Sadržaj portala

Jerrie Cobb:”Ja bih dala svoj život za let u svemir, stvarno bih”

Piše: Antonia Kulić

Geraldyn M. Cobb, prva je žena, potpuno kvalificirana za let u svemir u šezdesetima prošlog stoljeća, odbijena od strane NASA-e (Američka svemirska Agencija), samo zato što je žena.  Zahvaljujući njezinom zalaganju, neustrašivosti i ljubavi prema letenju, inspirirala je mnoge žene i  otvorila im put da odlete u svemir desetljećima nakon nje.

Rođena 1931. u Oklahomi, Jerrie je još sa šest godina isticala ljubav prema prirodi i prostranom golemom nebu. Tokom Drugog svjetskog rata Jerrien otac je bio u ratnom zrakoplovstvu SAD-a, te je obitelj živjela u Wichiti Falls gdje se nalazio i centar za pripremu zračne obrane. Zahvaljujući tomu, Jerrie je već sa 12  godina iskusila prvi let i kao stidljiva djevojčica stekla samopouzdanje koje nije osjećala na tlu. Već sa 16 godina, Jerrie je dobila licencu za privatnog pilota i od tada svoj život posvećuje letu. Igrajući profesionalni ženski softball, novac je uložila za satove letenja te ubrzo stekla titulu cerificiranog instruktora na terenu što joj je otvorilo vrata u prodručijma navigacije, zrakoplovnoj konstrukciji i motorima te meteorologiji.

Godinu dana nakon studija, Jerrie je odlučila slijediti svoj san i pronaći posao koji će joj omogučiti da radi ono što najviše voli, leti.  Ubrzo je krenula raditi u zračnoj luci u Oklahomi gdje je kao pilot prašila usjeve i također radila kao instruktorica leta. S godinama, njezine ambicije su sve više rasle i željela je napredovati u poslu, no odlaskom u Floridu shvatila je da nije muškarac, što je bio jedini razlog zašto nije dobio posao kopilota DC-3.   Ostavši bez novaca za povratak kući, počinjen raditi u trgovini za održavanje zrakoplova, kao daktilograf u zračnoj luci Miami. Tamo upoznaje Jacka Forda, direktora Fleetway Incorporated, međunarodne zrakoplovne trajektne službe. Kako je Fordu trebao pilot da mu pomogne u isporuci u Peru, Jerrie je odmah ugrabila priliku i zbog svoje izvrsnosti nastavila raditi kod Forda.

U rujnu 1959., u njezinim kasnim dvadesetima i bogatom iskustvu u letenju, Jerrie dobiva priliku života. Tada je odabrana da bude među trinaest žena koje su bile povrgnute procesu rigorozne selekcije kako bi dobile priliku za let u svemir kao astronautice. Iako je uspješno završila sve tri faze programa, zbog političkih nesuglasica i kongresnog saslušanja, tri godine nakon završetka programa NASA zatvara svoja vrata,Jerrie i bilo kojoj drugoj ženi čak 20 godina. Tek 18. lipnja 1983., Sally Ride je bila prva Amerikanka koja je otišla u svemir.

Jerrie je nakon neuspješnog pokušaja odlaska u svemir, odlučila spojiti svoju ljubav prema letenju i želju da pomogne drugima, te je od 1963. postala misionarski pilot dostavljajući lijekove, hranu, odjeću i druge potrepštine stanovnicima izoliranih regija, stvarajući duboke veze uzajamnog razumijevanja, divljenja i prijateljstva. Uvela je nove zračne rute koristeći se vlastitim nacrtanim kartama i preletjela brojna područja Andskih i Amazonskih šumskih šuma kako bi pomogla potrebitima.

Zbog svog velikog talenta u letenju 1973. predsjednik Nixon dodijelio joj je Harmon Trophy, svjetsku nagradu za pilotstvo. Koliko je Cobb željela odletjeti u svemir svjedoči i podatak da je u dobi od 77 godina predložila da bude uključena u gerijatrijsku studiju kada je NASA pripremala lansirati Johna Glenna na svemirskom shuttle-u Discovery. Tada je prilikom intervjua izjavila: „Ja bih dala svoj život za let u svemir, stvarno bih“.

Kao pilotkinja i humanitarka, sa svojom upornošću i vječitoj ljubavi prema nebu, Jerrie Cobb inspirirala je mnoge žene da slijede svoje snove i zasigurno učinila veliki korak za žene u svijetu astronautike.