Nela Bučević: Uspjeh se ne čeka, on se gradi djelovanjem

Uskoro počinje 8. ciklus projekta „Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama“, a naše mentorice s nestrpljenjem čekaju upoznati mentijke i krenuti s mentoriranjem.

Naša nova mentorica, Nela Bučević, direktorica odjela ljudskih resursa u E.ON Hrvatska, svoju je karijeru gradila u renomiranim kompanijama poput A1 telekoma, UNIQA osiguranja, Inditexa, METRO Cash&Carry, Coca-Cola Hellenic Adria i FOREA.

Uvijek je usmjerena na razvojne programe, ističući pri tome važnost neprekidnog i cjeloživotnog obrazovanja. Nakon završenog Pravnog fakulteta i eMBA na FELU, iskustvo je stjecala na University of St. Thomas, Minnesota, Oxford Leadership Academy, te stručnim programima INSEAD i London Business School. Licencirani je facilitator i coach za razvoj liderskih kompetencija, restrukturiranja i vitaliziranja kompanija.

Uoči novog ciklusa projekta, Nela otkriva svoje ciljeve i što ju motivira u ulozi mentorice, te otkriva što može ponuditi mentijkama.

Jeste li tijekom svoje bogate karijere imali mentore? Koje lekcije pamtite?

Imala sam nekoliko važnih mentora u različitim fazama života — i profesionalnog i osobnog. Nisu to uvijek bile osobe s titulom „mentor“, nego ljudi koji su u pravom trenutku znali postaviti pravo pitanje ili mi dati iskren, ponekad i težak feedback.

Jedna od najvažnijih lekcija koju pamtim jest da se uspjeh ne čeka — ono se gradi djelovanjem. U ranim fazama karijere često sam osjećala da moram biti „potpuno spremna“ prije nego preuzmem veće odgovornosti. Moj mentor mi je tada rekao: „Nikada nećeš biti potpuno spremna. Rast dolazi iz novih situacija.“ Ta me rečenica prati cijeli život.

Također sam naučila koliko je važno ostati autentičan. U poslovnom svijetu lako je pokušati se uklopiti u tuđa očekivanja, ali dugoročno uspijevaju oni koji grade povjerenje kroz dosljednost i integritet. Naučila sam i prihvatiti pogreške kao dio procesa — svaka moja veća pogreška zapravo je bila prekretnica koja me oblikovala u snažniju i mudriju osobu.

Od svojih mentora dobila sam puno više od samog znanja. Dobila sam smjer kada nisam bila sigurna kojim putem krenuti. U trenucima sumnje, jasnoću i širu sliku.

Mentori su vjerovali u mene i onda kada ja sama nisam bila sigurna u sebe. Kroz savjete naučila sam kako razmišljati, kako donositi odluke i kako učiti iz svojih grešaka umjesto da ih se bojim. Dobila sam podršku. Onu tihu, ali snažnu sigurnost da nisam sama na svom putu. Naučila sam da uspjeh nije samo u rezultatima, nego u rastu, ustrajnosti i integritetu.

I možda najvažnije – dobila sam inspiraciju za to kakva osoba želim postati.

Sudjelujete kao mentorica u projektu časopisa Zaposlena, koji vam je glavni cilj i motivacija?

Sudjelovanje u projektu časopisa Zaposlena doživljavam vrlo osobno. Sjećam se koliko je meni značilo kada je netko iskusniji vjerovao u mene prije nego što sam sama bila potpuno sigurna u sebe.

Moj glavni cilj je ženama dati i znanje i ohrabrenje. Često vidim talentirane, vrijedne žene koje sumnjaju u vlastite sposobnosti ili čekaju „pravi trenutak“. Želim im pomoći da prepoznaju da je taj trenutak sada — i da imaju pravo tražiti više, pregovarati bolje i ambiciozno planirati.

Motivira me svaka priča o iskoraku — kada mentijka donese hrabru odluku, postavi granice ili pokrene projekt o kojem je dugo razmišljala. To su trenuci koji me podsjećaju zašto mentorstvo ima smisla.

Što možete ponuditi mentijkama?

Mentijkama prije svega mogu ponuditi iskrenost. Ne nudim idealiziranu sliku uspjeha, nego stvarnost — s usponima, padovima, sumnjama i prekretnicama. Dijelim i svoje pogreške, jer smatram da su one često vrjednije od samih uspjeha. Naučila sam da se najveći rast događa upravo u trenucima kada stvari ne idu po planu, i želim im pokazati kako takve situacije pretvoriti u prilike.

Mogu im ponuditi i iskustvo donošenja teških odluka — onih koje uključuju rizik, odgovornost i ponekad nepopularne poteze. U tim situacijama važno je znati stati, sagledati širu sliku i preuzeti odgovornost bez prebacivanja krivnje. To je vještina koja se uči, i kroz mentorstvo radimo upravo na tome: kako odlučivati mirno, racionalno i dugoročno promišljeno.

Vrlo sam praktična u radu. S mentijkama definiramo jasnu viziju: gdje žele biti. Zatim tu viziju „razbijamo“ na konkretne, ostvarive korake. Postavljamo mjerljive ciljeve, pratimo napredak i prilagođavamo strategiju kada je potrebno. Vjerujem da motivacija dolazi iz akcije — kada vide da se pomaci zaista događaju, raste i njihovo samopouzdanje.

No jednako važan dio rada je unutarnji proces. Često najveća prepreka nije tržište, konkurencija ili okolnosti — nego vlastita uvjerenja. Radimo na prepoznavanju ograničavajućih misli poput „nisam dovoljno spremna“, „netko drugi je kompetentniji“ ili „nije pravo vrijeme“. Učim ih kako te misli propitati i zamijeniti ih konstruktivnijim stavovima.

Posebno mi je važan razvoj liderskog identiteta. Ne vjerujem u kopiranje tuđih stilova. Svaka osoba ima svoj temperament, vrijednosti i način komunikacije. Mentorstvo vidim kao proces u kojem pomažem mentijki da prepozna svoje snage i izgradi autentičan stil vodstva — onaj u kojem se osjeća prirodno i samouvjereno. Liderstvo nije glasnoća ni strogoća; liderstvo je jasnoća, dosljednost i sposobnost da inspirirate druge primjerom.

Naučila sam koliko je važno postaviti granice i upravljati energijom, a ne samo vremenom. To su teme o kojima otvoreno razgovaramo.

I naposljetku — nudim dostupnost, povjerenje i siguran prostor. Mentorstvo za mene nije formalnost, nego odnos. Želim da mentijka zna da ima nekoga tko je sluša bez osude, tko joj daje iskren, ali dobronamjeran feedback i tko vjeruje u njezin potencijal čak i onda kada ona sama u njega sumnja.

Jer ponekad je upravo to ono što napravi najveću razliku.

Mogu im ponuditi realnu sliku poslovnog svijeta — bez uljepšavanja, ali i bez pesimizma. Nudim iskustvo donošenja teških odluka, vođenja timova, balansiranja između privatnog i profesionalnog života.

Vrlo sam usmjerena na konkretne korake. Volim s mentijkama definirati jasne ciljeve, razraditi strategiju i postaviti mjerljive pomake. No jednako mi je važan i unutarnji dio procesa — rad na uvjerenjima, strahovima i samopouzdanju.

Posebno vjerujem u razvoj liderskog identiteta. Ne učim ih kako biti „poput nekoga“, nego kako pronaći vlastiti stil vodstva. Uz to, nudim i nešto što sam sama jako cijenila — dostupnost, iskrenost i povjerenje.

Zašto vam je cjeloživotno obrazovanje važno?

Za mene je cjeloživotno obrazovanje način razmišljanja, a ne samo pohađanje edukacija. To je odluka da nikada ne stanete u osobnom rastu.

U svijetu koji se stalno mijenja, znanje brzo zastarijeva. Ali još važnije — kroz učenje širimo perspektivu, rastemo i razvijamo prilagodljivost. Osobno redovito ulažem u vlastiti razvoj jer vjerujem da lider koji prestane učiti prestaje rasti.

Cjeloživotno obrazovanje daje sigurnost — ne zato što znate sve, nego zato što znate da možete naučiti što god vam bude potrebno. A to je, po mom iskustvu, jedna od najvećih profesionalnih i osobnih sloboda. Za mene je to put koji nikada ne završava – i baš u tome vidim njegovu ljepotu.