Nina Pereza: Obrazovanje je temelj intelektualnog, duhovnog i kulturnog rasta

Nedugo nakon završetka još jedne uspješne međunarodne medicinske konferencije – MedRi, razgovarali smo s njegovom organizatoricom dr. sc. Ninom Perezom.

Pereza iza sebe ima bogatu karijeru u medicinskoj genetici, predaje na Medicinskom fakultetu u Rijeci te je suosnivačica Centra za genetičku edukaciju i voditeljica Centra za unapređenje nastavničkih kompetencija, gdje aktivno sudjeluje u oblikovanju moderne medicinske edukacije u Hrvatskoj.

Zagovara interdisciplinarni pristup medicini, promiče jednakost u obrazovanju i profesionalnom razvoju, te ističe važnost cjeloživotnog učenja, mentorstva i osnaživanja žena u akademskom i znanstvenom okruženju.

Njezina vizija modernog medicinskog obrazovanja i kontinuiranog razvoja nastavnika značajno doprinosi unapređenju kvalitete zdravstvene skrbi i pozicionira Medicinski fakultet u Rijeci kao vodeću instituciju u regiji.

Iza sebe imate uspješnu karijeru u medicinskoj genetici, popraćenu mnogim nagradama još od studentskih dana, kako ste se odlučili baš za to područje znanosti?

Mislim da zapravo nikada nije postojao neki određeni trenutak u kojem sam se odlučila za područje medicinske genetike ili neki događaj koji me je na to potaknuo već sam, otkad znam za sebe, imala afinitet baš prema genetici. Umjesto igre, više sam voljela čitati i istraživati pomalo mistične stvari, poput mitologije, svemira i genetike. Oduvijek sam više htjela znati o mehanizmima u podlozi onoga što ne razumijem te sam osoba koja voli zagonetke i proces otkrivanja odgovora. Ne volim nejasne i dvosmislene situacije, nedostatak konkretnog znanja daje mi osjećaj nesigurnosti. Nakon srednje škole upisala sam studij Medicine na Medicinskom fakultetu u Rijeci s izravnom namjerom da radim u području medicinske genetike te sam već na drugoj godini studija počela volontirati na Zavodu za medicinsku biologiju i genetiku. Provodila sam istraživanja u laboratoriju vezana uz podložnost za ponavljajuće spontane pobačaje, a kasnije i prijevremene porode. Po završetku studija, zaposlila sam se na istom Zavodu te na njemu radim i danas. Kao što ste spomenuli, po putu su došle i nagrade za najbolju mladu znanstvenicu na Fakultetu i Državna nagrada za znanost. Unatoč uspjesima u znanosti, poseban interes oduvijek sam imala prema nastavi pa sam već kao studentica bila uključena u rad sa studentima. Međutim, moj profesionalni svijet potpuno se promijenio 2017. godine kada sam postala docentica i kada sam dobila priliku reformirati kolegij Medicinska genetika za studente medicine, koji tada među njima nije bio popularan. Tada bez ikakve edukacije iz metodologije medicinskog obrazovanja, kolegij sam inovirala i modernizirala na intuitivan način te je do danas osvojio sedam nagrada za nastavnu izvrsnost prema odabiru studenata.

Danas ste zamjenica predstojnika Zavoda za medicinsku biologiju i genetiku na Medicinskom fakultetu u Rijeci, kao i suosnivačica te voditeljica Centra za genetičku edukaciju. Zašto vam je bilo važno pokrenuti jedan takav centar i koje potrebe on ispunjava?

Takva mi se inicijativa činila kao prirodan nastavak karijere na Zavodu, koja je krenula snažno u smjeru unaprjeđenja medicinskog obrazovanja, tada specifično u području genetičke edukacije. Centar je osnovan s ciljem podizanja razine genetičke pismenosti u liječnika koji nisu specijalisti medicinske genetike i drugih zdravstvenih djelatnika koji su uključeni u skrb o pacijentima s genetičkim poremećajima, ali i opće populacije, prvenstveno pacijenata i njihovih obitelji. Razlozi za osnivanje proizlaze iz nerazmjera između, s jedne strane, tehnoloških mogućnosti koje su medicinsku genetiku učinile jednom od najbrže razvijajućih medicinskih specijalizacija i, s druge strane, izostankom pravovremenih iskoraka u naporima za genetičko opismenjavanje svih navedenih skupina. Provodimo znanstvena istraživanja, edukativno i stručno djelovanje, među kojima su vjerojatno najpoznatije radionice za genetičko opismenjavanje djece, poput Slagalice nasljeđa.

Također ste voditeljica Centra za unaprjeđenje nastavničkih kompetencija i komunikacijskih vještina — što je primarni cilj centra?

Centar za unaprjeđenje nastavničkih kompetencija i komunikacijskih vještina osnovan je na Medicinskom fakultetu u Rijeci 2017. godine kao zasebna ustrojstvena jedinica s ciljem stvaranja i provođenja centralizirane strategije za profesionalni razvoj medicinskih nastavnika kroz brojne aktivnosti te istovremenog olakšavanja modernizacije obrazovnog procesa. U sklopu Centra se trenutno provodi šest kategorija aktivnosti, uključujući obrazovne programe, organizaciju stručnih i znanstvenih skupova, znanstveno-istraživačku djelatnost, izdavačku djelatnost, obrazovne projekte i suradničku procjenu. Unutar svake kategorije nudimo niz mogućnosti za usavršavanje, poput četiri akreditirana programa cjeloživotnog obrazovanja, godišnji simpozij iz medicinske edukacije, dvogodišnju međunarodnu konferenciju MEDRI o učenju i poučavanju, kao i personalizirane povratne informacije nastavnicima kroz suradničku procjenu. Osim toga, imamo jedan Erasmus+ projekt i jedan sveučilišni projekt, akreditirali smo sedam multimedijalnih obrazovnih izdanja i nudimo mogućnost personaliziranih suradnji s pojedinim katedrama kroz obrazovne projekte.

Često ističete kako je Medicinski fakultet u Rijeci jedini u Hrvatskoj koji na sustavan i sveobuhvatan način skrbi o profesionalnom razvoju svojih nastavnika. Zašto je cjeloživotno obrazovanje, pogotovo u ovoj struci, važno?

Svaki zdravstveni djelatnik istovremeno provodi tri uloge – onu zdravstvenog stručnjaka, znanstvenika i nastavnika. Nažalost, prijediplomska i diplomska razina studija u većine visokoškolskih institucija u zdravstvenoj profesiji ne omogućavaju stjecanje kompetencija za provođenje uloge nastavnika te većina mogućnosti usavršavanja počiva na cjeloživotnom obrazovanju po završenom studiju, koje je često nestrukturirano i nestandardizirano. S obzirom na to da kvaliteta medicinskog obrazovanja izravno utječe na kvalitetu zdravstvene skrbi, nejasno je iz kojeg smo razloga još uvijek suočeni s ovakvim izazovima jer biti dobar stručnjak, primjerice liječnik, ili znanstvenik, ne znači ujedno biti dobar nastavnik. Iz navedenih je razloga postojanje zasebnih ustrojstvenih jedinica, poput našeg Centra, ključna s ciljem provođenja jedinstvene strategije za profesionalni razvoj medicinskih nastavnika, koja obavezno mora biti usuglašena s vizijom i misijom fakulteta.

Koje konkretne promjene ste kroz Centar uspjeli uvesti na fakultetu?

Prije svega, aktivnosti Centra uvrštene su u pravilnik o dodatnim uvjetima napredovanja za naše nastavnike na radno mjesto docenta i izvanrednog profesora, uključujući završeni četveromjesečni program cjeloživotnog obrazovanja Moderna i praktična medicinska edukacija te suradničku procjenu. Drugo, Centar je pokrenuo personalizirane suradnje s pojedinim katedrama u obliku obrazovnih projekata, čiji je cilj modernizirati obrazovni proces uz metodičko-didaktičku podršku. Primjer je INTERMed, projekt realiziran u suradnji s Katedrom za internu medicinu. Reformirali smo kolegij Klinička propedeutika u obliku visoko strukturirane obrnute učionice, odnosno smanjili smo količinu predavanja uživo, povećali samostalnu pripremu studenata kod kuće, te educirali nastavnike. Izradili smo interaktivne digitalne sadržaje, videozapise, materijale za samoprocjenu znanja i novi e-kolegij, dok su vježbe i ispiti prilagođeni kako bi se povećao praktični rad i osigurala pravovremena povratna informacija. Evaluacije pokazuju brži napredak studenata, ujednačen način učenja, poučavanja i vrednovanja provođenja kliničkih vještina, bolje rezultate i visoko zadovoljstvo svih sudionika. Treće, pokrenuli smo snažnu digitalnu transformaciju obrazovnog procesa, uveli digitalne kliničke ispite, akreditirali multimedijalne priručnike za učenje kliničkih vještina, te pet multimedijalnih udžbenika koji su posvećeni metodologiji medicinske edukacije. Navedena izdanja čine pionirski iskorak Medicinskog fakulteta u Rijeci u modernizaciji medicinskog obrazovanja u regiji. Naposljetku, vjerujem da je najveća promjena koju smo uspjeli ostvariti na Fakultetu, promjena stavova nastavnika prema profesionalnom razvoju. Na stvaranju pozitivnog okruženja radili smo pune dvije godine kako bi nastavnici shvatili da Centar ne provodi sustav prisile već podrške.

Godine 2023. organizirana je prva međunarodna konferencija o poučavanju i učenju u medicinskoj edukaciji – MedRi. Koje su bile glavne teme ove godine?

Ove godine glavna tema konferencije bila je FUTUREMED: Transformative Era of Higher Education, čiji je cilj bio predstaviti vodeće trendove i izazove u visokom obrazovanju. Konferencija je bila odlično posjećena, uz više od 500 sudionika iz pet država, a program je bio izuzetno bogat. Od 27 tematskih sekcija u tri dana konferencije, izdvojila bih nekoliko gorućih tema, od digitalnog izdavaštva, digitalne transformacije, akreditacije medicinskih fakulteta u World Federation for Medical Education, kao i obrazovanja nastavnika. Posebna je važnost stavljena na panelne rasprave, koje su dovele do konkretnih zaključaka s ciljem pozivanja na akciju, uključujući nužnost osnivanja centara za podršku nastavnicima u digitalnoj transformaciji, poticanja obrazovanja nastavnika za provođenje inovacija u nastavi, osnaživanje centara za nastavničke kompetencije i prepoznavanje medicinske edukacije kao zasebnog područja za napredovanje.

Povodom 70. obljetnice Medicinskog fakulteta u Rijeci, na Svečanoj sjednici Fakultetskog vijeća, održanoj 2. prosinca 2025., članovima Centra za unapređenje nastavničkih kompetencija i komunikacijskih vještina dodijeljeno je posebno priznanje, Plaketa zahvalnosti za izniman doprinos u obilježavanju 70 godina postojanja Fakulteta. Koliko Vam znači ovo priznanje?

Rekla bih najiskrenije da mi znači cijeli moj profesionalni svijet (i dobar dio privatnog svijeta jer sve ovo nije moguće postići unutar radnog vremena). Naime, iako sam u životu imala čast puno puta primiti nagradu za svoj rad u znanosti i nastavi, ovo je prvi put da sam priznanje primila za rad jedne ustrojstvene jedinice, koja danas broji čak 12 članova. Naš je dekan, profesor Goran Hauser, ovim činom odao javnu počast Centru u jednom od najsvečanijih trenutaka i dodatno osnažio njegove članove u daljnjem radu, kao i položaj na Fakultetu. Smatram to izuzetnim iskazom poštovanja prema članovima koji su većinom, istovremeno liječnici, pročelnici katedri, stručnjaci u području te koji su u dugom nizu godina izdvajali svoje profesionalno i privatno vrijeme u vlastiti razvoj u području medicinske edukacije. Ovim je priznanjem poslana poruka da vodstvo Fakulteta zagovara i njeguje vrijednosti ulaganja u obrazovanje nastavnika te postavlja obrazovni proces na prvo mjesto.

S obzirom na to da radite i u genetici i u edukaciji — koliko je interdisciplinarnost važna u modernoj medicini?

Interdisciplinarnost je danas jedna od najčešće upotrebljavanih riječi u području zdravstvene profesije. Naravno, tomu postoji dobar razlog. Moderna medicina sve više prepoznaje da složeni klinički problemi zahtijevaju znanje i vještine iz više područja. Interdisciplinarnost se posebno ogleda u sastavu timova u zdravstvenoj skrbi, gdje stručnjaci različitih profila zajedno rade kako bi pacijentima pružili najbolju moguću skrb. Takvi timovi omogućuju učinkovitije dijagnostičke strategije, personalizirane terapije te kontinuirano unapređenje kvalitete zdravstvene skrbi. Osim toga, interdisciplinarni pristup potiče inovacije jer različiti stručnjaci donose jedinstvene perspektive i nova rješenja. Stoga interdisciplinarnost nije samo modni izraz, već odražava praktičan okvir za učinkovitu, sigurnu i personaliziranu zdravstvenu skrb, kao i za stalni razvoj medicinske edukacije i istraživanja. Nažalost, moram istaknuti kako u medicinskom obrazovanju još uvijek nedovoljno koristimo interprofesionalnu edukaciju, odnosno nedovoljno učimo jedni od drugih i jedni uz druge.

Imaju li žene danas dovoljno prilika za obrazovanje i kakva je podrška najvažnija za njihov napredak?

Prije svega, uzimajući u obzir da obrazovanje obogaćuje sve aspekte života, važno je istaknuti nešto što ne naglašavamo dovoljno često. Kao da na to zaboravljamo. Naime, živimo u dijelu svijeta u kojem žene imaju slobodu birati svoje obrazovanje, pristupati, čak i stvarati brojne prilike za osobni i profesionalni razvoj, što čini neizmjerno bogatstvo za svaku ženu. Istovremeno, u 21. stoljeću još uvijek postoje dijelovi svijeta u kojima djevojčicama nije dopušteno školovanje te im se uskraćuje prilika za intelektualni, duhovni i kulturni rast. Smatram da je jedan od oblika podrške razvoju svake žene upravo promocija vrijednosti obrazovnih sloboda te intenzivan rad na njihovom očuvanju i širenju. Nadalje, iako žene danas imaju znatno više prilika za obrazovanje i napredovanje u karijeri nego ranije, još uvijek postoje izazovi, osobito u određenim disciplinama i na visokim pozicijama. Najvažnija podrška za napredak uključuje jednake obrazovne i profesionalne prilike, mentorstvo i profesionalno usmjeravanje, poticanje vidljivosti i priznanje postignuća, te podršku za ravnotežu između profesionalnog i privatnog života. Takva kombinacija omogućuje ženama da razviju svoj puni potencijal i istovremeno doprinesu napretku cijele akademske zajednice.

Koje biste promjene u akademskoj zajednici voljeli vidjeti?

Prije svega, voljela bih vidjeti da ljudi napreduju prema zaslugama i rezultatima, odnosno poticanje izvrsnosti umjesto podobnosti jer je posebice za mlade ljude demotivirajuće gledati nepravdu na radnome mjestu. Nadalje, s obzirom na to da su podjednako važni, voljela bih vidjeti da se ulaganje u obrazovanje i profesionalni razvoj nastavnika cijeni i vrednuje podjednako kao i znanstveni doprinos. Nužna je općenita promjena stavova o kulturi obrazovanja kao najvećoj snazi napretka društva. Naposljetku, u vrijeme izuzetnog odljeva stručnjaka iz Hrvatske, voljela bih vidjeti programe i strategije njihovog zadržavanja u domovini. Iako su internacionalizacija i privlačenje stranih studenata bitni, podjednako je važno ulagati u razvoj i ostanak mladih u Hrvatskoj.

Članak je objavljen u sklopu projekta “Osnaživanje žena na tržištu rada” koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

Foto: Unsplash