Marija Kalinić: Moja životna misija je pomagati drugima

Korak po korak i došli smo do 8. ciklusa projekta “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama”, a zajedno s nama korača i mentorica Marija Kalinić.

Marija iza sebe ima šest ciklusa, a svaki je zaključila s namjerom da se u projekt vrati dok god može mentijkama ponuditi svoje znanje i iskustvo. Sretni smo što imamo Mariju – mentoricu čija je životna misija pomagati drugima da napreduju i u privatnom i u poslovnom životu.

Naime, Marija je direktorica i vlasnica tvrtke za savjetovanje ESM – EPPUR SI MUOVE, sa sjedištem u Zagrebu, specijalizirane za poslovne edukacije, razvoj i implementaciju sustava upravljanja ljudskim potencijalima, te razvoj potencijala pojedinaca. Nakon trideset godina rada u velikim korporacijama kao voditeljica odjela ljudskih resursa, te mnogo iskustva u edukaciji, Marija je osmislila i poseban program pod nazivom GROWTH MINDSET kroz koji pomaže ljudima da naprave promjene u svojim životima, kako u poslu tako i privatno.

Što vas motivira da budete dio ovog projekta?

Kad sam prvi put pozvana da sudjelujem u ovom programu, iskreno – nisam bila sigurna jesam li prava osoba za to. Moj biznis nije velik i ne zapošljava desetine ljudi, pa sam se pitala: što ja mogu dati ženama koje žele razvijati vlastite projekte ili karijeru? Pokazalo se da sam bila u krivu.

Ovo nije projekt u kojem se rade (samo) poslovni planovi. Ovo je projekt u kojem se bistre ideje, preispituju dileme, traže odgovori o profesionalnom smjeru, identitetu, balansu, vrijednostima… Pokazalo se da su upravo moja profesija i znanja iz osobnog i organizacijskog razvoja bili dragocjeni mojim mentijkama – ženama različitih struka: liječničke, inženjerske, novinarske, HR-ovske…

Pozitivno iskustvo iz prvog ciklusa motiviralo me da se priključim i drugom, ono iz drugog – trećem… i tako već sedmi put sudjelujem u ovom fantastičnom i inspirativnom programu. Mislim da se tu dogodilo ono ključno – projekt i ja smo se prepoznali.

Moja životna misija je pomagati drugima da budu najbolja verzija sebe. I upravo to ovaj projekt omogućuje – mentijkama, ali i nama mentoricama. Jer, u mentorstvu ne dobivaju samo mentijke – dobivamo i mi mentorice. Zato se vraćam svakom novom ciklusu s istim entuzijazmom – jer vjerujem u snagu susreta.

Kada se osvrnete na posljednji ciklus, kako biste opisali suradnju sa svojom mentijkom?

Ovaj ciklus bio je nešto izazovniji od prethodnih – i za moju mentijku i za mene – prije svega zbog velike poslovne zauzetosti obiju. Bilo je trenutaka kad smo osjećale da ne dajemo i ne dobivamo sve što bismo mogle kroz ovaj odnos. No baš zato mi je bilo posebno zanimljivo promatrati kako, i u takvim okolnostima, uspijevamo izvući maksimum.

Kad bismo se uspjele “uloviti”, naši bi razgovori znali trajati satima – i stvarno bismo “pretresle” puno toga. Bili su to otvoreni, duboki i kvalitetni razgovori nakon kojih bi se nešto pomaknulo, razjasnilo, pokrenulo – i kod nje, i kod mene.

Za mene je to bilo potvrda one poznate rečenice: Tko hoće – nađe način. Tko neće – nađe izgovor. I drago mi je da smo obje izabrale ono prvo.

Postoji li trenutak kada ste osjetili da je mentijka spremna na novi korak u svojoj karijeri?

Zapravo, moj „posao“ kroz cijeli mentorski odnos – sa svakom mentijkom – bio je stvoriti siguran prostor. Prostor u kojem ona može, bez zadrške, izreći sve svoje ideje, sumnje, nedoumice, strahove… I onda ih, kroz refleksiju i otvoreni dijalog, promatrati iz novih kutova.

Nisam imala potrebu reći joj: “Spremna si za promjenu.” Umjesto toga, trudila sam se slušanjem i pravim pitanjima pomoći joj da to sama osjeti i odluči. Jer, kad slušaš s povjerenjem, nekome pomažeš da čuje sebe.

Naravno da su postojali trenuci kada bih u sebi pomislila: „Evo ga – ona je spremna!“ Ali konačna odluka uvijek mora biti njezina. Jer ona je ta koja će tu promjenu morati provesti, izdržati i razvijati dalje. I zato je ključno da je prepozna u pravom trenutku – iznutra, ne izvana. Rast se ne događa po zadatku. On dolazi kad smo spremni iznutra krenuti dalje.

Iako je sedmi ciklus službeno završio, mentorski se odnosi često nastavljaju i nakon toga. Znate li gdje se ona trenutno nalazi na svom profesionalnom putu?

Da, i dalje smo u kontaktu – čak smo u jednom trenutku i poslovno surađivale, što mi je bilo jako drago. Naš odnos nije bio intenzivan kao s nekim prethodnim mentijkama, ali je imao svoju dubinu i ritam.

Na kraju ciklusa razgovarale smo o tome gdje je i kamo želi dalje, i stekla sam dojam da je dobila ono najvažnije – jasniju sliku o sebi, svojim snagama i pravcu u kojem želi razvijati svoje potencijale. A ponekad je upravo to ključno – znati kamo želiš ići. Koraci će doći kada za njih dođe pravi trenutak.