Sadržaj portala

Nejednakost na tržištu rada – mit ili stvarnost 21. stoljeća?

Ne može se poreći činjenica da su žene na tržištu rada u 21. stoljeću poboljšale svoj položaj u odnosu na muškarce, s obzirom na to da je od 1950-ih godina ravnopravnost spolova široko prihvaćena kao društveno i ekonomski važan cilj. No, unatoč društvenim vladinim i organizacijskim naporima za promicanje ravnopravnosti spolova u društvu i na radnome mjestu, žene danas u većini razvijenih zemalja i zemalja u razvoju i dalje doživljavaju nejednakost u području obrazovanja, radnog statusa, hijerarhijskog položaja,naknadama i kompenzacijama koje primaju za svoj rad i napredovanja u karijeri.

Piše: Alka Obadić, redovna profesorica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Gledajući globalno, podaci pokazuju kako su žene danas ekonomski aktivnije, sustigle su muškarce u stopama diplomiranja u visokom obrazovanju, povećale svoju razinu obrazovanja i zastupljenost na nekadašnjim profesionalnim područjima u kojima su dominirali muškarci (kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika – STEM) i ušle u mnoga zanimanja u kojima su dominirali muškarci (kao što su upravljanje, pravo i politika) te su postale većina visokoobrazovanog stanovništva. Bez obzira na to, u većini europskih zemalja žene su danas podzastupljene u tijelima koje donose važne društvene odluke, kao i u svim tijelima odlučivanja i na rukovodećim pozicijama pojedinih korporacija, što ukazuje na sveprisutnu spolnu neravnopravnost i diskriminaciju. U gotovo svim sektorima muškarci se češće promiču na nadzorne ili rukovodeće funkcije, što je posebno primjetno na najvišim funkcijama te ukazuje na prisutnost tzv. staklenog stropa za visokoobrazovane žene. Takva „vertikalna“ ili „hijerarhijska“ segregacija na tržištu rada ujedno se smatra glavnim uzročnikom razlika u plaći između spolova.

U okviru studije prezentirane na konferenciji „Catalyst and The Conference Board Europe“ kada je tijekom 2002. godine intervjuirano 500 žena na visokim pozicijama upravljanja u kompanijama širom Europe. Na pitanje o preprekama u napredovanju žena dvije trećine ispitanica su istaknule kako su stereotipovi i predrasude o ženskim ulogama i sposobnostima najveća prepreka s kojom su se suočavale, a slijede nedostatak primjerenih ženskih uzora, nedostatak iskustva u upravljanju, obiteljske obveze te nedostatak mentorskih mogućnosti
(EC 2010.).

Studija Europske komore u šest država članica EU-a navodi da se 90 posto ispitanih žena složilo da muškarci imaju bolju poziciju za napredak u karijeri jer žene ispaštaju zbog obiteljskih obveza, a 80 posto vidi majčinstvo kao prepreku u svojoj karijeri. Navedeno potvrđuje i studija
McKinsey, na temelju ankete provedene 2017. godine, u kojoj su sudjelovala 232 menadžera najvećih danskih kompanija, od kojih 77 posto smatra da majčinstvo negativno utječe na karijeru žena (McKinsey & Company, 2018.).

Mjerenje ravnopravnosti zastupljenosti žena na tržištu rada

Institucije EU-a već godinama promiču veću ravnopravnost spolova na tržištu rada kombinacijom zakonodavstva, političkim smjernicama i financijskom potporom, budući da je segregacija na tržištu rada prisutna i u sektorima i zanimanjima. Na to upućuje i kretanje indeksa ravnopravnosti spolova. Vrijednost indeksa ravnopravnosti spolova 2015. u članicama EU-a prosječno je iznosila 66,2 od mogućih 100, ukazujući na nužnost za značajnim napretkom u svim državama članicama.

INDEKS RAVNOPRAVNOSTI SPOLOVA
Indeks ravnopravnosti spolova je kompozitni pokazatelj koji mjeri složeni koncept ravnopravnosti spolova i na temelju okvira politike Europske unije tijekom vremena pomaže u praćenju ravnopravnosti spolova na području EU-a. Sastoji se od osam područja. Šest područja – posao, novac, znanje, vrijeme, moć i zdravlje – čini jezgru indeksa, koja se nadopunjuje s dva dodatna, jednako važna satelitska područja – nasilje i ukrštene nejednakosti – koja pripadaju okviru indeksa ravnopravnosti spolova, ali ne utječu na cjelokupni iznos. Svako područje se dijeli na podpodručja koja pokrivaju ključna pitanja unutar tematskih područja. Šest temeljnih područja indeksa ravnopravnosti spolova
– posao, novac, znanje, vrijeme, moć i zdravlje – poprimaju vrijednost između 1 za ukupnu nejednakost i 100 za punu jednakost
(European Institute for Gender Equality, 2017.)

To je relativno malo poboljšanje u odnosu na 2005. godinu, kad je indeks iznosio 62,0 bodova. Među šest temeljnih područja indeksa, najveće je poboljšanje tijekom proteklih 10 godina bilo u području snage/moći (političke, ekonomske ili socijalne), dok su se rodne nejednakosti povećale u
području vremena (u pogledu brige za djecu i starije osobe te društvene aktivnosti).

Politika Europske unije o ravnopravnosti spolova

Predanost politike Europske unije u dostizanju ravnopravnosti spolova na pozicijama upravljanja i donošenja odluka vidljiva je u brojnim strateškim dokumentima i poduzetim akcijama. U studenome 2012. Europska komisija usvojila je prijedlog direktive o postizanju veće ravnopravnosti spolova među pozicijama neizvršnih direktora kompanija. Glavno obilježje direktive odnosi se na postizanje minimalno 40 posto prisutnosti podzastupljenog spola na pozicijama neizvršnih direktora do 2020. godine za kompanije uvrštene na burzama, odnosno do 2018. godine za javna poduzeća s popisa (EIGE 2017.). U Europskom paktu za ravnopravnost spolova 2011.- 2020. Europsko vijeće promiče osnaživanje žena u političkom
smislu i ekonomskom životu (EIGE 2017.).

Iako je najveći napredak indeksa ravnopravnosti spolova od 2005. postignut na području snage/moći, pretjerana zastupljenost muškaraca na položajima moći i dalje postoji u svim članicama EU-a u političkom, ekonomskom i socijalnom području (EIGE 2017.). Među zemljama članicama Europske unije, Švedska, Francuska i Finska postigle su najuravnoteženijuzastupljenost žena i muškaraca u politici, gospodarstvu i društvenim područjima, a u Mađarskoj, Grčkoj, Češkoj i Slovačkoj postoji prekomjerna zastupljenost muškaraca u spomenutim područjima (EIGE2017.).

Što konkretno pokazuju podaci?

U okviru područja moći najznačajniji napredak žena u promatranom razdoblju postignut je u podpodručju zastupljenosti žena u ekonomskom odlučivanju (porast od čak 14,5 posto bodova). Napredak je ponajviše rezultat poboljšanja ravnoteže spolova u okviru odbora najvećih javnih dioničkih društava koja kotiraju na burzama, a može se djelomično objasniti relativno novim političkim pritiscima za rješavanje rodne nejednakosti na ovom području. Političko donošenje odluka (52,7) ima veći rezultat od ekonomskog odlučivanja (39,5) i pokazuje stalni pomak prema ravnoteži spolova (Europski institut za ravnopravnost spolova, 2017.). Ipak, muškarci i dalje dominiraju u donošenju političkih i ekonomskih odluka s prosječno više od dvije trećine svih parlamentarnih mjesta i četiri od pet mjesta u odborima kompanija u EU-28. Zastupljenost žena na pozicijama odlučivanja u društvenim područjima istraživanja, medija i sporta najviša je od svih podpodručja (55,0), ali to je tek pola puta do prave ravnopravnosti spolova. Nadalje, udio žena neravnomjerno je raspoređen u različitim podpodručjima. U najvišim tijelima nacionalnih organizacija za financiranje istraživanja udio žena je 40 posto, a u odborima velikih nacionalnih sportskih saveza samo 14 posto (EIGE 2017.).

Udio žena u upravljačkim tijelima (uprave i nadzorni odbori) najvećih kompanija u EU-28 više je nego udvostručen od 2005. do 2016. godine: sa 10 posto na 22 posto. Najveće povećanje zabilježeno je u Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Danskoj i Njemačkoj. Napredak, posebice od 2010. godine, može se uglavnom pripisati značajnim zakonodavnim inicijativama koje se poduzimaju i na nacionalnoj i na razini Europske unije te opsežnim javnim raspravama o ovom području, budući da je to pitanje ujedno postalo prioritet na političkom dnevnom redu Europske komisije
(EIGE 2017.).
Francuska se nalazi najbliže predloženom cilju Europske komisije o 40-postotnoj prisutnosti podzastupljenog spola među neizvršnim direktorima. Dvanaest država članica ima barem 20 posto žena u odborima kompanija
(Francuska, Švedska, Latvija, Finska, Italija, Velika Britanija,Nizozemska, Njemačka, Danska, Belgija, Slovenija i Hrvatska), ali u pet država članica žene čine manje od 10 posto članova odbora (na Malti, Cipru, u Estoniji, Češkoj, Grčkoj), (EIGE 2017.).
Udio najvećih kompanija u kojima su svi članovi odbora muškarci smanjio se 2016. na 21 posto u odnosu na 50 posto 2005. U 2016. godini 60 posto najvećih kompanija imalo je više od jedne žene u svojoj upravi. Prosječno je 2016. u EU-28 bio veći udio žena na neizvršnim pozicijama (25 posto) nego na izvršnim (14 posto) (EIGE 2017.).

Promatrajući neizvršne pozicije u svjetlu cilja predložene direktive Europske komisije, samo je malo manje od petine (19 posto) najvećih poduzeća u EU-28 u 2017. godini udovoljavalo cilju koji nalaže barem 40 posto zastupljenosti svakog spola. Većina kompanija u Francuskoj (80 posto) i otprilike polovica u Švedskoj i Italiji (52 posto i 49 posto) ima najmanje 40 posto žena na neizvršnim pozicijama, ali u šest država članica (Austriji, Mađarskoj, Luksemburgu, Cipru, Grčkoj, Rumunjskoj) nijedna od najvećih kompanija nije imala barem 40 posto žena na neizvršnim pozicijama. Žene su i dalje vrlo slabo zastupljene među najvišim pozicijama najvećih
tvrtki u EU-28 te je samo sedam posto predsjednika uprava ili predsjednika i samo šest posto izvršnih direktora žena (EIGE 2017.)

Napredak žena u pogledu pozicija koje uključuju financijsko odlučivanje još je manje obećavajući. Muškarci prevladavaju na pozicijama u središnjim bankama i ministarstvima financija. U 2015. godini središnje banke diljem EU-a gotovo su potpuno vodili muškarci. Među 28 guvernera središnjih banaka bila je samo jedna žena (s Cipra) i samo su dvije bile ministrice financija (iz Rumunjske i Švedske). Udio žena u odborima nacionalnih središnjih banaka povećan je tek neznatno sa 16 posto 2005. na 19 posto 2016. godine (EIGE 2017.).
Zastupljenost žena u donošenju financijskih odluka na razini EU-a još je niža. Najviši položaj – predsjednika Europske središnje banke redovito su zauzimali muškarci, a žensko članstvo u odboru ostalo je manje od 10 posto. U Upravnom odboru Međunarodnog monetarnog fonda (MMF-a) svi guverneri koji zastupaju države članice EU-a su muškarci (četiri zamjenika guvernera su žene) (EIGE2017.).

Udio žena u nacionalnim parlamentima EU-28 u posljednjih deset godina postupno se povećao sa 21 posto 2005. godine na 28 posto 2015. Regionalni parlamenti i lokalne skupštine slijedile su taj trend, pri čemu se zastupljenost žena neznatno povećala sa 26 posto 2010. godine na 28 posto. Nedovoljna zastupljenost žena je najizraženija na najvišim pozicijama vodstva tih institucija (EIGE 2017.)

U 2005. godini Švedska je bila jedina zemlja u EU-28 u kojoj su oba spola bila podjednako zastupljena u parlamentu (47 posto žena). Do 2015. Belgija (41 posto) i Finska (42 posto) također su postigle uravnoteženu zastupljenost oba spola, a Danska, Njemačka, Španjolska i Nizozemska su blizu postizanja uravnotežene zastupljenosti.

Postizanje ravnopravnosti spolova u pojedinim državama članicama je vrlo neujednačeno. Velik dio uspjeha u državama članicama koje pokazuju značajna poboljšanja od 2005. godine može se pripisati provedbi spolnih zakonskih kvota ili dobrovoljnih kvota koje odrede političke stranke.

Kad je riječ o ravnoteži spolova u izvršnoj vlasti, udio žena među starijim ili mlađim ministrima povećan je sa 21 posto 2005. godine na 27 posto 2015. Tako se broj spolno uravnoteženih vlada povećao sa četiri u 2005. godini (Njemačka, Španjolska, Finska i Švedska) na pet u 2015. godini (Njemačka, Francuska, Slovenija, Finska i Švedska). Najveći porast zabilježen je u Sloveniji, gdje je udio predstavnica žena povećan sa 9 posto 2005. na 41 posto 2015. (EIGE 2017.).

Prethodni podaci o podzastupljenosti žena na vodećim rukovodećim pozicijama jasno sugeriraju da na europskom tržištu rada žene i dalje otežano napreduju prema društveno poželjnim i najvišim pozicijama.

Kako i kamo idemo?

Pametna kombinacija zakonskih odredbi i javne svijesti ključna je u rješavanju trajne diskriminacije žena. Stoga bi političke i ekonomske institucije u EU, u cilju smanjivanja rodnog jaza, trebale biti svjesne da je zbog veće ravnopravnosti nužno intenzivirati i napore u postizanju jednake plaće za jednaki rad i jednakost na položajima odlučivanja visokoobrazovanih žena. Tijekom 2018. godine imali smo priliku na globalnoj razini svjedočiti zaista velikim pozitivnim primjerima da su žene uspjele doći do vrha utjecajnih i moćnih ekonomskih i političkih institucija koje su do tada bile ograničene samo na muškarce.

Žene su se konačno uspjele pozicionirati na čelo tri najvažnije financijske svjetske institucije: u travnju 2018. glavna ekonomistica Svjetske banke postala je Pinelopi Koujianou Goldberg (55), od lipnja je glavna ekonomistica OECD-a Francuskinja Laurence Boone (49), bivša savjetnica
Francois Hollande, a u listopadu je na mjesto glavnog ekonomista MMF-a postavljena Gita Gopinath (46). Govoreći o nevladinim organizacijama, primjerice klubu Lions International kao najvećoj svjetskoj organizaciji klubova usluga s više od 1,7 milijuna članova, napravljen je veliki korak naprijed u odnosu na tradiciju: u srpnju 2018. na čelo organizacije postavljena je Guðrún Björt Yngvadóttir, prva žena predsjednica Lions Club
Internationala.
Takvi svijetli i pozitivni primjeri pružaju nadu da će pravne mjere koje je usvojilo nekoliko država članica EU-a tijekom 2018. godine, u obliku uvođenja kvota u političko i/ili gospodarsko odlučivanje, značajno povećati udio žena na najvišim pozicijama te jamčiti ravnopravno mjesto visokoobrazovanih žena u društvu Europske unije.