Jelena Bujan – znanstvenica koja kroz istraživanje mrava doprinosi razumijevanju klimatskih promjena
Jelena Bujan je istaknuta znanstvenica koja je svoje stručno usavršavanje u ekologiji i evolucijskoj biologiji provela diljem svijeta. Naime, doktorirala je na Sveučilištu Oklahoma u SAD-u, a nakon doktorata radila je na poslijedoktorskom istraživanju u Panami na Sveučilištu u Louisvilleu u suradnji sa Smithsonian Tropical Research Institute. Dodatno se usavršavala na poslijedoktoratu na Sveučilištu Lausanne u Švicarskoj, a sada je dio znanstvene zajednice Instituta Ruđer Bošković u Hrvatskoj kao istraživačica laboratorija za fiziku mora i kemiju vodenih sustava.
Uz brojne izazove poput klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, uspjela je osmisliti i pokrenuti inovativan istraživački projekt IGNITE, koji istražuje prilagodbe mrava u ekstremnim uvjetima mediteranskih otoka. Njezin rad na inovativan način doprinosi globalnom razumijevanju ekoloških promjena, a to je prepoznalo i Europsko istraživačko vijeće (ERC) zbog čega su je proglasili jednom od dobitnica Starting Grad programa, jednog od najkonkurentnijih programa financiranja u Europi.
U razgovoru nam je otkrila više o njezinom međunarodnom iskustvu, važnosti istraživanja kukaca, te ulozi žena u znanosti.
Specijalizirali ste se za ekologiju i evolucijsku biologiju, što smatrate najvećim izazovima u tim područjima danas?
Mislim da je najveći izazov neviđena brzina kojom se naš svijet mijenja i gubi bioraznolikost pod ljudskim utjecajem. Trenutačno istražujemo zajednice i ekosustave kojih možda za 10-20 godina neće biti zbog gubitka staništa, onečišćenja, bioloških invazija ili klimatskih promjena.
Nakon 12 godina provedenih u inozemstvu, vratili ste se u Hrvatsku, na Institut Ruđer Bošković. Kako su istraživanja u Sjedinjenim Američkim Državama, Panami i Švicarskoj utjecala na vaše istraživačke projekte i ambicije?
Međunarodno iskustvo je najviše utjecalo na moju perspektivu u znanosti, često razmišljam o promjenama na globalnoj razini. Mogu reći da su me istraživanja u kojima sam sudjelovala u SAD, Panami i Švicarskoj motivirala za ambicioznije projekte. Najvredniji dio međunarodnog iskustva su suradnje i prijateljstva sa znanstvenicima iz cijeloga s kojima i danas surađujem, i s kojima mogu istraživati pitanja koja me zanimaju a za koje možda nemam resurse.
Vaša istraživanja uglavnom se fokusiraju na kukce, posebno mrave. Kako globalno zagrijavanje utječe na kukce poput mrava i zašto su oni važni pokazatelji promjena u ekosustavu?
Populacije kukaca su u opadanju u cijelom svijetu. Brojni su čimbenici koji utječu na ovo rapidno smanjenje populacija kukaca, uključujući klimatske promjene. Mravi su važni za zdravlje ekosustava, jer razlažu uginule tvari, čime obogaćuju tlo u okolici svojih mravinjaka nutrijentima. Gradnjom svojih mravinjaka mravi rahle tlo i obogaćuju ga kisikom, a važni su za rasprostranjivanje sjemenki brojnih biljaka i kao hrana brojnim organizmima.
Mravi su idealni za proučavanje dugotrajnih klimatskih promjena, jer kolonije mrava mogu biti na jednom mjestu godinama, pa i desetljećima i kao takvi su izvrsni za praćenje dugotrajnih promjena u okolišu, zbog čega ih se često naziva bioindikatorima.
Kako ste došli na ideju za projekt IGNITE i zašto ste odabrali jadranske otoke kao prirodne laboratorije za proučavanje prilagodbi mrava?
Htjela sam testirati prilagodbe mrava na povišene temperature i tražila sam adekvatna staništa za testiranje hipoteza od interesa. Ideja je bila da se radi o izoliranim staništima, pa sam se premišljala oko nekoliko staništa tog tipa – planinski vrhunci, krošnje drveća i otoci. Izbor je na kraju pao na naše otoke, jer se mediteranska regija zagrijava brže od ostatka svijeta, a jedna je od žarišta globalne bioraznolikosti. Zato nam je važno da testiramo sposobnost prilagodbe kukaca upravo u toj regiji.
Što je bio ključni faktor u dobivanju potpore ERC Starting Granta?
ERC financira projekte koji su aktualni, inovativni, interdisciplinarni i koji se bave gorućim temama, a moj projekt je bio jedan od takvih.
U sklopu projekta moći ćete osnovati svoj istraživački tim te nabaviti potrebnu opremu, što planirate koristiti i koja je metodologija rada?
Da, sljedeće godine krećemo sa zapošljavanjem članova istraživačkog tima. Tim će uključivati još petoro ljudi, pa pozivam sve zainteresirane za izradu doktorata, te pozicije tehničara, poslijedoktoranda ili administratora da prate Ruđerove stranice za natječaje. Za terenska istraživanja moramo nabaviti dronove s termalnom kamerom, termalne kamere i gomile data loggera kako bi mogli mjeriti dostupnost mikroklime. Oni će nam omogućiti da testiramo na koji način mravi mogu koristi mikroklimu. Za laboratorijski dio rada nabavljamo klimatske komore za testiranje sposobnosti aklimatizacije tijekom izloženosti povišenim temperaturama i toplinskim valovima.
Kakve rezultate očekujete od ovog istraživanja i kako bi oni mogli pomoći u razumijevanju učinaka klimatskih promjena na ekosustave?
Očekujemo da će rezultati istraživanja omogućiti saznanja o važnosti mikroklime u borbi protiv klimatskih promjena, jer je mikroklima često zanemarena u predviđanjima odgovora na globalno zagrijavanje. Mikroklimatski uvjeti mogu omogućiti spas od pregrijavanja, jer je životinjama ipak prva linija obrane od pregrijavanja – bijeg.
Kako će prediktivni model IslaClim, kojeg razvijate u suradnji s kolegicom, pridonijeti zaštiti prirode i poljoprivredi?
IslaClim model kojeg ćemo razviti u suradnji s dr.sc. Cleom Denamiel za predviđanje klime omogućit će nam visoku rezoluciju projekcija klimatskih uvjeta na otocima. Model će biti dostupan, tako da će zainteresirani moći pristupiti projekcijama buduće klime u razdoblju 2070-2100, te projekcijama frekvencije i intenziteta toplinskih valova. Mislimo da bi projekcije na razini otoka mogle koristiti poljoprivrednicima za planiranje sadnje i zaštite svojih usjeva. Posebno zato jer dio vegetacijskih snimki koje ćemo koristiti za izradu modela uključuje i maslinike, a testiranje s terenskim podacima mikroklime iz tih staništa.
Koje su najvažnije poruke koje biste voljeli prenijeti javnosti o klimatskim promjenama i ulozi znanstvenika u njihovom razumijevanju?
Klimatske promjene se stvarno događaju i stvarno je uzrok tih promjena ljudsko djelovanje. Znanstvenici upozoravaju na ovaj problem jer je stanje alarmantno, a ne zato što žele biti u centru pažnje.
Vaš projekt je četvrti koji je financiran putem ERC Funding scheme za znanstvenike s Instituta Ruđer Bošković, a zanimljivo je da su sve dosadašnje projekte vodile žene. Kako komentirate ovaj uspjeh svojih kolegica i što mislite da on govori o ulozi i doprinosu žena u znanosti, posebno na Institutu Ruđer Bošković?
Presretna sam da imamo tako dobar prosjek, jer su osobe kojima je dodijeljeno ERC financiranje sam vrh Europske znanosti. Ponosna sam da smo sve žene, jer to svjedoči o činjenici da su žene jednako sposobne kao i muškarci osmisliti i provesti vrhunsko istraživanje. Moram reći da sam u Hrvatskoj, puno više okružena kolegicama znanstvenicama nego što je to slučaj na zapadu.
Koji savjet biste podijelili s mladim ženama koje razmišljaju o karijeri u znanosti?
Neka slijede svoje interese i znatiželju. Meni su često govorili da se moram odmaknuti od mrava ako se želim nastaviti baviti ekologijom, jer su mravi preusko područje istraživanja za jednog ekologa. Ali evo, moguće je povezati specifične interese s globalnim pitanjima i osigurati financiranje za istraživanja koja vas zanimaju.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Osnaživanje žena na tržištu rada” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
