Sadržaj portala

Marija Pujo Tadić: U očuvanju okoliša žene imaju veliku ulogu

Jedna od najvećih stručnjakinja u Hrvatskoj za pravna pitanja klimatskih promjena i politika govori o odabiru ove teme unutar svoje profesije, klimatskim promjenama te o tome zašto su žene važan faktor u borbi za očuvanje okoliša.

Razgovarala: Ana Gruden

Fotografije: Tomislav Smoljanović

Svjedoci smo klimatskih promjena, a posljedice globalnog zatopljenja i poticanje brige za okoliš teme su o kojima se konačno više priča i poduzimaju se razne mjere. Magistrica pravnih znanosti Marija Pujo Tadić u stručnim je krugovima poznata kao osoba koja je među prvima prepoznala važnost klimatskih promjena te je stekla status stručnjakinje u području prava klimatskih promjena i politika. Rodom iz Dubrovnika, Marija danas živi u Zagrebu, a iza sebe ima bogatu pravnu karijeru. Prije devet godina otvorila je samostalni odvjetnički ured koji pretežno radi na predmetima iz okolišnog prava te projektima iz zaštite okoliša i energetike, prekršajno i trgovačko pravo te medijaciju. Svoje znanje s godinama je obogaćivala i nadograđivala pohađanjem specijalističkih tečajeva iz područja zaštite okoliša, a njezinu je stručnost prepoznala i Američka gospodarska komora koja ju je izabrala za predsjednicu Odbora za zaštitu okoliša u 2010. godini. U studenome 2013. izabrana je za članicu Upravnog odbora Američke gospodarske komore u Hrvatskoj. Izvrsnost njezinog rada prepoznata je tijekom prvog mandata, pa je birana ponovno četiri godine. U ožujku 2018. izabrana je za članicu Task Forcea, zaduženog za sporove iz domene klimatskih promjena i politika, a od rujna 2019. i potpredsjednica je Komisije za okoliš pri ICCC-u (Međunarodnoj trgovačkoj komori). O svojem poslovnom putu, stečenom iskustvu, velikim uspjesima i imenovanjima, kao i stanju u Hrvatskoj kad se radi o brizi za okoliš, Marija govori za Zaposlenu.

Nakon višegodišnje sudačke karijere prešli ste u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost na hijerarhijski nižu poziciju, da biste se specijalizirali u području okolišnog prava. Što vas je potaknulo na taj potez? Zašto baš okoliš?

Nije to bio jednostavan potez jer je većini pravnika cilj i uspjeh postati sudac kao kruna dugogodišnjeg rada. Međutim, budući da sam karijeru započela 1993. u Ministarstvu graditeljstva i zaštite okoliša, kad smo nakon rata pisali prve zakone iz tog područja, imala sam dovoljno vremena upoznati se sa zaštitom okoliša i graditeljstvom već u toj ranoj fazi svojeg profesionalnog puta.

To mi je puno pomoglo kasnije na sudu, kad su se počeli pojavljivati prvi sporovi koji su se ticali onečišćenja okoliša. Bili su iznimno zahtjevni jer se zaštita okoliša smatra posebno zaštićenim dobrom, pa su propisima predviđene iznimno visoke kazne za povredu okoliša. Presudni trenutak za razmišljanje o promjeni karijere bio je slučaj kad mi je na raspravu došla stranka koja je počinila djelo povrede okoliša (za koje je predviđena milijunska kazna) sama, bez odvjetnika. Na moj upit zašto nisu doveli odvjetnika da ih zastupa, odgovorili su: „Željeli smo, ali se nitko u to područje ne razumije.“ Bila je 2008. godina, a zaštita okoliša kao posebno područje prava još u povojima. Uslijedila je odluka koja je bila sve samo ne laka. Raspitala sam se kako bih mogla specijalizirati zaštitu okoliša, ali to je bilo nemoguće jer takve specijalizacije nije uopće bilo, iako je u tom trenutku zaštita okoliša u Europskoj uniji doživljavala zamah.

Jedini pravi put je bio specijalizirati se kroz praksu, pa sam bez razmišljanja napustila mjesto sutkinje i nedugo nakon toga zaposlila se u Fondu za zaštitu okoliša na mjestu tajnice Fonda. Bilo je to vrijeme kad je Fond doživljavao uspon, posla je bilo jako puno. I tako je počelo – s dva koraka unatrag.

U proteklih deset godina uložila sam mnogo truda, rada i novca u to da sve uvjerim kako je pitanje klimatskih promjena važno za sve nas i našu djecu. Sada mi je drago da od te svoje misije nisam odustala.

Pod mentorstvom Ala Gorea educirali ste se i stekli status stručnjakinje za klimatske promjene. Opišite nam to iskustvo.

U Fondu za zaštitu okoliša ostala sam nepunih godinu dana jer sam vrlo brzo shvatila da su klimatske promjene i politike područje koje ekspanzivno raste. Bila je 2010. godina, Hrvatska još nije bila članica EU. U pretpristupnim pregovorima za ulazak Hrvatske u EU dobili smo zadatak zatvoriti poglavlje 27. Okoliš, angažirali su me sa svih strana, ponajviše iz Ministarstva zaštite okoliša, na izradi raznih pravilnika. U to sam vrijeme dobila informaciju da se iz svake zemlje u Europi treba kandidirati putem Ministarstva zaštite okoliša jedan kandidat za edukaciju u projektu „Climate Reallity“, čiji je osnivač Al Gore.  Iako je za edukaciju u tom trenutku trebalo platiti mnogo novca, prijavila sam se u želji da svoje znanje iz zaštite okoliša nadogradim upravo područjem klimatskih promjena. Međutim, budući da je za ovaj dio Europe projekt vođen iz Mađarske, dobila sam informaciju da su nažalost mjesta popunjena i ne mogu se prijaviti. Bila sam zatečena i razočarana jer nije bilo nikakvog kandidacijskog postupka. Odlučila sam pronaći e-mail adresu gospodina Gorea i njegovog ureda te sam uputila osobno pismo, opisujući kako su klimatske promjene moja velika ljubav te da sam zbog specijalizacije zaštite okoliša napustila sudačku karijeru i nije mi jasno zašto nisam prošla nikakav kandidacijski postupak, te da mi je velika želja završiti njihovu edukaciju. U roku tjedan dana dobila sam poziv da se hitno javim njihovom centru u Mađarskoj, štoviše, platili su kompletan trošak edukacije sa smještajem i avionskom kartom (jer se edukacija održavala u Istanbulu). Bilo je to dirljivo i lijepo iskustvo.

U Istanbulu je bilo sve jako lijepo organizirano, imali smo cjelodnevna predavanja te sam imala čast osobno upoznati Ala Gorea i prisustvovati njegovim predavanjima. Stekla sam tada mnoge kontakte jer je iz svake države svijeta bio prisutan jedan kandidat. Ali ipak, neprocjenjiva vrijednost stečenog znanja ogledala se i u činjenici da smo stekli status Climate Leadera, kao i pravo i mogućnost da koristimo sve prezentacije Ala Gorea, koje smo mogli prilagoditi svojim potrebama. Na kraju smo dobili USB stick sa svim njegovim fascinantnim prezentacijama i licenciju da ih koristimo kad god želimo i gdje god želimo.

Sada, nakon gotovo deset godina u području klimatskih promjena i politika, shvaćam da je to bio najbolji način da se ta tematika učini bliskom javnosti.

Takve prezentacije održala sam samo nekoliko puta jer su moje prezentacije uglavnom fokusirane na pravni dio klimatskih promjena i politika, odnosno u posljednje vrijeme, otkako sudjelujem u pregovorima na COP-ovima u službenom izaslanstvu Republike Hrvatske, više obuhvaćaju problematike klimatske diplomacije u svjetlu međunarodnih pregovora.

Zašto je globalno zatopljenje i dalje kontroverzna tema?

Globalno zatopljenje ili globalno zahladnjenje? To je jedna od najvećih kontroverzija, međutim, činjenica je da se klimatske promjene događaju sada, u ovom trenutku, a posljedice osjećamo svi, bez obzira na to jesmo li skeptici ili nismo.

Naime, samo pitanje klimatskih promjena unatoč navedenim dokazima izaziva kontroverziju zato što znanstvenici ne mogu točno predvidjeti što će se dogoditi i koliki će biti opseg posljedica globalnog zagrijavanja.

Naime, procijenjene posljedice globalnog zagrijavanja nisu uvijek negativne. Globalno zagrijavanje vodi promjeni klime, što će imati pozitivne učinke u nekim regijama, dok će neke druge regije osjetiti negativne posljedice. Zato nije moguće procijeniti hoće li korist pozitivnih efekata globalnog zagrijavanja biti veća od štete koja će se dogoditi.

U svakom slučaju, posebno treba upozoriti na velike oscilacije temperature i ekstremne vremenske prilike kojima svjedočimo nekoliko posljednih godina. Mnogi znanstvenici ipak upozoravaju da je upravo neizvjesnost toga što će se dogoditi najbolji razlog da se posljedice pokušaju svesti na najmanju moguću mjeru i da treba reagirati unaprijed.

Što nam donosi bliska budućnost?

Kad je riječ o promjeni klime, velika je vjerojatnost da će učestalost oscilacija temperature i ekstremnih vremenskih prilika dovesti do toga da će posljedice za ljude, a posebice poljoprivredu, biti katastrofalne. Klimatske promjene imaju različite posljedice na društvo i društvene procese, a uglavnom su takve da povećavaju njihovu ranjivost. To znači da se moramo na vrijeme pripremiti. Upravo zato smo pred usvajanjem Strategije prilagodbe klimatskim promjenama, koja će donijeti niz mjera u razne sektore od poljoprivede i šumarstva do turizma. Klimatske promjene su globalne, ali su mjere prilagodbe klimatskim promjenam većinom lokalne.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Zaposlene…