Kako pronaći hobi koji ne treba biti luksuz
Danas sve više po društvenim mrežama srećemo hobije kojima se prikazuje status – od skupih sportova i egzotičnih putovanja do radionica, opreme i aktivnosti za koje je potrebno izdvojiti ozbiljan novac. No hobi bi prije svega trebao biti ono što je oduvijek bio: vrijeme uloženo u nešto što volimo.
Otvorite li Instagram ili TikTok, lako biste mogli zaključiti da za kvalitetno provođenje slobodnog vremena treba imati prilično dubok džep. Netko upravo trči maraton na drugom kraju Europe, netko je na skijanju, treći otkriva čari jahanja, keramike ili ronjenja, a netko je svoj novi hobi pronašao na retreatu na Baliju. Čak i aktivnosti koje su donedavno djelovale sasvim obično danas često dolaze u estetski dotjeranom paketu: posebna odjeća, profesionalna oprema, atraktivna lokacija i, naravno, fotografija koja će sve to zabilježiti.
U takvom okruženju lako je steći dojam da i hobi mora biti impresivan. Više nije dovoljno trčati – trebaju vam određene tenisice, sat i posebni pripravci tekućine. Nije dovoljno voljeti kavu – tu su aparat, mlinac, posebna zrna i tečaj pripreme. Fotografiranje mobitelom kao da se ne računa ako nemate ozbiljan fotoaparat, a povremeni odlazak u prirodu lako preraste u čitavu kolekciju outdoor opreme.
Naravno, nema ničeg lošeg u tome da netko uloži novac u ono što volimo. Problem nastaje kada počnemo vjerovati da bez tog ulaganja nemamo mogućnost ni započeti.
Slobodno vrijeme nije natjecanje
Hobi je, barem u svojoj osnovi, aktivnost kojom se bavimo zato što nam pruža zadovoljstvo. Ne zato što ćemo biti najbolji ili impresionirati druge. Upravo je to danas možda i njegova najveća vrijednost.
Živimo u kulturi koja velik dio dana mjeri kroz rezultate. Na poslu imamo ciljeve i rokove, pratimo broj koraka, kvalitetu sna, potrošene kalorije, stanje na računu i vrijeme provedeno pred ekranom. Čak se i odmor nerijetko pretvara u projekt koji treba što bolje organizirati i iskoristiti. U toj potrebi da stalno nešto postižemo, hobi može biti rijetko područje života u kojem rezultat uopće nije važan.
Možete crtati loše. Možete trčati sporo. Možete uzgajati starter za kiselo tijesto i svejedno peći kruh jednom mjesečno. Možete učiti talijanski godinama i još uvijek zastati kod najjednostavnije rečenice. Vrijednost tih aktivnosti nije nužno u tome koliko smo u njima dobri, nego u tome kako se osjećamo dok ih radimo.
Društvene mreže, međutim, često nam prikazuju upravo suprotno. Ondje uglavnom vidimo završni rezultat, a rijetko dosadu, pogreške i početničku nespretnost koja mu prethodi. Hobi tako prestaje izgledati kao razonoda i počinje nalikovati još jednom području u kojem bismo trebali biti uspješni.
Najbolje stvari često koštaju vrlo malo
Ako iz hobija uklonimo potrebu da ga pokažemo drugima, izbor odjednom postaje mnogo širi i jeftiniji.
Čitanje je možda najočitiji primjer. Članarina u knjižnici stoji malo ili ništa, a otvara pristup tisućama knjiga. Šetnja gradom ili prirodom ne zahtijeva članarinu ni posebnu opremu. Za pisanje je dovoljna bilježnica, za crtanje olovka i papir. Kuhanje može postati hobi bez kupovanja profesionalnih noževa i posuđa, baš kao što za početak vježbanja nije nužno imati članstvo u ekskluzivnom fitness-centru.
Tu su i slagalice, društvene igre, vrtlarenje, šivanje, pletenje, volontiranje, promatranje ptica, učenje jezika, fotografiranje mobitelom, vožnja biciklom, slušanje glazbe ili otkrivanje vlastitog grada. Neke od tih aktivnosti zahtijevaju početno ulaganje, ali mnoge možemo započeti s onime što već imamo.
Pritom je korisno razlikovati cijenu hobija od cijene njegove idealizirane verzije. Biciklizam može značiti kupiti profesionalni bicikl vrijedan nekoliko tisuća eura, ali može značiti i vožnju starim biciklom do obližnjeg jezera. Ljubav prema kuhanju može uključivati najskuplju opremu, ali i nedjeljno isprobavanje recepta od namirnica koje već imamo u hladnjaku. Fotografija može biti kolekcija objektiva, ali i potraga za zanimljivim prizorima tijekom svakodnevne šetnje. Jedno nije nužno vrjednije od drugoga.
Hobi ne morate pretvoriti u dodatnu zaradu
Još jedan suvremeni pritisak vezan uz hobije jest ideja da bismo ih, čim u nečemu postanemo dovoljno dobri, trebali unovčiti. Ako izrađujete nakit, zašto ga ne prodavati? Ako dobro pečete kolače, zašto ne otvoriti profil i primati narudžbe? Volite fotografirati? Možda biste mogli početi naplaćivati fotografiranje.
Ponekad je takav razvoj hobija odlična prilika. No ne mora svaki talent postati posao niti svaki slobodan sat izvor dodatne zarade. Čim u priču uđu klijenti, rokovi, cijene i očekivanja, mijenja se i odnos prema aktivnosti koja nas je u početku veselila upravo zato što smo je radili bez obveze.
Imati nešto u čemu smijemo biti potpuno neproduktivni danas je gotovo privilegij. Sat vremena proveden uz knjigu, križaljku, gitaru ili biljke možda neće donijeti novac, certifikat ni posebno zanimljivu objavu na Instagramu. Ali to ne znači da je izgubljen.
Hobi koji nitko ne mora vidjeti
Možda smo pomalo zaboravili da slobodno vrijeme ne mora imati publiku. Ne mora biti fotogenično, egzotično ni dovoljno zanimljivo da bismo o njemu pričali na poslu u ponedjeljak ujutro.
Hobi može biti nešto sasvim malo i obično. Deset stranica knjige prije spavanja. Šetnja bez cilja. Nedjeljno pečenje kruha. Uzgajanje začinskog bilja. Stari film petkom navečer. Učenje nekoliko akorda na gitari.
U vremenu u kojem nam se gotovo sve nudi kao proizvod, lako je povjerovati da se i zadovoljstvo mora kupiti. No možda je pravi luksuz upravo suprotan: imati dio dana u kojem ne moramo ništa dokazivati, proizvoditi ni pokazivati. I nešto što radimo samo zato što nam je lijepo.
Članak je objavljen u sklopu projekta “Osnaživanje žena na tržištu rada” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).
Foto: Unsplash
