Sadržaj portala

Ana Stojić Deban: U uređenim sustavima diskriminacija nije nužna

S predsjednicom Uprave Zagrebačkog holdinga razgovarali smo o njezinoj karijeri, razvoju Holdinga te o tome što znači voditi jednu od najvažnijih tvrtki u Zagrebu i Hrvatskoj

Razgovarala: Ana Gruden

Fotografije: Matea Smolčić Senčar

Po struci ekonomistica i diplomirana inženjerka građevine, Ana Stojić Deban rođena je Dubrovčanka. Predsjednica Uprave Zagrebačkog holdinga jedna je od najmoćnijih žena u hrvatskom biznisu te jedna od najmlađih liderica na našim prostorima, kad se radi o sustavima veličine Zagrebačkog holdinga, tvrtke koja danas ima 7500 zaposlenika. 

No, činjenice na stranu, ako bi Anu Stojić Deban trebalo opisati u tri riječi, to bi bile: opuštena, britka i duhovita. Iako nesklona intervjuima, ovaj za Zaposlenu dala je početkom svojeg drugog mandata i u njemu smo se, osim Holdinga, dotaknuli i drugih tema. 

Što je presudilo u odluci da se prihvatite drugog mandata? Svojedobno ste rekli da niste sigurni da ćete ga prihvatiti.

Unatoč svim izazovima koje sa sobom donosi posao predsjednice Uprave jednog takvog sustava kao što je Zagrebački holding, ova funkcija sa sobom donosi i određenu razinu utjecaja i mogućnosti da se naprave značajna poboljšanja u svakodnevnom životu naših sugrađana. I to je na kraju presudilo. 

Kao i u svakom poslu, ima dana kad bih istog trena dala ostavku. Mislim da je to tipična ljudska reakcija.

No, ja volim posao koji radim, volim ovu tvrtku. Ne postoji ništa što bih napravila na štetu Holdinga. I mislim da se to osjeti. Dugo sam već ovdje i vezana sam za ovaj sustav. Kad donosim neku odluku, uvijek pazim da se ne bi negativno odrazila na poslovanje. 

Vaše imenovanje na mjesto predsjednice Uprave 2015. godine pratile su određene kontroverzije.

Točno je da je bilo određenih napisa u pojedinim medijima. No, u to je vrijeme javnosti bila interesantnija smjena tadašnje Uprave koja je imala menadžerske ugovore i otpremnine veće od nekoliko milijuna kuna, pa se otvaralo pitanje njihove isplate, nego što je bio fokus na mojem imenovanju. Nitko me ne pita koliko je tada bilo teško donijeti odluku o prihvaćanju te funkcije. Nisam bila politički aktivna, niti sam na bilo koji način bila u fokusu javnosti do tada. Bila sam jednostavno operativka koja je u toj firmi stekla autoritet svojim radom. U Holdingu sam od njegovog osnivanja, svi me poznaju kao velikog radnika, čime sam i zaslužila njihovo poštovanje. Na podcjenjivanje sam nailazila isključivo izvan kompanije, ponekad i u napisima onih od kojih to nikada ne biste očekivali. U početku su me takve stvari dirale, pa sam se pokušavala opravdavati, nabrajajući sve što sam kroz karijeru prošla. S vremenom sam shvatila da se takvim podcjenjivačkim jezicima može odgovoriti samo rezultatima – pa sam i isporučila rezultate. Rezultat je i ponuda za drugi mandat na čelnoj poziciji Zagrebačkog holdinga.

U Holdingu ste od njegovog osnivanja.

Karijeru sam započela u Robnim terminalima na radnome mjestu referentice za plan i analizu s 3300 kuna plaće. Nedugo zatim pokrenute su aktivnosti oko osnivanja Holdinga. Vidjela sam priliku za učenje i profesionalni razvoj jer je i tada u trenucima osnivanja, kao i danas, Holding predstavljao jedinstveni poslovni sustav na ovim prostorima, što je još uvijek. Uspjela sam se uključiti u proces njegovog osnivanja odmah na početku. To je kategorija cjeloživotnog učenja i tako stečena iskustva su neprocjenjiva. U međuvremenu sam prošla i horizontalno i vertikalno kroz sve poslovne procese društva. 

Radili ste i kao predstojnica Ureda Uprave.

Da, od 2013. godine. Ta je funkcija uvedena formalno u organizaciju Holdinga još 2009. Tadašnji je predsjednik Uprave smatrao da je u postojećoj organizacijskoj strukturi nužno imati osobu koja će voditi Ured Uprave. Operativno sve poslove za Upravu odrađuje taj ured te je posao predstojnika zapravo, prema organizaciji, najviša operativna funkcija. U odnosu na danas, organizacija posla bila je bitno drugačija. Uprava je bila sedmeročlana i centralizirano je vodila sve poslove podružnica, to jest, članovi Uprave operativno su vodili i podružnice uz voditelje podružnica. Imalo je to određenih prednosti, no koncentracija cijelog posla slijevala se u Direkciju, što je postalo neodrživo kad se Uprava svela na dva člana odnosno članice. 

Teret na Upravi jednostavno je bio prevelik, pa je jedan od prvih akata koji sam kao predsjednica Uprave donijela upravo Kodeks korporativnog upravljanja, kojim je, među ostalim, izmijenjen proces donošenja poslovnih odluka te su voditelji podružnica dobili više prava i ovlasti, ali i odgovornosti. 

Znači, uveli ste više demokracije?

I jesam i nisam. Podružnice imaju autonomiju pri donošenju operativnih odluka, ograničeni su unutar donesenih planova, ali se njihovo izvršenje plana i ključnih pokazatelja prati na mjesečnoj razini. Na taj način zajamčena je financijska stabilnost, kao i provođenje politike poslovanja Holdinga.

Meni takav način rada izuzetno odgovara. Uprava se operativno upoznaje s onim dijelom poslovanja, u kojem postoji kritična točka, kad se radi o ostvarivanju ciljeva. 

Danas imamo četveročlanu Upravu, sektorski smo podijeljeni prema nadležnosti. Određeni članovi Uprave su nadležni za određene sektorske djelatnosti: nabavu, financije, pravne poslove, strategiju i slično, a ja kao predsjednica Uprave nadležna sam za Holding u cjelini. 

U Upravi je 75 posto žena.

Da, sada su tri žene u Upravi. A inače je 40 posto žena na upravljačkim pozicijama. Ne mislim pri tome samo na voditeljice podružnica, nego i na sve rukovodeće osobe, dakle, direktorice službi, sektora, rukovoditeljice i slično. 

Kako je došlo do takve prevlasti žena u Holdingu?

Zagrebački holding je uređen sustav koji posluje u zakonskim okvirima. Pravila poslovanja nisu propisana posebno za muškarce, a posebno za žene, stoga svi imaju jednake uvjete za napredovanje. Ovdje ne osjećam diskriminaciju, vjerujem da je ni moje kolegice ne osjećaju. Postoje, naravno, druge situacije, životne, u kojima osjećam da su žene diskriminirane u odnosu na muškarce. Kad je sustav uređen, govorim o poslovnom svijetu, zaista ne mislim da je diskriminacija nužna. U poslovnom svijetu postoji problem razlike u plaćama za muškarce i žene na istim radnim mjestima, no u Holdingu je plaća uređena Pravilnikom. Primjerice, imam istu plaću kao i moji prethodnici. Istu plaću i ista prava.

Ali nije tako u svim kompanijama.

Naravno, nije. Ne mogu govoriti o drugim tvrtkama u kojima nisam radila. Ali govorim o uređenim poslovnim sustavima u kojima je pitanje diskriminacije između muškaraca i žena irelevantno. Znači, kada dođem na neki sastanak, ne osjećam da me netko gleda drugačije zato što sam žena. Nisam još to doživjela. 

Možda zato što ste na moćnoj funkciji?

Da, istina je. Ova funkcija ima utjecaj, ne nužno moć. Moć imaju donositelji odluka i oni koji na te donositelje odluka mogu utjecati. Ponekad su na funkcijama osobe koje ne donose odluke te zapravo nemaju stvarnu moć. 

Je li vam smetalo kad su vas povlačili po medijima i raspravljali o tome kakve cipele nosite? Vaše prethodnike nitko nije prozivao zbog cipela.

Ne smeta meni da me netko pita. Samo po sebi mi ne smeta, volim cipele i mogu govoriti o njima. Ali smeta mi što mi je nalijepljena etiketa javne osobe koja eto nosi neke skupe cipele. Zašto nisu pitali moje prethodnike ili recimo predsjednika Uprave HEP-a kakve cipele nosi? To mi smeta. Mislim da je to seksizam. Ja nikada nisam novinarima otvarala svoje ormare i govorila o modi, dakle to nije tema koju sam ja sama otvorila. I ne mislim da je u interesu javnosti objavljivati kakve cipele nosim, niti je riječ o nečemu što ja sebi ne mogu priuštiti, pa da je tu nešto sporno. Mislim da je to bilo čisto izrugivanje. Smetalo mi je i kad se komentiralo jesam li ili nisam prikladno odjevena za neku prigodu. Dnevno znam posjetiti i deset različitih lokacija, a nekad ni ne znam gdje ću završiti, na prijemu ili na gradilištu. Pa sad, ako prilikom polaganja kamena temeljca imam svečane cipele, to znači da sam prije bila ili ću poslije biti na nekome mjestu na kojem se očekuje da budem svečano odjevena, a ne znači da ne znam na gradilište doći u udobnijim cipelama. Volim ja puno stvari, ali cipele ne spadaju u top deset J

Volite kuhati. Puno kuhate. 

Da, volim. Meni je to hobi, gušt, odmaram dušu. Kuhanje sigurno spada među stvari koje volim. Zaista uživam u tome, nije mi tlaka. 

Bavite li se sportom?

Idem u teretanu, to mi je isto ispušni ventil. 

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Zaposlene…

Nastavite čitati