Kako generacija Z mijenja pravila na poslu
Oni rođeni otprilike između 1997. i 2012. godine ili tzv. „generacija Z“ često se opisuju kao zaposlenici koji ne prihvaćaju autoritet, teško podnose kritiku i imaju previsoka očekivanja od poslodavaca. Mladi zaposlenici nisu manje spremni na rad, samo više nisu spremni prihvaćati pravila koja im nemaju smisla.
Svaka nova generacija koja zakorači na tržište rada sa sobom donosi određene promjene, ali i izaziva negodovanje onih koji su ondje već godinama. Nekada su milenijalci bili proglašavani preosjetljivima, nestrpljivima i previše usmjerenima na sebe, a danas su se slične etikete preselile na generaciju Z.
Generacija Z odrasla je u svijetu obilježenom ekonomskom nesigurnošću, ubrzanim tehnološkim promjenama, pandemijom i sve glasnijim razgovorima o mentalnom zdravlju. Njezini pripadnici na posao ne dolaze s istim iskustvima i očekivanjima kao generacije prije njih. I upravo zato neke stvari koje su se desetljećima smatrale normalnima danas dovode u pitanje.
Posao je važan, ali nije cijeli život
Jedna od najvećih razlika između generacije Z i starijih zaposlenika odnosi se na mjesto koje posao zauzima u svakodnevnom životu. Dok su prethodne generacije često odrastale uz uvjerenje da se profesionalni uspjeh dokazuje dugim radnim vremenom, dostupnošću i spremnošću na osobna odricanja, mlađi zaposlenici sve češće odbijaju takvu logiku.
To ne znači nužno da im nedostaje ambicije. Naprotiv, mnogi žele napredovati, učiti i ostvariti financijsku neovisnost, ali pritom ne žele žrtvovati slobodno vrijeme, zdravlje i privatne odnose. Posao za njih može biti važan dio identiteta, ali ne mora biti njegov temelj.
Zato pitanje o fleksibilnom radnom vremenu, mogućnosti rada od kuće ili jasnim granicama dostupnosti ne doživljavaju kao nešto što treba zaslužiti nakon nekoliko godina rada. Za njih su to legitimne teme već na razgovoru za posao.
Mentalno zdravlje više nije tema za šutnju
Možda najvidljivija promjena koju generacija Z donosi na radno mjesto odnosi se na otvoreniji razgovor o mentalnom zdravlju, stresu i iscrpljenosti.
Dok su mnogi stariji zaposlenici odrastali uz poruku da se privatni problemi ostavljaju pred vratima ureda, mlađe generacije sve češće smatraju da se o psihološkom opterećenju mora moći razgovarati i na poslu.
Izgaranje, kronični stres i osjećaj stalne dostupnosti više se ne prihvaćaju tako lako kao neizbježna cijena uspjeha. Mladi zaposlenici spremniji su propitivati radno okruženje u kojem se prekovremeni sati podrazumijevaju, a odmor doživljava kao nedostatak motivacije.
Ipak, važno je razlikovati zdravo postavljanje granica od izbjegavanja profesionalnih obveza. Fleksibilnost ne znači odsutnost odgovornosti, baš kao što predanost poslu ne bi trebala značiti neograničenu dostupnost.
„Tako se ovdje oduvijek radi” više nije dovoljno objašnjenje
Generacija Z odrasla je uz gotovo neograničen pristup informacijama. Naviknuta je istraživati, uspoređivati i propitivati ono što joj se govori. Takav pristup prenosi i u poslovno okruženje. Mladi zaposlenici žele razumjeti zašto se neki zadatak obavlja na određeni način, kakav je njegov smisao i postoji li učinkovitije rješenje.
U tradicionalnijim radnim sredinama takvo ponašanje može se protumačiti kao nepoštovanje hijerarhije. Međutim, postavljanje pitanja nije isto što i odbijanje odgovornosti. Ponekad upravo zaposlenici koji još nisu usvojili sve nepisane organizacijske navike najlakše primjećuju procese koje bi trebalo promijeniti.
To, naravno, ne znači da svako pravilo treba dovesti u pitanje niti da iskustvo starijih kolega gubi vrijednost. Riječ je o drukčijem shvaćanju autoriteta: poštovanje se ne podrazumijeva isključivo zbog funkcije, nego se gradi znanjem, dosljednošću i načinom komunikacije.
Otvoreno razgovaraju o novcu
Iako se o generaciji Z često govori kroz potrebu za svrhom, osobnim razvojem i fleksibilnošću, financijska sigurnost nije ništa manje važna.
Mladi danas ulaze na tržište rada u okolnostima visokih troškova stanovanja i života, a osamostaljivanje za mnoge predstavlja ozbiljan financijski izazov. Zbog toga nije neobično da otvorenije razgovaraju o plaći, uspoređuju uvjete različitih poslodavaca i brže razmišljaju o promjeni radnog mjesta ako ne vide mogućnost napredovanja.
Odanost tvrtki za njih nije nužno vrijednost sama po sebi. Ako poslodavac ne nudi poštene uvjete, razvoj ili kvalitetno radno okruženje, spremniji su razmotriti druge prilike.
Takav pristup može djelovati nestrpljivo, osobito onima koji su godinama gradili karijeru unutar iste organizacije. No postavlja i pitanje koliko se lojalnost može očekivati ako nije obostrana.
Nije svaka razlika generacijska
Unatoč svemu, bilo bi pogrešno sve promjene na radnom mjestu pripisati isključivo godini rođenja. Razlike između zaposlenika proizlaze i iz životne dobi, iskustva, financijske situacije, osobnosti i organizacijske kulture.
Dvadesetpetogodišnjak koji tek započinje karijeru prirodno ima drukčije prioritete od osobe koja iza sebe ima dvadeset godina radnog iskustva, neovisno o tome kojoj generaciji pripada. Osim toga, ni svi pripadnici generacije Z ne razmišljaju jednako, baš kao što ni svi stariji zaposlenici ne zagovaraju tradicionalan način rada.
Zanimljivo je i to da mnoge promjene koje mladi danas glasnije zahtijevaju zapravo odgovaraju zaposlenicima svih dobnih skupina. Jasnija komunikacija, poštena plaća, mogućnost razvoja, kvalitetno vodstvo i ravnoteža privatnog i poslovnog života teško se mogu nazvati isključivo generacijskim željama, ali svakako su mladi ti koji ih jasnije komuniciraju.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Osnaživanje žena na tržištu rada” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
Foto: Unsplash
