljetnim pušačima koji imaju pravo na izbor, ali i na pravilne informacije. Ako im ne dajemo informacije da postoji alternativa, oni će vrlo vjerojatno nastaviti pušiti cigarete. Ne pušiti i ne početi pušiti sigurno su najbolje moguće opcije. Ono što također moram naglasiti jest da se snažno zalažemo za nultu toleranciju prema konzumaciji duhanskih i nikotinskih proizvoda među maloljetnicima i sa svoje strane činimo sve da se onemogući prodaja tih proizvoda maloljetnicima. Mislim da negativne konotacije možemo ostaviti u prošlosti i priznati da je ova kompanija imala volje, hrabrosti i ustrajnosti da riskira i sama sebe promijeni i to nije prazna priča jer iza toga stoje znanstveni dokazi i rezultati. Potrošač se mijenja i tomu se svi moramo prilagoditi.

Ima li netko tko je bio važan za vaš profesionalni razvoj? Tko vas inspirira?

Inspirira me odvažnost napraviti nešto veliko i krenuti u nepoznato, a sa svrhom ostvarivanja nekoga višeg cilja. Zatim odlučnost da u tome uspijemo i strast koja nas do tog cilja vodi. Inspiriraju me ljudi koji donose pozitivnu energiju i vrijednosti ili osobine s kojima se mogu poistovjetiti ili koje meni nedostaju, a koje cijenim. Osoba sam koja voli razgovarati i čuti druge perspektive i pitanja kako bih izbrusila svoje stavove. Mislim da više doprinosim kada radim u timu, nego kada radim sama. Motivirajuće mi je kada imam oko sebe ljude s kojima mogu kvalitetno surađivati, uz obostrano povjerenje, i s kojima se mogu smijati i koji me potiču da idem dalje i mislim šire. Život i jest satkan od svih tih malih, a posebnih, sretnih trenutaka, i to me najviše inspirira (i privatno i poslovno).
Moram priznati da nisam disciplinirana onoliko koliko bih željela i nemam strukturiran pristup mentorstvu, ali ima, i bilo je, dosta ljudi koji su imali ulogu mentora u mojem životu. Iznimno sam im zahvalna na tome.

Ima li neki savjet koji ste dobili tijekom karijere koji vam je bio važan?

Jedan od odličnih savjeta koji sam dobila od jednoga bivšeg šefa jest – da ne dajem savjete (osim ako me se ne pita za savjet). To ne znači da ne volim dijeliti iskustva i učenja. Naprotiv, volim čuti iskustva drugih i podijeliti svoja jer se tako puno toga može naučiti. I ako me netko pita za savjet, rado ću ga dati.

Kada biste se sada mogli vratiti na početak karijere, biste li nešto drukčije napravili?

Najprije, jasno je da se prošlost ne može mijenjati, pa je možda nepotrebno previše energije gubiti na prošlost. Drugo, s ovom pameti i iskustvom vjerojatno bih donijela neke drukčije odluke, ili napravila nešto što nisam, ili neke stvari rekla odnosno prešutjela. No, kada o tome razmišljam, shvaćam da tada nisam bila osoba kakva sam danas i da sam onda radila najbolje što sam znala i kako sam tada osjećala, pa sam tako i griješila, ali i radila odlične stvari. Trudim se stoga energiju usmjeriti na budućnost, a prošlost treba shvaćati kao priliku za učenje iz iskustva. Konkretno, što se tiče karijere, mislim da savjet koji bih dala sama sebi (kad ste me već pitali) jest taj da sam mogla biti manje samokritična te da bih si dozvolila više samopouzdanja u nekim situacijama. S iskustvom shvatiš da više boli propuštena prilika nego poneki neuspjeh. I shvatiš da ne moraš sve i da ne moraš sve sama. I da je OK nešto ne napraviti ili pogriješiti. Sve je u životu namijenjeno nekom vremenu i kontekstu te nisu svi poslovi, situacije, ljudi i odnosi jednako važni za svaki period života. Ako to sve trebam sažeti u formu savjeta mladima, rekla bih da budu hrabri, dosljedni sebi i svojim vrijednostima, prihvaćaju izazove i preuzimaju odgovornost za svoju budućnost u vlastite ruke.