Virginia Woolf – junakinja svoga doba
Piše: Martina Lovaković
Virginia Woolf engleska je spisateljica koja je poznata po pisanju moderne klasike. Njezini najpoznatiji romani su Gospođa Dalloway i K svjetioniku, a istaknula se i feminističkim tekstovima od kojih se ističu A room of one’s own (Vlastita soba) i Tri gvineje. Rođena je u uglednoj obitelji, a odgajali su je roditelji intelektualci koji su je učili da slobodno izražava svoje mišljenje. Počela je pisati kao mlada djevojka, a svoj prvi roman pod nazivom The Voyage Out objavila je 1915. godine. Često se borila s napadajima duboke depresije, a 1941. godine počinila je samoubojstvo u 59. godini.
Rani život
Virginia Woolf rođena je 25. siječnja 1882. godine pod imenom Adeline Virginia Stephen. Odgajana je u bogatoj viktorijanskoj obitelji koja je u ono vrijeme bila na dobrom glasu.
Njezin otac Sir Leslie Stephen bio je povjesničar i autor, ali i jedan od najistaknutijih planinara u vrijeme zlatnog doba planinarstva kada su po prvi puta bili osvojeni brojni vrhovi Alpa. Virginijina majka, Julia Prinsep Stephen (rođena Jackson), rođena je u Indiji, a u Engleskoj je radila kao medicinska sestra, o čemu je napisala i knjigu te je bila i model nekolicini slikara Pre-Raphaelita.
Prije nego što su se vjenčali, oba roditelja su joj bili udovci te je tako imala puno braće, sestara te polubraće i polusestara. Imala je dva brata – Thobyja i Adriana te sestru Vanessu te polubraće i polusestre – Lauru Stephen, Georgea Herberta Duckwortha, Geralda Duckwortha i Stellu Duckworth. Osmero djece živjelo je u jednom kućanstvu, na adresi Hyde Park Gate 22, u Kensingtonu.
Roditelji su svima omogućili izvrsno školovanje i utjecali su njihov intelektualni razvoj. Braća su se školovala na Cambridgeu, a djevojke kod kuće gdje su iskoristile široki aspekt bogate obiteljske viktorijanske knjižnice. Ipak, Virginia time nije bila zadovoljna. Smatrala je to velikom nepravdom i željela je i ona pohađati sveučilite.
Roditelji su bili cijenjeni u društvu te su bili izuzetno dobro prihvaćeni kako u drušvenim, tako i u umjetničkom krugovima. Njezin je otac bio prijatelj Williama Thackeraya, oca njegove prve supruge koja je neočekivano preminula, kao i Georgea Henryja Lewesa i mnogih drugih zapaženih mislilaca toga vremena. Teta njezine majke bila je poznata fotografkinja iz 19. stoljeća Julia Margaret Cameron.
Narušeno djetinjstvo
Od svog rođenja pa sve do 1895. godine, Woolf je ljetovala u St. Ivesu, gradiću na plaži na samom jugozapadnom kraju Engleske. Ljetnikovac njezina oca Stephena pod nazivom Talland House, koji je očuvan i danas, stoji tako da gleda na dramatični zaljev Porthminster i ima pogled na Svjetionik Godrevy, koji je i bio česta inspiracija i nadahnuće za njezino pisanje.
U svojim kasnijim memoarima s velikom se ljubavlju prisjećala St. Ivesa. Zapravo je prizore iz tih ranih ljeta uvrstila u svoj modernistički roman K svjetioniku koji je izdan 1927. godine.
Kao mlada djevojka, Virginia je bila znatiželjna i zaigrana. Pokrenula je obiteljske novine, Hyde Park Gate News, kako bi dokumentirala šaljive anegdote svoje obitelji.
Međutim, rane traume narušile su njezino idilično djetinjstvo, a uključuju i seksualno zlostavljanje od strane njezine polubraće Georgea i Geralda Duckwortha, o čemu je pisala i u svojim esejima A Sketch of the Past i 22 Hyde Park Gate.
Obiteljski gubici
Godine 1895., u dobi od 13 godina, morala se suočiti s iznenadnom smrću svoje majke koja je preminula od reumatske groznice, što je dovelo do njezinog prvog mentalnog sloma. Dvije godine kasnije, izgubila je i polusestru Stellu, koja je nakon gubitka majke vodila kućanstvo.
Dok se nosila sa svojim osobnim gubicama, usporedno je studirala njemački, grčki i latinski jezik na Ladies’ Department King’s Collegea u Londonu. Tijekom četverogodišnjeg studiranja upoznala je nekoliko radikalnih feministica koje su bile na čelu obrazovnih reformi.
Godine 1904. preminuo joj je i otac što je pridonijelo još jednom za nju teškom udarcu i emocionalnom padu. Budući da se nije s navedenim mogla boriti sama, kratko vrijeme provela je u psihijatrijskoj bolnici. Balansiranje između književnosti i osobnih borbi, nastavilo se cijeli njezin život.
Godine 1905. počela je profesionalno pisati kao suradnica za The Times Literary Supplement. Godinu dana kasnije, Woolfov 26-godišnji brat Thoby umro je od trbušnog tifusa nakon obiteljskog putovanja u Grčku.
Ljubav života
Nakon očeve smrti, Virginijina sestra Vanessa i brat Adrian prodali su obiteljsku kuću u Hyde Park Gateu i kupili kuću u Bloomsburyju, u Londonu. U tom razdoblju Virginia je upoznala nekoliko članova Bloomsbury Groupa, grupe intelektualaca i umjetnika, uključujući i likovnog kritičara Clivea Bella, koji se oženio Virginijinom sestrom Vanessom, zatim, između ostalih, romanopisca EM Forstera, slikara Duncana Granta, biografa Lyttonoma Stracheyja, ekonomista Johna Maynarda Keynesa i esejista Leonarda Woolfa.
Grupa se proslavila 1910. godine po Dreadnought Hoaxu, šali tijekom koje su se članovi skupine odjenuli poput delegacije etiopskih kraljevskih članova, uključujući i Virginiju koja je bila prerušena u bradatog muškarca. Pritom su uspješno nagovorili englesku kraljevsku mornaricu da im pokaže svoj ratni brod.
Nakon tog čina, Leonard Woolf i Virginia su se zbližili i na kraju vjenčali 10. kolovoza 1912. godine. Otada pa sve do kraja života dijelili su strastvenu ljubav.
Književni rad
Nekoliko godina prije udaje za Leonarda, Virginia je počela raditi na svom prvom romanu. Prvotni je naslov bio Melymbrosia. Nakon devet godina i bezbroj skica, objavljen je 1915. godine pod nazivom The Voyage Out.
Dvije godine kasnije, bračni par Woolf kupio je rabljeni tiskarski stroj i osnovao Hogarth Press, vlastitu izdavačku kuću. Virginia i Leonard objavili su neke od svojih djela, kao i djela Sigmunda Freuda, Katharine Mansfield i T.S. Eliotea.
Godinu dana nakon završetka Prvog svjetskog rata, 1919. godine, bračni par Woolf je kupio Monk’s House, vikendicu u selu Rodmell, a iste je godine Virginia objavila roman Night and Day.
Njezin treći roman pod imenom Jacob’s Room objavio je Hogarth 1922. godine, a radnja se odvija oko njezina brata Thobyja. Spomenuti roman smatrao se značajnim odstupanjem od njezinih ranijih romana s modernim elementima.
Te iste godine upoznala je autoricu, pjesnikinju i vrtlaricu Vitu Sackville-West, suprugu engleskog diplomate Harolda Nicolsona. Virginia i Vita započele su prijateljstvo koje je preraslo u romantičnu vezu. Iako je njihova veza na kraju završila, ostale su prijateljice sve do smrti Virginije Woolf.
Godine 1925. Woolf je dobila sjajne kritike za svoj četvrti roman pod nazivom Mrs. Dalloway. Očaravajuća priča isprepletena je kroz unutarnje monologe te je pokrenula pitanje feminizma, mentalnih bolesti i homoseksualnosti u Engleskoj nakon Prvog svjetskog rata.
Uspjeh romana govori i o tome da je Mrs. Dalloway adaptirana u film 1997. godine, u kojem je glumila Vanessa Redgrave. Spomenuti roman nadahnuo je i Michaela Cunninghama koji je 1998. godine napisao roman The Hours, a prema kojem je također nastala filmska adaptacija 2002. godine.
Njezin roman To the Lighthouse (K svjetioniku) iz 1928. godine postigao je još jedan uspjeh te se smatrao revolucionarnim zbog svog tijeka pripovijedanja. Modernistički klasik prikazuje ljudske odnose kroz život obitelji Ramsay u vrijeme odmora na otoku Skye u Škotskoj.
Woolf je pronašla književnu muzu u Viti Sackville-Westu, koja je bila njezina inspiracija za roman Orlando iz 1928. godine. Spomenuti roman prati engleskog plemića koji misteriozno postaje žena u dobi od 30 godina. Roman je postao pravi hit, a Virginija Woolfa dobila je pozitivne kritike za svoje revolucionarno djelo. Sa svime time stigla je i velika popularnost.
Godine 1929. objavila je feministički esej A Room of One’s Own, temeljen na predavanjima koja je održala na ženskim fakultetima, u kojem ispituje ulogu žene u književnosti. U radu iznosi ideju da “Žena mora imati novac i vlastitu sobu ako želi pisati beletristiku.”
Woolf je pomaknula narativne granice u svom sljedećem djelu The Waves (1931), koje je opisala kao “pjesmu-dramu” napisanu glasovima šest različitih likova.
Posljednji roman za svoga života Woolf je objavila 1937. godine pod nazivom The Years, a govori o obiteljskoj povijesti tijekom generacija. Sljedeće je godine objavila Three Guineas, esej u kojem je nastavila obrađivati feminističke teme započete u eseju A Room of One’s Own. Osim toga, esej se bavi i pitanjima fašizma i rata.
Tijekom svoje karijere Woolf je redovito predavala u školama i na sveučilištima, pisala dramska pisma, dirljive eseje i objavljivala kratke priče.
Do sredine četrdesetih godina etablirala se kao intelektualka, inovativna i utjecajna spisateljica i pionirka feminizma. No, unatoč ogromnom profesionalnom uspjehu i dalje je patila od napadaja depresije i dramatičnih promjena raspoloženja.
Samoubojstvo
Njezin suprug Leonard uvijek je bio uz nju, ali je bio itekako svjestan znakova koji su ukazivali na to da njegova žena tone sve dublje u depresiju.
Dok je radila na djelu koje je kasnije postalo i njezino posljednje, Between the Acts (objavljeno posthumno 1941.), Leonard je vidio je da tone sve dublje u očaj.
U to vrijeme bjesnio je Drugi svjetski rat i par je odlučio ako Njemačka napadne Englesku, zajedno će izvršiti samoubojstvo. Razlog njihova dogovora bio je strah da će Leonard, koji je bio Židov, biti u velikoj opasnosti. Godine 1940. njihova kuća u Londonu bila je uništena tijekom bombardiranja grada od strane Nijemaca.
Budući da se nije mogla dalje nositi sa svojim očajem, 28. ožujka 1941. godine Woolf je odlučila navući kaput, napuniti džepove kamenjem i ući u rijeku Ouse. Dok je ulazila u vodu, struja ju je povukla u dubinu, a policijski istražitelji pronašli su njezino tijelo tri tjedna kasnije. Imala je samo 59 godina.
Prije nego se odlučila za taj očajan čin, suprugu je napisala oproštajno pismo u kojem je između ostalog navela: “Ne mislim da je dvoje ljudi moglo biti sretnije nego što smo to bili mi.”
Leonard Woolf odlučio je kremirati njezino tijelo, a posmrtni ostaci i danas se nalaze u njihovom domu, Monk’s House.
Iako joj je popularnost nakon Drugog svjetskog rata pala, njezina djela i rad ponovo su se našla u fokusu zanimanja među novom generacijom čitatelja tijekom feminističkog pokreta 1970-ih. Virginia Woolf i danas je jedna od najutjecajnijih autora 21. stoljeća.
Foto: Royal Opera House Covent Garden / Flickr
