Ursula von der Leyen – prva žena predsjednica Europske komisije

Piše: Martina Lovaković

Ursula von der Leyen (djevojački Ursula Albrecht) rođena je 8. listopada 1958. godine u Bruxellesu, u Belgiji. Poznata je kao njemačka političarka i prva žena na poziciji njemačke ministrice obrane u razdoblju od 2013. do 2019. godine. U srpnju 2019. postala je prva žena koja je izabrana za predsjednicu Europske komisije i time je postala i prva žena u povijesti na tom položaju u Europskoj Uniji. Naime, 16. srpnja 2019. godine u Europskom parlamentu održano je tajno glasovanje o postavljanju Ursule von der Leyen na spomenutu poziciju. Tijekom tog glasovanja 383 zastupnika glasovalo je za Ursulu, 327 ih je bilo protiv, a 22 glasača bila su suzdržana. Samo jedan listić bio je nevažeći. 

Rani život i obrazovanje

Ursula je kći njemačkog političara Ernsta Albrechta, bivšeg šefa kabineta u Komisiji Europske ekonomske zajednice. Godine 1971. preselila se u Hannover jer je njezin otac postao politički aktivan s ciljem da 1976. godine postane premijer Donje Saske.

Studirala je ekonomiju u razdoblju od 1977. do 1980. godine na sveučilištima Göttingen i Münster, kao i na London School of Economics, ali nikada nije diplomirala.

Umjesto toga, upisala je medicinu i diplomirala 1987. godine na Medicinskom fakultetu (MHH) u Hannoveru u Njemačkoj. Radila je kao pomoćna liječnica u razdoblju od 1988. do 1992. godine na ginekološkoj klinici MHH, a 1991. godine doktorirala je na medicini. Specijalizirala se za ginekologiju i zdravlje žena.

Brak i život u Americi

Godine 1986. godine uplovila je u bračnu luku s liječnikom Heikom von der Leyen te je uskoro postala i majka sedmero djece. Budući da je u kratkom periodu dobila sedmero djece, odlučila im se u potpunosti posvetiti pa je tijekom 90-ih godina brinula za djecu i kućanstvo.

Od 1992. do 1996. godine živjela je u Sjedinjenim Američkim Državama, u Stanfordu, dok je njezin suprug Heiko von der Leyen bio na fakultetu Sveučilišta Stanford.

Povratak u Njemačku

Nakon povratka u Njemačku, od 1998. do 2002. godine, radila je kao profesorica na MHH-ovom odjelu za epidemiologiju, socijalnu medicinu i istraživanje zdravstvenih sustava. Uz to, 2001. godine je magistrirala iz područja javnog zdravstva.

Tijekom 1990-ih pridružila se Christian Democratic Union (Kršćansko-demokratskoj uniji) ili CDU 1990. godine, a 1996. godine postala je aktivna u politici Donje Saske – savezne države kojom je upravljao njezin otac u razdoblju od 1976. do 1990. godine. Obnašala je dužnost u nizu lokalnih i državnih ureda prije nego što je na izborima 2004. godine postala članica odbora za vodstvo CDU-a.

Nakon što je CDU pobijedio na saveznim izborima 2005. godine, imenovana je ministricom obiteljskih odnosa, starijih građana, žena i mladih u prvom kabinetu kancelarke Angele Merkel.

Među von der Leyenovim mjerama za rješavanje niskog nataliteta u Njemačkoj bile su provedba plaćenog roditeljskog dopusta nakon rođenja djeteta i rad na osiguranju dodatnih ustanova za djecu.

Godine 2009. izabrana je za zastupnicu u parlamentu Bundestagu i postala ministricom rada i socijalnih pitanja. Dok je obnašala tu dužnost, trajna financijska kriza natjerala ju je da smanji troškove socijalne skrbi. Krajem 2010. godine von der Leyen je izabrana za zamjenika predsjednika CDU-a.

Mandat ministrice obrane

U prosincu 2013. godine von der Leyen, koju neki vide kao moguću nasljednicu Angele Merkel, imenovana je prvom ženom ministricom obrane. Na tom je mjestu nastojala reformirati Bundeswehr (savezne oružane snage), noseći se s nizom izazova.

U ožujku 2014. godine Krim, koji je bio dio Ukrajine, pripojen je Rusiji. Kriza je izazvala novu zabrinutost zbog toga što bi mogao učiniti NATO, posebno nakon što je neovisna revizija njemačkog ministarstva obrane, objavljena u listopadu 2014. godine, otkrila brojne “probleme i rizike” u njegovom procesu nabave. Sumnje da bi zemlja mogla ispuniti svoju vojnu obvezu NATO-u, zbog nedostatka opreme spremne za borbu, navele su neke saveznike da vrše pritisak na Njemačku da poveća svoju vojnu potrošnju.

Von der Leyen je javno pozvala svoju zemlju da preuzme veću ulogu u europskoj obrani, a kasnije je pomogla osigurati sredstva za vojnu opremu.

Još jedna kriza razvila se 2015. godine kada je val izbjeglica stigao u Europu, a mnogi od njih su tražili azil u Njemačkoj. Situacija je opteretila njemačke resurse i dovela u pitanje zaustavljanje imigracije. Von der Leyen je pozvala javnost da se suzdrže od osuda, tvrdeći da je pogrešno izjednačavati izbjeglice s teroristima. Međutim, njezin stav nije dobro prihvaćen u javnosti nakon terorističkih napada u Parizu (2015.) i Bruxellesu (2016.).

U veljači 2018. godine provedeno je istraživanje njemačke vojne opreme koje je pokazalo da je samo dio ključnih sustava naoružanja spreman za borbu. Von der Leyen je odmah reagirala rekavši da će trebati vremena da se nadoknadi manjak koji se nakupljao desetljećima, a vlada Angele Merkel obvezala se na značajno povećanje proračuna za obranu.

Predsjedanje Europskom komisijom

U listopadu 2018. godine, nakon lošeg prolaza CDU-a na regionalnim izborima, Merkel je najavila da neće ponovo kandidati za drugi mandat kao čelnica stranke. Neočekivano, Von der Leyen je također odbila kampanju za to mjesto.

Mandat predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera trebao je završiti u studenom 2019. godine, a njegovu zamjenu trebalo je odabrati Europsko vijeće – šefovi vlada 28 zemalja članica EU-a. Konačno odobrenje ostalo bi na Europskom parlamentu, ali taj je proces zakompliciran rezultatima izbora u svibnju 2019. godine, na kojima je centristička vladajuća koalicija izgubila dugotrajnu većinu.

Kad su u lipnju 2019. započeli pregovori iza zatvorenih vrata, čelnici EU borili su se za pronalaženje kompromisnog kandidata koji bi bio prihvatljiv za blokove desnog i lijevog centra. Tada je najviše iznenadio prijedlog von der Leyen za nasljednika Junckera na mjesto predsjednika Europske komisije.

16. srpnja 2019. godine von der Leyen je pobijedila, dobivši 383 od 747 glasova (s potrebnih 374). Sljedećeg dana dala je ostavku na mjesto njemačke ministrice obrane, a naslijedio ju je Kramp-Karrenbauer.

Von der Leyen je trebala zamijeniti Junckera 1. studenog 2019. godine, ali nesuglasice oko sastava njezinog kabineta odgodile su taj proces za mjesec dana. 1. prosinca 2019. godine postala je prva žena koja je počela obnašati dužnost predsjednice Europske komisije.

Foto: Renew Europe / Flickr