Fond za druge dodijelio je Nagrade “Nada Dimić” i “Vesna Kesić” za 2025. godinu

Večeras, u nedjelju, 29. 6. 2025., Fond za druge dodijelio je Nagrade “Nada Dimić” i “Vesna Kesić” za 2025. godinu.

Nagrada “Nada Dimić” dodjeljuje se jednoj ili više osoba, ili kolektivnoj inicijativi koje su svojim djelom i javnim angažmanom ostavile važan trag u javnom, kulturnom i društvenom djelovanju, a čije su originalne, inovativne i provokativne prakse motivirane kritikom vladajućih odnosa u društvu i doprinosom promjenama ekonomskih, socijalnih i etičkih u prostoru u kojem djeluju. Nagradom se odaje priznanje onima koji se odupiru sve snažnijem sužavanju građanskih sloboda.

Nagradu je osnovao i dodjeljuje Fond za druge, kojeg su pokrenuli Bruno Isaković i Zvonimir Dobrović 2017. s ciljem podrške umjetnosti, aktivizma i poticanja solidarnosti i građanske odgovornosti. Fond za druge želi svojim aktivnostima doprinositi razvoju društva temeljenog na građanskoj jednakosti, umjetničkoj slobodi i prihvaćanju različitosti.

Fond za druge svake godine dodjeljuje dvije Nagrade “Nada Dimić”. Žiri Fonda za druge u sastavu Barbara Blasin, Danka Derifaj, Sanja Despot, Snježana Pavić te Bruno Isaković i Zvonimir Dobrović, odlučio je da jednu nagradu “Nada Dimić“ dodijeli Arijani Lekić-Fridrih, a drugu “Nadu Dimić” dobiva Inicijativa za slobodnu Palestinu.

U obrazloženjima nagrade za Inicijativu za slobodnu Palestinu, koju su u ime inicijative primili Emina Bužinkić i Abdallad Salman između ostalog, stoji sljedeće: Ovo nije rat, a mi nismo slučajni prolaznici, moto je pod kojim su organizirali jedan od zagrebačkih prosvjeda. Najmanje 80.000 stanovnika Gaze ubijeno je od početka izraelskih napada na tu palestinsku enklavu, što je oko 5 posto predratnog stanovništva, prenio je britanski The Economist. Međunarodni kazneni sud raspisao je lani potjernicu za izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom zbog zločina u Gazi, Amnesty international je u prosincu ustvrdio da je izrael počinio genocid u Gazi. No Netanyahu je i dalje ugledni svjetski lider, nema ozbiljnog pokušaja svijeta da zaustavi stradanja civila. Stručnjaci UN-a u ožujku optužili su Izrael za genocidna djela u Gazi. Izraelski liberalni list Haarez ovog je mjeseca objavio da bi Izrael trebao izručiti Netanyahua Međunarodnom kaznenom sudu zbog ratnih zločina u Gazi. Većina izraelskog javnog mnijenja podržava okončanje rata u Gazi u zamjenu za oslobađanje talaca koje drži Hamas, ističe Haaretz. Ali zapadne sile većinom podržavaju Izrael, koji 19 mjeseci nastavlja ubijati civile i održavati neizdržive uvjete života za njih u prenapučenoj razorenoj palestinskoj enklavi. Ovo nije rat! Ovo je genocidno brisanje Gaze sa svim njezinim ljudima, povijestima, tlom, biljem i životinjama, kulturama, sa svim prostorima za život, učenje, susrete i druženje, liječenje i iscjeljenje, alarmirali su hrvatsku javnost aktivisti Inicijative za slobodnu Palestinu. To je neformalna grupa građana koja zagovara kraj višedesetljene okupacije i zločina nad Palestincima i Palestinkama. Europa je i dalje u sjeni strahota Drugog svjetskog rata i ne usuđuje se glasno proturječiti izraelskim vlastima, koji i doma imaju snažnu opoziciju. Dok političari igraju svoje amoralne igre, glasovi prosvjeda su slabi, i utoliko je vrrijednija svaka pobuna protiv opće letargije i nijemog pristajanja na zlo. Zbog svoje hrabrosti, odlučnosti i dosljednosti članovi Inicijative za slobodnu Palestinu zaslužuju najdublje poštovanje.

Obrazloženje nagrade za Arijanu Lekić-Fridrih: Prosinac 2022. godine, hladno subotnje jutro, Arijana Lekić-Fridrih i nekolicina aktivistkinja i aktivista stoje u tišini, nepokretno, nasuprot stotina muškaraca na koljenima na glavnom zagrebačkom trgu. Muškarci na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu te u još nekoliko gradova naizgled mole za čednost žena u odijevanju da se muškarci suzdrže, na koljenima zazivaju društvene promjene, zabranu prava na izbor, podređenu ulogu žena muškim glavama obitelji. Međutim, nisu oni tek na koljenima u molitvi, oni su u niskom startu za snažni napad na ženska prava i na jednakost koju žele u budućnosti ukinuti. Nasuprot toj budućnosti, koja se sve manje čini dalekom ili nestvarnom, a nakon što se onih nekoliko početnih trgova u Hrvatskoj iz mjeseca u mjesec pretvorilo u više od 25 trgova diljem Hrvatske gdje jednom mjesečno javni prostor postaje zatvoren za žene, neumorno i dalje stoji Arijana Lekić Fridrih. I tako već više od 30 mjeseci. Njena akcija je potaknula brojne lokalne ad hoc inicijative otpora u sve više gradova, a Arijana ih je tijekom gotovo tri godine obišla gotovo sve, dostojanstveno podsjećajući sve nas da jedna osoba i naoko jednostavna umjetnička akcija itekako može činiti razliku. A nije nimalo jednostavno ono što se naoko takvo čini – njena borba se nastavlja i traje uzmeđu tih subota, s inboxima punim prijetnji. Upravo je te uvrede i prijetnje iskoristila za svoj nedavni rad “Krhotine” kad ih je ispisala na svom tijelu i strugala sa sebe, među ostalim i nožem. Međutim, Arijanin inbox je pun i poruka mnogih žrtava nasilja. Arijana je izgradila povjerenje svojim neumornim radom i žrtve nasilja koje su izgubile vjeru u sustav nisu izgubile vjeru u nju. Savjeti, podrška, odlasci na policiju kao pratnja žrtvama, direktna pomoć i solidarnost i njena empatija govori žrtvama da nisu same, da ih se vidi, da ih se čuje. U temi ženskih prava, stvarajući platformu za glasove žena kroz svoju umjetnost, je Arijana godinama i kroz svoje druge radove. Posebno se ističe projekt Od 5 do 95 kojim je proteklih desetak godina intervjuirala i objavila priče više od 300 djevojčica i žena iz cijele Hrvatske u dobi od 5 do 95 godina, kako i samo ime projekta kaže, iako najstarija osoba čiju priču je dokumentirala ima 105 godina. Arijana je stvorila tim dugogodišnjim radom jedinstveni virtualni muzej usmene ženske povijesti.

Za čitavo njeno djelovanje, a ispravljajući još jednom velik previd onih koji u ime Grada Zagreba dodjeljuju nagrade i priznanja, s velikim ponosom dodjeljujemo Nagradu “Nada Dimić” 2025 Arijani Lekić-Fridrih. Ovom nagradom želimo poručiti Arijani da nije sama, da je vidimo, da je čujemo, kao što ona to isto poručuje svima onima koji u svojim teškim trenucima takvu poruku dobivaju od nje. 

Nagrada se sastoji od kamene ulične kocke (kaldrme), onakve kakvima su popločane gradske ulice, kao simbola pučkog otpora, ali i kao simbola stvaranja kamenih blokova snažnije međuljudske povezanosti i međusobne podrške. Drugi je dio nagrade novčani i iznosi 1000 EUR po nagradi. Dobitnici Nagrada Nada Dimić mogu dio ili cijeli novčani iznos donirati drugim inicijativama ili organizacijama za koje smatraju da bi im ta vrsta podrške bila korisna, čime zatvaraju prsten solidarnosti, koji je i logo Fonda za druge. Tako Arijana Lekić-Fridrih dio svoje nagrade donira dalje udruzi Hera iz Križevaca, koja direktno radi sa ženama i mladima žrtvama nasilja te na prevenciji nasilja.

Dodijeljena je i nagrada “Vesna Kesić” 2025. za hrabro, otvoreno, kritičko novinarstvo, nemilosrdno prema moćnicima i nasilnicima bilo koje vrste, kojom zazivamo ono što je ime Vesne Kesić u novinarstvu značilo. Ovogodišnja dobitnica nagrade Vesna Kesić za novinarstvo je Melita Vrsaljko.

Istaknuto je na dodjeli, među ostalim, iz obrazloženja nagrade: Nagrada Vesna Kesić dodjeljuje se za beskompromisno novinarstvo koje hrabro i kritično nastupa prema moćnicima, a nigdje moćnici nisu tako snažni kao što su to – u svojem selu. Melita Vrsaljko, novinarka portala Faktograf i Klimatskog portala redovito kvari planove pohlepnim „poduzetnicima“ koji u svojoj želji za zaradom ne prezaju zapravo ni od čega – od neljudskih uvjeta u kojima drže svoje radnike do uništenja prirode koja ih okružuje. U vrijeme kada je objektivno lokalno novinarstvo pred izumiranjem, Melita se redovito javlja iz zadarskog zaleđa, područja koja obiluje prirodnim ljepotama, ali mu prijeti trovanje iz nelegalnih odlagališta otpada, nesaniranih kamenoloma i neodrživih ribogojilišta. Melita je tako godinama pratila devastaciju Velebitskog kanala postavljanjem niza ribogojilišta s kalifornijskim pastrvama i lososima te je objavila seriju članaka o pozadini toga prilično neuspješnog projekta. Ista firma, Adriatic Farming, bez potrebnih dozvola iskopala je kanal do rijeke Une, a proces procjene utjecaja na ekološku mrežu pokrenut je tek nakon što se ona počela raspitivati o legalnosti zahvata. Bila je među prvim novinarkama koje su prošlo ljeto dojavile o početku izgradnje male hidroelektrane blizu Vrela Une, što je potaklo akciju prosvjeda za zaštitu te rijeke, da bi tek kao odgovor na te prosvjede Državni inspektorat protiv investitora pokrenuo upravni postupak i zabranio mu nastavak radova. Krajem svibnja pisala je o nelegalnom deponiju smeća u Kistanjama na kojem je pronašla i natpise na talijanskom jeziku, što budi sumnju da je i to jedna od lokacija koje talijanska mafija koristi za pospremanje smeća u Hrvatsku. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku najprije je reklo da tu nema elemenata kaznenog djela, da bi ipak pokrenuli izvide – pola sata nakon što je Melitin tekst objavljen na Klimatskom portalu. Zbog snimanja jednog takvog odlagališta u rodnom Nadinu, Melita Vrsaljko je dva puta fizički napadnuta – najprije od vlasnika zemljišta na kojem je odlagalište, da bi joj dan kasnije u potrazi za snimkama u kuću upala te je krenula gušiti njegova kći, inače sestra zadarskog političara iz redova vladajuće stranke. Policija je taj upad u dom novinarke okarakterizirala kao „narušavanje javnog reda i mira“, a sudski se epilog tek očekuje. Da lokalni moćnici ne znaju što je „javni interes“, a da ih Melita Vrsaljko tome svakog dana pokušava podučiti, svjedoči i slučaj prošlogodišnje „zabranjene tribine“. Melita je u sklopu programa udruge u čijem je radu sudjelovala htjela u društvenom domu u Nadinu, koji je, inače, izgrađen europskim novcem, organizirati tribinu na kojoj bi se raspravljalo o javnom interesu. Nije za to dobila dozvolu, što je gradonačelnik Tomislav Bulić obrazložio time da ova novinarka  „širi negativnu atmosferu u Benkovcu“. Pa je umjesto zatvorenog skupa u domu u Nadinu, dobio tribinu na trgu u Benkovcu na kojoj je Melita ugostila kolegu Andreja Dimitrijevića.Melita Vrsaljko je i autorica dokumentarnog filma „Knin-Zadar“ koji prikazuje propast nekad važne i frekventne željezničke pruge kroz radni dan njenog oca, prometnika Zvonka koji na postaji u Benkovcu čeka vlak koji nikada ne dolazi. Film je prikazan na nizu festivala te je dobio dvije nagrade na Liburnia Film Festivalu i nagradu za najbolji dokumentarni film na St. Andrews film festivalu u Škotskoj.