Vigdis Finnbogadóttir – prva žena predsjednica

Piše: Martina Lovaković

Vigdis Finnbogadóttir prva je žena predsjednica na cijelom svijetu. Njezin značaj je bio golem, a karakter jedinstven. Nadahnite se njezinom izuzetnom osobnošću i jedinstvenom životnom pričom.

Vigdis Finnbogadóttir rođena je 15. travnja 1930. godine u Reykjavíku, glavnom gradu Islanda. Njezina obitelj bila je imućna i bogata, oba njezina roditelja bila su visoko obrazovana. Otac Finnbogi Rútur Þorvaldsson, bio je inženjer građevine i profesor na Sveučilištu na Islandu, a majka Sigríður Eiríksdóttir, bila je medicinska sestra i predsjednica Islandskog udruženja medicinskih sestara. Vigdis im je bila prvo dijete, a godinu dana nakon njezina rođenja dobila je brata Þorvaldura.

Odlazak na studij

U to vrijeme nisu postojali pametni telefoni i Internet pa su djeca imala samo jedan izbor – iskoristiti priliku i naučiti što više mogu iz knjiga i od učitelja.

Nakon što je završila srednjoškolsko obrazovanje, Vigdis je odlučila studirati francuski jezik i francusku književnost na Sveučilištu Grenoble u Grenobleu i na Sveučilištu Sorbonne u Parizu. Tamo je usavršila francuski jezik. 

Vigdis je odmalena pokazala svoju kreativnu stranu, što ju je kasnije dovelo do toga da se posveti i učenju povijesti kazališta u Kopenhagenu.

Napuštanje studija

Godine 1954. odlučila je napustiti sveučilište u Francuskoj kako bi se udala. Par je neko vrijeme pokušavao dobiti dijete, ali uzaludno. Ubrzo nakon spontanog pobačaja, 1960. godine i njezin brak se raspao.

Vigdis je kasnije u jednom intervjuu izjavila da se nakon toga osjećala kao da je njezin život jedan veliki nered pun pogrešaka.

Povratak na Island

Nakon razvoda, odlučila se vratiti na Island i završiti studij. Nakon dobivene diplome, počela je predavati francuski jezik na sveučilištu. Budući da je odlično pričala francuski jezik, postala je televizijska voditeljica na državnoj televiziji na Islandu, gdje je vodila program za učenje francuskog jezika. Uz spomenuti posao, radila je i kao turistički vodič tijekom ljetnih mjeseci. Oba posla učinila su je poznatom među ljudima na Islandu.

Nastavila je naporno raditi, a 1972. godine počela je voditi i kazalište u Reykjavíku. Na toj poziciji ostala je do izbora 1980. godine.

Vigdís je 1960-ih i 1970-ih sudjelovala na brojnim skupovima održanima u znak prosvjeda protiv američke nazočnosti na Islandu, posebice u Keflavíku. Na spomenutim prosvjedima svake godine na stotine i tisuće ljudi prošetalo cestom dugačkom 50 km skandirajući: “Island bez NATO-a, vojska van iz Islanda!”.

Trnovit put do majčinstva

Godine 1972. odlučila je ostvariti se kao majka i posvojiti djevojčicu. No, njezina prijava je bila odbijena zato što nije imala partnera.

Odluka odbora za posvajanje jako ju je pogodila, ali nastavila je boriti se za dijete. Na kraju je zakon ipak bio na njezinoj strani te je u jesen 1972. godine postala prva osoba bez partnera koja je uspjela posvojiti dijete.

Ta činjenica neizmjerno ju je veselila, a za svoju malenu kćer često je govorila da je svjetlo njezina života.

Utjecaj feminizma

U to vrijeme feminizam se sve brže širio na Islandu i postao je sve utjecajniji. Ljudi su na čelu zemlje željeli vidjeti snažnu ženu izraženog karaktera i osobnosti, a upravo su u Vigdis vidjeli idealnu kandidatkinju.

Godine 1975. sve je više jačao islandski ženski pokret, a te godine žene su privukle pažnju organizirajući štrajk kako bi ukazale na to da je rad žena podcijenjen. Čak 90% žena na Islandu stupilo je u štrajk, a 1980. godine ženski pokret je na predsjedničkim izborima htio ženu za kandidatkinju.

Predsjednica Islanda

Nakon dugih nagovaranja, Vigdis je prihvatila ideju da se kandidira za predsjednicu protiv tri muška kandidata. Tada je izjavila: “Ne, ne bih trebala biti odabrana zato što sam žena, već zato što sam čovjek”.

Slijedom toga, na izborima 1980. godine za predsjednika Islanda Vigdis Finnbogadóttir je ostavila iza sebe tri muška kandidata i tako postala predsjednica Islanda i prva žena predsjednica na cijelom svijetu. Tako je jedna samohrana majka prvi put u povijesti postala žena predsjednica jedne države. Izabrana je sa 33,6% glasova, dok je njezin najbliži suparnik dobio 32,1% glasova birača.

Nakon izbora, pritisak medija na nju i njezin život bio je golem. No, ona je to lako prihvatila. S vremenom je postala prepoznatljiva po svojim domišljatim i duhovitim odgovorima.

Kao prva žena predsjednica u svijetu, Vigdis se istaknula kao veliki borac za okoliš, ženska prava, jezik i kulturu svoje zemlje.

Moto joj je bio: “Nikada nemoj iznevjeriti žene”, a s obzirom na tu izjavu trudila se raditi na promicanju obrazovanja djevojčica. Osim toga, bila je svjesna da je uzor mnogim mladim djevojkama.

Stanovnici Islanda bili su zadovoljni odabirom pa su je slijedom toga još tri puta izabrali za predsjednicu. Na mjestu predsjednice bila je do 1996. godine, a nakon toga je odlučila da se više neće kandidirati.

Umirovljenje

Godine 1988. Vigdis je postala UNESCO-ov Goodwill Ambassador for languages. Također, članica je počasnog odbora Fondation Chirac’s koju je 2008. godine pokrenuo bivši predsjednik Francuske Jacques Chirac u svrhu promicanja svjetskog mira.

Vigdis je bila pionirka na toliko polja, a do samog kraja mandata pokazala je svoju borbenost i snažan duh. U to vrijeme cijela Europa bila je upoznata s ovom sjajnom ženom koja je vjerovala u sebe bez obzira na sve i nikada nije odustajala od svojih ciljeva.

Otkako je napustila mjesto predsjednice na kojoj se zadržala punih 16 godina, Vigdis se nastavila boriti za demokraciju, jednakost i ljudska prava.

Njezino zanimanje za strane jezike nikada nije prestalo. Tako je osnovala Vigdís Finnbogadóttir Institute of Foreign Languages , a 2017. godine službeno je otvorena zgrada Instituta pod nazivom Veröld – House of Vigdís.

Vigdis je aktivna i danas. 15. travnja 2020. godine proslavila je 90. rođendan, a nekoliko mjeseci kasnije, u ljeto iste godine, obilježena je i 40-godišnjica otkada je prvi puta odabrana za predsjednicu. Island je nije zaboravio, a zahvalnost građana prema ovoj karizmatičnoj ženi prenesena je u brojnim medijima.

Foto: Nationaal Archief / Wikimedia