Snježana Bahtijari: Svi izazovi su za mene bili prilike koje sam iskoristila

Projekt “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” ne bi bio isti bez njegove najdugovječnije mentorice – Snježane Bahtijari.

Ako tražite mentora, zasigurno ste čuli za Snježanu Bahtijari. Snježanu ne treba posebno predstavljati, no ono što možda niste znali jest da je ove godine predstavila svoju novu knjigu “Mentorica – komunikacija, znanje, održivost”.

Snježana je uključena u projekt mentorstva od samog početka, a nedavno je izdala knjigu koja sažima njeno bogato iskustvo, u projektu i izvan njega. U knjizi iznosi najvažnije mentorske lekcije te nizom jednostavnih primjera pojašnjava složene procese i područja, od komuniciranja, upravljanja projektima i organizacijom, rada s ljudima pa do pitanja održivog razvoja i klimatskih promjena.

Za sve koji je još nisu imali priliku pročitati, u nastavku donosimo nekoliko njenih inspirativnih i mudrih misli – savršen uvod u početak 8. ciklusa projekta.

Iskusna ste mentorica s dugogodišnjim iskustvom, a u projektu “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” sudjelujete od samog početka, već osmu godinu zaredom. U prošlom ste ciklusu mentorirali rekordan broj mentijki, je li vam to predstavljalo izazov?

Istinski se radujem razvoju i rastu projekta Mentoriranje kao oblik networkinga među ženama Zaposlene i Ane Gruden jer dokazuje da je riječ o važnom i potrebnom procesu, naročito ženama. To je i razlog zašto sam kao mentorica tijekom ovog projekta i sama rasla i ubrzano povećavala broj mentijki. Do sada sam radila s ukupno 19 žena, ne računajući na „druga mišljenja“ i mentorske kave koje sam popila s mentijkama koje su imale svoje mentorice. U 7. ciklusu podigla sam mentorsku ljestvicu najviše do sada kada sam na mentorsko putovanje krenula s čak četiri mentijke. I uspješno smo stigle do cilja na obostrano zadovoljstvo svakog para i zajednički rast. Naravno da je izazova za njih, kao i za mene, bilo puno. Počev od činjenice da svoj mentorski zadatak doživljavam jako ozbiljno što znači da svaka mentijka mora osjećati moju punu pažnju i imati dovoljno vremena za svoj razvoj. Tijekom šest mjeseci rada s Tihanom Stupnišek, Marijom Matić, Tinom Zebić Stanković i Tomislavom Čališ imala sam priliku vidjeti što u stvarnosti znači izjava da je mentijka predana, zainteresirana i spremna za promjene. Takve su bile sve one. Zato nisam žalila vremena koje sam ulagala u njihov razvoj. Samo na naše sastanke uložila sam skoro 100 sati svog vremena, bez računanja potrebne pripreme, što je bilo jako zahtjevno. Naime, ja sam u isto vrijeme bila savjetnica za strateško komuniciranje i održivost te pisala knjigu Mentorica. Morate imati jaku volju, veliku motivaciju i organizacijske sposobnosti da paralelno radile kvalitetno na nekoliko kolosijeka i da ne izgubite fokus na ono što je najvažnije, a to su prioriteti. Drugi veliki izazov odnosio se na profil i osobnost mojih mentijki. Svaka od njih osvojila me nečim posebnim, od njihovih osobnosti, vrijednosnih sustava, velikog znanja i pozitivnog pristupa mentoriranju. Svakoj sam se morala prilagoditi i u tome sam posebno uživala, iako nije bilo lako. Treći izazov su različite industrije iz kojih su moje mentijke dolazile, a koje su skoro nekompatibilne ICT industriji u kojoj sam sama radila. Morala sam puno učiti od njih što je svakako utjecalo na moju dodatnu motivaciju. Sve izazove doživjela sam i kao prilike – vrijeme provedeno s mentijkama sam iskoristila za vlastito osnaživanje i transformaciju; znanja i vrijednosti mojih mentijki utjecali su na mene u pozitivnom smislu na čemu sam im jako zahvalna te konačno, bilo je baš zanimljivo i korisno upoznati pobliže industrije o kojima nisam puno znala. Ukratko, svi izazovi su za mene bili prilika koju sam iskoristila. Sigurna sam da su i njima izazovi bili dodatni motiv za rast.

Često naglašavate da je svaka mentijka priča za sebe te da nema “copy paste” rješenja. Kako ste se uspjeli prilagoditi svima?

Sposobnost prilagođavanja u mentorskom procesu predstavlja važnu kompetenciju svake mentorice i mentora jednako kao i mentijke i mentija. Još je Darwin u knjizi Porijeklo vrsta naglasio da je prilagodna ključ opstanka. Smatram da je prilagodba u procesu mentoriranja jednako važna za obje strane. Sam odnos daje priliku mentorici da fleksibilno vodi svoju mentijku, a mentijki da aktivno uči i razvija se. Naravno, taj je proces prilagodbe složen i ne rezultira uvijek jednakim rezultatom. Ipak, moj savjet uključuje nekoliko važnih koraka kao što su: dijagnostika početnog stanja mentijke i njezine okoline (SWOT analiza) da bismo se bolje upoznale i mogle lakše prilagoditi uvažavajući očekivanja kao i kontekst organizacije/industrije iz koje mentijka dolazi; kvalitetna komunikacija koja otkriva očekivanja s obje strane te je prilagođena razini razvoja i zrelosti mentijke radi optimizacije rezultata; definiranje osobnih ciljeva (u odnosu na ambiciju i sposobnosti) koji nisu nužno samo oni vezani uz karijeru i posao, i svakako izbjegavanje pristupa “jedan model za sve”; povratne informacije kao alat za evaluaciju naučenog i usvojenog znanja, ali i za prilagodbu te djelovanje u područjima koje treba unaprijediti te konačno poticanje mentijki da same kritički promišljaju svoju situaciju i dolaze s rješenjima.

Iako je svaka mentijka drugačija, postoji li nešto zajedničko što ste uočili u njihovom razvoju kroz mentorski proces?

Svim mojim mentijkama, kroz sedam ciklusa ovog programa, zajednička je bila velika želja za promjenom što su uglavnom i ostvarile. Ako u nekim slučajevima mentijka nije u potpunosti iskoristila mentorsko putovanje za osobni razvoj i transformaciju, to je bilo u direktnoj korelaciji s njezinim stupnjem razvoja i zrelosti. Naime, iskustvo u zadnjih desetak godina, ne samo kroz ovaj projekt, nego i praksu mentoriranja izvan njega, dovelo me do zaključka da se određena mentorica u našem životu treba pojaviti kada smo dovoljno zreli iskoristiti njezin puni potencijal. Naravno, s obzirom na to da svaka osoba može drugoj osobi biti mentor bez obzira na dob, mladi ljudi bez obzira na svoje iskustvo trebaju pronaći mentora ili mentoricu no s drugim ciljem nego netko tko ima puno iskustva i jasan cilj u životu. U prvom slučaju poželjnije je da početnica dobije mlađu mentoricu ili mentora jer će tada međusobni utjecaj biti snažniji, djelotvorniji i primjereniji očekivanjima obje strane. Jednako tako, osobe s iskustvom u pravilu bi trebale uz sebe imati iskusniju mentoricu ili mentora koji svojim uvidima mogu utjecati na njihovu perspektivu i osnažiti ih na odgovarajući način. Drugim riječima, biti im uzor. Zato je izbor mentorskih parova jedna od najvažnijih karika u procesu uspješnog mentoriranja. Ako su članice para u disbalansu, to će svakako utjecati na kvalitetu i rezultate rada. Ne možete od juniora očekivati da će razumjeti iskusnu mentoricu koja gleda u daljinu, niti takvu mentoricu koja se u procesu vraća na osnovne postavke i prve korake u nečijem poslovnom životu. To je po meni gubljenje dragocjenog vremena, a ne postiže se zadovoljavajući rezultat. I mentorica mora biti motivirana, a mentijka koja joj parira svojom osobnošću, znanjem i rezultatima, svakako je najbolji izbor. Zato bih ovdje posebno istaknula i pohvalila proces koji je Zaposlena, odnosno Ana Gruden, osmislila za izbor mentijki i njihovo povezivanje s mentoricama. Mislim da je ta praksa, u zadnjih nekoliko godina, doprinijela izuzetnim rezultatima mentorskih parova u ovom programu Zaposlene.

Što je, iz vašeg iskustva, najvažnije kako bi mentorski odnos bio uspješan?

Imam jednostavan, ali prokušan i djelotvoran recept:

• slušaj da bi čula (slušanjem potičemo povjerenje i omogućavamo otvorenu komunikaciju)
• gledaj da bi vidjela (promatranjem napretka pomažemo u praćenju razvoja mentijke)
• pitaj i komentiraj da bi shvatila i pomogla (razgovorom vodimo, podržavamo i osnažujemo svoju mentijku).

Probajte, recept uvijek uspije!

Prijave za 8. ciklus projekta počinju u siječnju 2026., a sve zainteresirane pozivamo da prate našu stranicu zaposlena hr.