Ljetna lista za čitanje: Pet najboljih knjiga domaćih autorica
Piše: Lucija Boko
Nema bolje sezone čitanja od ljeta. Bilo da se opuštate na plaži ili se ne udaljavate od klima uređaja, dugi, vrući dani idealno su vrijeme da se izgubite u društvu dobrih knjiga. Sada je pravo vrijeme za početak probiranja kroz ambicioznu ljetnu listu za čitanje; od potresnih i moćnih romana do psiholoških drama i romansi, evo što biste trebali pročitati u narednim mjesecima.
1. Divlje guske, Julijana Adamović
U romanu Divlje guske Julijane Adamović ništa nije onako kako se na prvi i drugi pogled čini. Očevi i majke nisu samo brižni roditelji koji podižu svoju djecu, djedovi i bake nisu samo toplo krilo u kojem se unučice gnijezde uz biblijske priče, guske nisu tek pernate predstavnice idiličnog seoskog ambijenta, a ni djevojčice koje nose priču nisu baš najtočnija, očekivana verzija sebe. Rekvizitarij ovog djetinjstva uključuje mnoge stvari, bića i pojave kojih bi svako djetinjstvo trebalo biti pošteđeno: i neshvatljive smrti, i kradljivce tranzistora, i pse i ptice koji ginu greškom, i inozemstva u susjedstvu, i zabranjene školske torbe i zabranjene osjećaje, i mržnju koja prepolovljuje sela, kuće, obitelji, ljude i postelje. Dirljiv, moćan i potresan roman o jednom odrastanju koje je moglo izgledati sasvim drugačije – da su se jedni malo više a drugi malo manje voljeli, da su neke prostorije bile otključane a druge pod ključem, da su jedni malo više govorili a drugi šutjeli, da su neki preživjeli a drugi umrli na vrijeme, i da je barem pola svega bilo onako kako je trebalo biti. Ali nije. U tome je i tuga i moć romana Divlje guske, koji dira tamo duboko, gdje se njegova autorica hrabro usudila posegnuti
2. Susjed, Marina Vujčić
Jedna prosječna žena srednjih godina, podstanarka u prosječnoj stambenoj zgradi izvan centra, s prosječnim zaposlenjem u državnoj službi i prosječnim željama i nadama zaljubljuje se u susjeda kojega svakoga jutra sreće na stubištu. Osim konvencionalnog „Dobro jutro“ ne progovore niti jednu drugu riječ. S tom ljubavnom pričom, koja se odvija samo u njenoj glavi, ta prosječna žena iskoračit će iz svoje prosječnosti i preobraziti se u potpuno drugačiju osobu, a zbivanja u romanu pretvorit će se u napetu psihološku dramu. Ovo je roman o samoći, nevidljivosti i otuđenju, i ne samo u velikim stambenim zgradama gdje nitko nikoga ne poznaje, nego i u okviru obitelji i među prijateljima. Istovremeno, ovo je roman i o paranoji i ludilu. Na puno mjesta u romanu glasno ćemo se nasmijati, ali na nekima će nam od nelagode zastati knedla u grlu. Kad priču priča luđak, to može biti komično, ili strašno, ali to često implicira i jedan neugodan zaključak: taj luđak ponekad opasno nalikuje nama samima.
3. Tri zime, Tena Štivičić
Neke drame vam dopuste da upužete u njih, onako kako to čine i dobre knjige. Počnete nastanjivati takve predstave, toliko cjelovito da kada završe osjećate onu blagu ojađenost koja nastupi kad ste primorani odložiti roman koji vas je posve obuzeo za vrijeme vožnje vlakom ili avionom – Ben Brantley iz The New York Timesa ovako je opisao ovu knjigu, dok Sunday Express piše kako je ovo nesumnjivo najbolja drama 2016. godine.
4. Moramo razgovarati, Tanja Mravak
Prva knjiga suvremene hrvatske autorice sadrži dvadesetak priča o običnim ljudima u običnim situacijama. Većina priča prikazuje široku skalu nesporazuma u svakodnevnom životu, uglavnom niskog intenziteta koji vremenom i trajanjem eskaliraju i dovode do pogubnog završetka. Glavni uzrok nesporazuma su ljudi sami, koji pokušavaju svaki nesporazum prešutjeti u nadi da će se sve riješiti samo od sebe.
5. Pjevač u noći, Olja Savičević
Priča je to o jednoj običnoj ljubavi s jednim neobičnim umjetnikom, Slavujem, priča koja nas vodi od splitske Ulice Dinka Šimunovića, preko ratom poharane Bosne, i dalje. “Pjevač u noći” je romansa s elementima sapunice, on the road i epistolarno-detektivskog romana, u kojoj se ljubav u doba kapitalizma i zaborava propituje, dekonstruira, a možda i ponovo izmišlja kroz imaginarni dijalog i citatne naklone slavnim i manje slavnim pretečama. Ovo je roman koji nosi tako rijetku nepatetičnu sentimentalnost koja bešćutne ostavlja posramljenima, a tankoćutne napada ravno u srce. Jezik Olje Savičević Ivančević priča je za sebe, gust i sabijen kao prasvemir, a njezine poetske kondenzirane refleksije zacijelo će se citirati i pisati po zidovima (Ljubav je jedini istinski spektakl koji se nudi, ako ne volite rat).
