Indira Gandhi – kontroverzna političarka koju su voljeli ili mrzili

Piše: Martina Lovaković

Jedina kći premijera Jawaharlala Nehrua, Indira Gandhi od svog rođenja bila je predodređena za politiku. Premijerkom Indije imenovana je prvi put 1966. godine, čime je postala i prva žena na toj funkciji u Indiju. Potporu javnosti stekla je zbog poljoprivrednih olakšica koje su dovele do revitalizacije poljoprivrede, odnosno povećane proizvodnje žitarica te se time i potpuno ograničio uvoz istih. Također, njezina politika pokazala se uspješnom tijekom odvajanja Indije i Pakistana, a što je konačno rezultiralo i proglašenjem neovisnosti Bangladeša od Pakistana 26. ožujka 1971. godine. Nakon što je tri puta bila izabrana za premijerku, izgubila je potporu naroda zbog svoje sve više autoritativne politike, a vrhunac toga bilo je 21-mjesečno izvanredno stanje u kojem su bila ograničena ustavna prava Indijaca. Godine 1980. uspjela se vratiti čime je ostvarila svoj četvrti mandat, no 31. listopada 1984. godine ubijena je u osvetničkom obračunu od dvojice svojih tjelohranitelja.

Od malih nogu u politici

Indira Priyadarshini Gandhi, rođena je 19. studenog 1917. godine u Allahabadu u Indiji kao jedino dijete Kamale i Jawaharlal Nehrua. Njezin otac Nehru, kao član indijskog nacionalnog kongresa bio je pod utjecajem vođe stranke Mahatme Gandhija i posvetio se borbi Indije za neovisnost od britanske vlasti.

Sve to osjetila je Indira još kao djevojčica te je već u to vrijeme nastavila njegovu borbu. Budući da je jedna od taktika indijskog nacionalističkog pokreta bilo odbacivanje stranih, posebice britanskih proizvoda, Indira je u tom vremenu svjedočila masovnom rješavanju stranih proizvoda spaljivanjem. Temeljem toga, u dobi od pet godina odlučila je spaliti lutku koju je jako voljela, a koja je bila proizvedena u Engleskoj.

U dobi od 12 godina krenula je u svoju borbu za neovisnost kroz skupinu Vanar Sena koja je u konačnici okupila više od 60.000 mladih revolucionara. Oni su različitim načinima kroz zastave, plakate i demonstracije pokušavali prenijeti poruke za koje su se zalagali. Iako je znala da se radi o iznimno rizičnom pothvatu, bila je sretna što je i sama sudjelovala u borbi za neovisnost Indije.

Očeva borba rezultirala je njegovim odlaskom u zatvor što je utjecalo i na njezino djetinjstvo. Usamljena, ali oduvijek tvrdoglava i iznimno inteligentna, posvetila se školovanju. Nekoliko godina je pohađala internat u Švicarskoj, a kasnije je upisala povijest na Sveučilištu Somerville Collegeu u Oxfordu.

Mlada je ostala bez majke koja je preminula 1936. godine od tuberkuloze.

Prkosila je ustaljenim normama

U ožujku 1942., unatoč protivljenju obitelji, Indira se udala za parsijskog odvjetnika Feroze Gandhija (ni na koji način nije bio povezan s Mahatmom Gandhijem). U to vrijeme Feroze je bio njezin kolega u borbi za neovisnost.

No, bilo je to vrijeme kada mješoviti brakovi nisu bili uobičajeni, a dok je Gandhi bila hinduistica, Feroze je bio Parsi. Također, tada se prakticirao dogovoreni brak. Bez obzira na sve nedaće i uz podršku jako malog broja ljudi, par je ipak uplovio u bračnu luku i ubrzo dobio dva sina – Rajiva i Sanjaya.

Godine 1947. njezin otac Nehru postao je prvi premijer neovisne Indije, a tom prilikom Indira je s ocem odlučila otputovati u New Delhi kako bi mu pomogla u poslovima. Dočekivala je diplomate i svjetske vođe te putovala s ocem po Indiji i inozemstvu.

U istaknuti radni odbor Kongresne stranke, koji je brojao 21 člana, izabrana je 1955. godine, a već četiri godine nakon toga imenovana je njegovom predsjednicom.

Iako se udala iz ljubavi, njezin brak nije bio uspješan. Puno je izbivala putujući s ocem, a njezin suprug je s druge strane uživao u izvanbračnim vezama. Na kraju je preminuo 1960. godine čime je i njihov brak okončan.

Prva žena premijerka Indije

Godine 1964. preminuo je i njezin otac, a na mjesto premijera stigao je Lal Bahadur Shastri. Indira je tada postala ministrica informiranja i javnog emitiranja.

Shastrijevo vodstvo bilo je kratkog vijeka. Nakon samo dvije godine, iznenada je preminuo, a čelnici Kongresne stranke postavili su Gandhi za premijerku.

Bila je izabrana na rok od pet godina, a time je prvi puta u povijesti Indija imala na čelu države ženu premijerku.

Zelena revolucija

U samo nekoliko godina Indira je stekla veliku popularnost naroda, a posebno ju je popularizirala Zelena revolucija.

Naime, Indija je njezinom politikom postala zemlja neovisna od uvoza žitarica. Riješila je kroničnu nestašicu hrane koja je uglavnom pogodila siromašne poljoprivrednike iz regije Punjab. Potaknula je rast uvođenjem sjemena visokog prinosa i navodnjavanjem, što je na kraju rezultiralo i viškom žitarica.

Uz to, uvela je Indiju u nuklearno doba podzemnom detonacijom 1974. godine i osnivanjem prve nuklearne elektrane u saveznoj državi Maharashtri.

Zaslužna je za nacionalizaciju banaka i općeniti brzi razvoj industrija u Indiji.

Podrška Bangladešu za neovisnost

Godine 1971. podržala je Bangladeš (istočni dio Pakistana) za odvajanje zapadnog Pakistana, pružajući utočište na desetke milijuna civila koji su pobjegli u Indiju od pljačkaške pakistanske vojske. Govorila je protiv stravičnog nasilja 31. ožujka, ali bez obzira na to borba je bila nastavljena i milijuni izbjeglica počeli su se slijevati ​​u Indiju.

Ipak, odlučna pobjeda Indije nad Pakistanom u prosincu te iste godine dovela je do osnivanja neovisnog Bangladeša za što je Gandhi posthumno nagrađena najvišom državnom počašću Bangladeša 40 godina kasnije.

Optužena za korupciju

Nakon nacionalnih izbora 1972. godine, Gandhi je bila optužena za neki prekršaj tijekom izborne kampanje, a 1975. godine Visoki sud u Allahabadi osudio ju je za korupciju i zabranio joj sudjelovanje na izborima sljedećih šest godina.

Sve to jako je naljutilo Ghandi koja nije niti u jednom trenutku pomišljala na ostavku iako se to od nje očekivalo.

Vladavina terora

1. lipnja 1975. godine proglasila je izvanredno stanje čime su građanska prava na slobodu obustavljena, tisak je bio cenzuriran, a većini iz njezine oporbe nije se sudilo. Tada su njezinu vladavinu nazivali vladavinom terora, a tisuće neistomišljenika Indire Gandhi pritvoreno je bez odgovarajućeg postupka.

Predviđajući da će joj bivša popularnost donijeti i sljedeći mandat, Gandhi je ublažila ograničenja te raspisala izbore u ožujku 1977. godine. No, većina nije zaboravila njezin autoritativni istup pa je glasala u korist stranke Janata i njezina protivnika Morarji Desai koji ju je potom i zamijenio na mjestu premijera.

Četvrti mandat premijerke Indije

U sljedećih nekoliko godina demokracija u zemlji je obnovljena, ali Janata stranka nije imala puno uspjeha u rješavanju teške krize siromaštva u državi. U tih nekoliko godina Gandhi je spremala svoj povratak. Na izborima održanima u siječnju 1980. godine uspjela se vratiti s novom strankom Kongres-I te je osvojila četvrti mandat kao premijerka Indije.

Te iste godine u zrakoplovnoj nesreći u New Delhiju smrtno je stradao njezin mlađi sin Sanjay koji je ujedno bio i njezin glavni politički savjetnik i mogući nasljednik. Nakon toga, Gandhi je počela pripremati svog drugog sina Rajiva kao svog mogućeg nasljednika.

Atentat na Gandhi

Početkom 80-ih kao premijerka Indije susrela se s novim problemima koji su utjecali na politički integritet Indije. Nekoliko je država tražilo svoju autonomiju, a najglasniji su bili sikhski separatisti u državi Punjab koji su koristili nasilje kako bi udovoljili svojim zahtjevima.

Godine 1982. zauzeli su Zlatni hram u Amritsaru tražeći svoju autonomnu državu. Kao odgovor na to, u lipnju 1984. godine Gandhi je poslala svoje indijske trupe da silom vrate zauzeti hram. U borbi i masovnoj pucnjavi koja je uslijedila, ubijeno je više od 400 Sikha što ih je još više potaknulo ustanak, a tijekom borbe neke su zgrade u svetištu teško oštećene.

Nekoliko mjeseci nakon toga, 31. listopada te iste godine Indira Gandhi je ubijena u vrtu ispred svog doma od strane dvojice svojih pouzdanih tjelohranitelja, što je bio odgovor na događaje koji su se dogodili ranije te godine u hramu.

Njezino tijelo kremirano je tri dana kasnije u hinduističkom ritualu, a na mjestu premijera naslijedio ju je sin Rajiv koji je dužnost obnašao do 1989. godine.

Foto: Dariush M / Shutterstock