Sadržaj portala

Erika Lust: feministica koja mijenja pornografsku industriju

Piše: Martina Vrbanić

Nagrađivana scenaristica, redateljica i producentica pornografskih feminističkih i nezavisnih filmova, uz Petru Joy i Annu Span, angažirana je u promicanju feminističkog pornografskog pokreta te je napisala i velik broj knjiga o seksu i feminizmu. Kao feministica i aktivistica, Lust želi mijenjati pornografsku industriju. Zagovornica je feminističkog pokreta koji podržava pornografiju jer smatra da pripada u ženska prava.

Erikini filmovi su visokokvalitetni filmovi za odrasle, u kojima su glumci pažljivo birani te su zadovoljeni svi visoki produkcijski standardi snimanja filmova za odrasle. Ona vjeruje da erotski filmovi mogu biti i edukativni te ne moraju služiti isključivo kao pomoćno sredstvo za postizanje zadovoljstva. Oni nam mogu pomoći da bolje razumijemo svoju seksualnost i živimo slobodnije i u skladu s onim što uistinu osjećamo. „Posljednjih dvadesetak godina bila sam na nevjerojatnom putu na kojem su mi se dogodile mnoge promjene. Na tom putu riješila sam se osjećaja krivnje i zgražanja zbog gledanja pornografskih filmova i to kroz stvaranje filmova za odrasle koje bih ja željela gledati“, kaže Erika.

Knjiga koja joj je promijenila život

Erika Lust rođena je 1977. u Stockholmu u Švedskoj kao Erika Hallqvist. Dolazi iz razvijene zemlje u kojoj seks nije tabu-tema. Kaže da je imala sreću odrastati u okruženju u kojem se već u osnovnoj školi počelo pričati o seksu: „Imali smo seksologe koji su dolazili u našu školu. Riječ je o mladim ljudima koji su bili specijalizirani za seksualno obrazovanje. Podijeljeni u male grupe, vodili smo iskrene razgovore o svojim osjećajima, a osim što su nas učili da budemo oprezni prilikom stupanja u seksualne odnose, učili su nas i tome da je seks pozitivno iskustvo. Mogli smo razgovarati sa školskim terapeutima i psiholozima, a na raspolaganju nam je bio i poseban centar u kojem smo mogli anonimno postaviti bilo koje pitanje koje nas muči.“

Erika smatra da bi tako nešto trebale imati sve školske ustanove. Danas živi u Barceloni, a o seksu se tamo ne govori puno i sa seksualnom edukacijom započinje se prekasno.

Odmalena se zanimala za film i kazalište, a na sveučilištu Lund studirala je političke znanosti. Godine 1999. je diplomirala, a specijalizirala se za ljudska prava i feminizam.

Nakon što je završila studij slučajno je naišla na knjigu Linde Williams iz 1989. pod naslovom „Hard Core: Power, Pleasure, and the ‘Frenzy of the Visible’“, koja je kasnije snažno utjecala na njezine filmove. To je knjiga o pornografiji, feminizmu i utjecaju koji pornografski filmovi imaju na društvo. Kao velik izvor inspiracije navodi i film Jeana-Jacquesa Annauda „The Lover“. Godine 2000. preselila se u Barcelonu, gdje i danas živi i radi sa suprugom, ujedno i poslovnim partnerom, producentom Pablom Dobnerom, i dvije kćeri.

Erika je svoj prvi pornografski film pogledala u društvu prijateljice. „Očekivale smo da ćemo otkriti tajnu seksa, zabranjeno voće, ali je večer završila smijehom“. Šest godina kasnije Erika je na prvoj godini studija i na prijedlog tadašnjeg dečka odlučila je ponovno pogledati pornografski film. „I što sam vidjela? Ništa se nije promijenilo. Očajne kućanice, seksi dadilje… žene prikazane kao objekti koji žude da zadovolje muškarce. Javila se feministica u meni koja se osjećala prevarenom, a aktivistica u meni bila je ljutita. Bila sam zbunjena i za sve sam okrivila svojeg dečka, sve muškarce i pornografske filmove!“, sa smijehom se prisjeća Erika.

Prvi pornografski film koji je šokirao svijet

Kad je stigla u Barcelonu, radila je u mnogim produkcijskim kućama, a 2004. počela je pohađati večernje tečajeve snimanja filmova prije nego što se i sama okušala u snimanju. Za posljednji projekt iz kratkog filma odlučila je snimiti pornografski film. No, ne uobičajeni pornografski film.

„Osjećala sam veliku potrebu za promjenom nakon što sam s prijateljem razgovarala o odnosu žena i muškaraca u filmskoj industriji, a posebice u pornografskoj industriji. Zato sam odlučila da će ovaj film biti drukčiji. Nezavisan i sniman iz moje perspektive, iz perspektive žene! I uspjela sam! Uspjela sam šokirati svijet. O filmu se počelo govoriti, a priče su stigle i do moje majke koja me nazvala iz Stockholma i pitala što radim, kako će to utjecati na moj život i moju karijeru i što će susjedi reći“, smije se Erika.

Ipak, jako joj je važno što su je roditelji na kraju podržali jer razumiju razliku između tradicionalnih pornografskih filmova i njezinog rada, iako je svjesna da bi im bilo draže da je odvjetnica, profesorica ili arhitektica. „Ako ništa drugo, bilo bi im ugodnije razgovarati s prijateljima o mojem poslu“, realna je Erika.

Svoj prvi eksplicitni kratki film pod nazivom „Good Girl“ snimila je 2004. Besplatno je pušten na internet i samo u prvome mjesecu skinut više od dva milijuna puta. Shvatila je da postoji puno onih koji traže alternativne filmove za odrasle. Sljedeće godine prikazan je na Međunarodnom festivalu erotskih filmova u Barceloni i dobio nagradu Nimfa.

Jedinstveno online kino s filmovima za odrasle

Godine 2005., nakon prethodnog uspjeha, Erika je odlučila osnovati svoju produkcijsku kuću za film i video, koja će se baviti snimanjem suvremenih filmova za odrasle u kojima će biti prikazani intimnost, strast, ljubav i požuda. Tvrtka se od osnivanja bavila snimanjem kratkih feminističkih pornografskih filmova i njihovih kompilacija. Dvije godine kasnije izašla je kompilacija filmova „Five Hot Sex Stories For Her“, koja je uključivala i kratki film „The Good Girl“ iz 2004. s kojim je te godine osvojila nekoliko međunarodnih nagrada. Od tada Erika redovito nastupa na festivalima na kojima se predstavljaju filmovi za odrasle. Godine 2010. pokrenuta je platforma „Lust Cinema“, odnosno online erotsko kino. Projekt je predstavljen filmovima talentiranih redatelja koji su nudili alternativu klasičnim pornofilmovima.

Malo-pomalo, u katalog filmova uključivani su moderni erotski filmovi svih vrsta: od romantičnih do nastranih, od modernih do klasičnih. Danas je „Lust Cinema“ jedinstveno online kino. Na jednome mjestu Erika je okupila filmove novog vala za odrasle, a posjetiteljima nudi inovativnu i modernu produkciju. Njezina tvrtka danas ima 12 zaposlenih.

Fantazije običnih ljudi

Kao nastavak online kina, 2013. započela je s prvim projektom u povijesti kinematografije za odrasle, koji se zove „XConfessions“ i također se nalazi na internetskoj stranici „Lust Cinema“. Projekt je postao toliko popularan da se Erika odlučila u potpunosti koncentrirati na njega, a posljednjih nekoliko godina postao je i glavni izvor njezina rada. „XConfessions“ su zapravo kratki pornografski filmovi koji su snimljeni prema pričama Erikine publike. U sklopu projekta, posjetitelji njezine internetske stranice mogu anonimno opisati svoje fantazije, a svakog mjeseca Erika odabire dvije priče koje pretvara u kratke filmove. Otkad je projekt započeo, Erika je snimila stotine kratkih filmova, a njezina inovativna platforma ima više od 100.000 aktivnih članova. Filmovi se snimaju svaka tri mjeseca u grupama od pet do šest filmova na odabranim lokacijama u Barceloni, a u snimateljskoj ekipi su gotovo sve žene. Za razliku od klasičnih pornofilmova, ovdje se pazi na svaki detalj. Pažljivo su odabrane priča, glumačka postava, šminka, glazba, grafika… s ciljem da se stvori dobar i kvalitetan film. Upravo zbog toga sluša želje svojih glumaca i radi na tome da stvori toplu atmosferu na setu, kako bi se svi osjećali sigurno i dobro. Bira muške feminističke glumce jer smatra da jedino oni mogu razumjeti snimanje ovakvih filmova za odrasle.

U sklopu internetske stranice „Lust Cinema“, mogu se kupiti ili skinuti svi Erikini filmovi i knjige, seksualne igračke i svi ostali erotski proizvodi.

Erika vodi i svoj blog ErikaLust na kojem se mogu naći sve informacije vezane uz njezin posao, projekte, a s posjetiteljima je podijelila svoje stavove, uvjerenja i razmišljanja te otkrila da veliku podršku ima u svojoj obitelji.

Vrijeme je za promjene

U prosincu 2014. gostovala je na skupu konferencija TEDxVienna, koje organizira TED-talk koji djeluje pod sloganom „ideje vrijedne širenja“. Svoj govor održala je pod nazivom „It’s Time For Porn To Change“, nastojeći potaknuti ljude da podrže novu, modernu pornografiju i poruke koje prenosi. TED je odlučio podržati njezinu novu kampanju pod nazivom #changeporn, čiji je cilj mijenjanje pornografskih normi. Njezin govor je postavljen i na YouTube i pogledan više od 700.000 puta.

Erika smatra da treba doći do promjena u pornografskoj industriji. Pornofilmovi u kojima se nalaze savršene starlete, žena se gleda kao objekt koji mora zadovoljiti muškarca te se naglasak stavlja na užitak muškaraca, moraju se promijeniti.

Smatra da je vrijeme da i žene jednako uživaju u pornografskim filmovima te da naglasak bude na njihovom užitku i iskustvu.

U filmovima ništa nije uljepšano niti fotošopirano, oni nude jedno stvarno iskustvo s kojim se svatko može poistovjetiti. Žena se više ne treba osjećati neugodno, uspoređujući se sa „savršenom“ ženom iz pornografskog filma. U prvom planu nije ženin izgled niti žena koja se gleda kao objekt, a odabrani glumci ostavljaju dojam autentičnosti. 

„Uz pomoć mladih redatelja s kojima radim, uspjela sam dokazati da je moguće snimiti i drugačije pornografske filmove – u kojima su žene i njihovo zadovoljstvo u prvom planu, a uloge koje žene predstavljaju nisu uloge prostitutki, Lolita, medicinskih sestara ili dadilja. I konačno, u kojima muškarci nisu stereotipno prikazani samo kao mašine za seks. U mojim filmovima pazi se na stil i lokaciju snimanja i cijela priča ima smisla. To su priče o osjećajima i strastima u kojima je seks, iako eksplicitan, i dalje lijep i topao. Upravo zbog toga ne volim kad se moje filmove naziva pornografskim filmovima jer riječ porno asocira na nešto sirovo, prljavo i zločesto. Volim ih zvati nezavisnim filmovima za odrasle“, objašnjava Erika.

Shvatila je da su tradicionalni pornofilmovi nasilni i uvredljivi te da se snimaju s naglaskom na muškarce. Takve filmove gledaju muškarci s vrlo malo seksualne inteligencije. Tada se upitala: „No, nije li se svijet promijenio? Nije li se uloga žene promijenila? Nije li svijet postao bolje mjesto? Uloga žene u društvu se općenito promijenila nabolje. I na svim područjima je došlo do promjena, osim u pornografskoj industriji. Zbog toga mislim da je došlo vrijeme da se pornofilmovi promijene. A za to trebamo žene! Žene iza kamera! I to je točno ono što sam ja učinila“.

Pornografski filmovi kao sredstvo edukacije

Čak jedna trećina internetskog prometa povezana je s pornografijom, a svaki četvrti pojam upisan u tražilicu na internetu povezan je s pornografijom. Erika naglašava da su i naša djeca jedan od važnih razloga zašto se pornografska industrija mora mijenjati:

„Tinejdžeri gledaju pornografske filmove mnogo prije nego što stupe u seksualne odnose. Pornografski filmovi danas su seksualna edukacija mladih. A želimo li mi da naša djeca gledaju loše, šovinističke pornofilmove? I to je jedan od razloga zašto se pornografski filmovi moraju promijeniti!“

Smatra da sadržaj namijenjen odraslima u isto vrijeme mora biti inspirativan i edukativan te naglašava: „Nemojte me krivo shvatiti, seks treba ostati prljav, ali moralne vrijednosti trebaju biti čiste! Imam dvije kćeri i ne želim da njihovo samopouzdanje i ljepota tijela ovise o fotošopiranim supermodelima, a najmanje želim da uče o seksu kroz loše pornografske filmove. Trebamo naučiti svoju djecu da cijene sebe i svoju seksualnost te shvate da postoji razlika između pornografskog filma i realnog seksa između odraslih. Oni moraju znati da seks nije samo seks iz pornofilmova, već uključuje i emocije i puno je kompliciraniji od onoga što mogu vidjeti u pornofilmovima“.

U tu svrhu ona i njezin suprug, producent Pablo Dobner odlučili su pokrenuti neprofitnu organizaciju „The Porn Conversation“, koja nudi besplatne alate za pomoć roditeljima i nastavnicima, kako bi lakše mogli pričati o seksu i pornografiji s djecom i tinejdžerima. Nadaju se da će pomoći mladim ljudima da prepoznaju potrebe svojeg tijela i vode se znanjem, a ne strahom. „Želimo potaknuti razgovor između roditelja i djece, pokazati im gdje mogu pročitati edukativne članke, pronaći ljude koji će im pomoći tako što će ispričati svoja iskustva o temama koje ih muče. Napravili smo tri različita vodiča, ovisno o dobi i zrelosti djeteta. Naravno, ne možete na isti način razgovarati o tim temama s devetogodišnjakom i sa četrnaestogodišnjakom. Trebamo se suočiti sa sramom i odbaciti ga“, kaže Erika koja se nada da će njihovi savjeti pomoći svim roditeljima koji se pripremaju za takve razgovore u ovom digitalnom dobu, kad su djeca na internetu suočena, između ostalog, i s pornografskim sadržajem.

Podrška obitelji

Erika se često susreće s pitanjima o tome kako njezina karijera utječe na njezin privatni život i susreće li se s predrasudama drugih roditelja u školi. Iako se većinom radi o liberalnim ljudima, svi se pitaju kako na njezinu profesiju gledaju njezini roditelji i kako će svoj posao jednog dana objasniti svojim kćerima.

„Počela sam snimati filmove prije nego što sam dobila djecu i nikada nisam mislila da će to što imam obitelj utjecati na posao kojim se bavim. Moje kćeri znaju da sam redateljica, a uskoro, kada dođe vrijeme za to, sjest ću s njima i objasniti kakve točno filmove njihova majka snima. Nisam zabrinuta zbog njihove reakcije jer je moj posao pošten, inovativan i aktivistički. Više me brinu oni roditelji koji neće otvoreno i iskreno popričati sa svojom djecom o seksu i pornografiji. Svi mi, uključujući i očeve, bake, tete, prijatelje i učitelje, moramo razmisliti o onome što ćemo prenijeti našoj djeci. Želim da moje kćeri znaju da je seks užitak i zadovoljstvo, a moji filmovi govore o ljubavi i strasti, muškarcima i ženama koji se vole. Sve to nisu pitanja s kojima se moram suočiti samo ja kao majka koja snima pornografske filmove. S tim se moraju suočiti svi roditelji, bez obzira na njihovo zanimanje.“

Erika odlično balansira između karijere i obiteljskog života, a često naglašava da ima i veliku podršku svojeg partnera s kojim dijeli iste stavove i razmišljanja. Erikin radni dan ne razlikuje se puno od radnog dana bilo kojeg drugog roditelja. Najčešće radi od 9 do 17 sati, rutinski kao i svaki drugi roditelj odvozi djecu u školu i dolazi po njih. „Razliku jedino osjetimo kad snimamo filmove jer je tada važno da i Pablo i ja budemo uključeni u proces. Stoga unaprijed organiziramo da djeca tada budu s ostalim članovima naše obitelji. Sve ostalo vrijeme provodimo u zajedničkim druženjima, a vikende najčešće provodimo u Barceloni na plaži, plivamo i zabavljamo se s djecom“.

Filmovi, knjige i nagrade

Erika često sudjeluje na filmskim festivalima i u talk-showovima, a njezina priča prenesena je u mnogim dokumentarnim filmovima, časopisima, novinama i ostalim medijima.

Film „Cabaret Desire“ osvojio je 2012. nagradu za najbolji film u kategoriji Feminist Porn i Cinekink Audience Choice nagradu za narativni film. Prve dvije kompilacije „XConfessions“ serije osvojile su nagradu Feminist Porn u kategoriji Hottest Straight Vignette 2014. i 2015. Erika je 2015. pozvana na Chicago International Film Festival i Raindance Film Festival u Londonu, gdje je predstavila svoj projekt „Theatrical cut of XConfessions“ koji se sastoji od niza kratkih priča posebno pripremljenih za tu priliku. Nakon toga, 2016. su „Theatrical cut of XConfessions“ dva puta premijerno prikazani u Babylonu u Berlinu, gdje su dobili nagradu za Best Narrative Short na dodjeli Cinekink Awards za kratki film „An Appointment with My Master“.

Feimizam koji podržava seksindustriju

Iako su se dogodile mnoge pozitivne promjene za žene u društvu, Erika i dalje smatra da nije lako biti žena. Vjeruje kako bi joj bilo puno lakše da je muškarac koji se bavi ovim poslom jer bi se susretala s mnogo manje pitanja i predrasuda.

U pornografske filmove prenosi ono u što sama vjeruje i za što se zalaže, a to su feminizam koji podržava pornografiju i seksualna sloboda žena. A suvremeni pornografski filmovi koji poštuju žene doprinose upravo seksualnom oslobođenju kojem svaka žena treba težiti.

Smatra da društvo previše kontrolira žene i to ne samo njihovu seksualnost, već i sve ostalo. Ponekad je to država, mnogo puta i crkva, ali i konzervativci i šovinisti. Svi oni imaju svoje motive. „Njihov cilj je ograničenje naše seksualnosti na obitelj i produljenje ljudske vrste, s namjerom da seks nikada ne bi smio biti zabavan. Često se pornografiju optužuje da prenosi najgore vrijednosti i da je najniži proizvod društva, ali ne bismo trebali zanemariti niti televiziju, kino, modni svijet i oglašavanje. Svi oni u većini slučajeva prenose negativnu sliku ženskog tijela.“