Laura Orlić: Važno je ohrabriti žene da zatraže savjet
Piše: Ana Abrahamsberg
Fotografije: Pixsell/ Marin Tironi
Dugogodišnje iskustvo u polju upravljanja ljudskim resursima, kako u Hrvatskoj, tako i u Italiji i Austriji, Lauru Orlić čine idealnom kandidatkinjom za mentoricu u ovogodišnjem projektu Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama koji već četvrtu godinu organiziraju Večernji list i časopis Zaposlena.
Cilj projekta je spojiti mlade poslovne žene s iskusnim mentoricama koje će im savjetima i znanjem pomoći u profesionalnom razvoju. Otkriva s kojim se izazovima sama susretala u karijeri, ali i što može pružiti kandidatkinjama kao mentorica u ovom projektu.
Godinama ste radili u ljudskim resursima, kako se razvijala vaša karijera?
Odrastala sam u muzejima, galerijama i ateljeima, a budući da su moja ljubav odmalena bili ples i scena, puno sam godina provela na baletu i u kazalištu. Pred kraj srednje škole ostavila sam kazalište. Neodlučna što studirati otišla sam na Ekonomski fakultet. Na trećoj godini sam otkrila područje upravljanja ljudskim resursima i odlučila sam se tome posvetiti. Velika sam zaljubljenica u likovnu umjetnost, moja su putovanja najčešće motivirana željom da posjetim neku izložbu ili muzej koji me jako zanima. Nalazim puno inspiracije u životnim pričama umjetnika. Počela sam raditi u ljudskim resursima Zagrebačke banke 1998. godine. Tamo sam imala priliku puno učiti, brzo napredovati i razvijati moje rukovodne vještine. S 27 godina sam postala direktorica razvoja ljudskih resursa te nastavila intenzivno učiti od svojih kolega – podređenih i nadređenih, kroz izazovne projekte i internacionalne programe razvoja koji su nam bili dostupni kad je Zaba postala članica Grupe Unicredit. Imala sam veliku želju za internacionalnim iskustvom. Kad se otvorila prilika da radim u Italiji za ženu koja mi je bila dugogodišnji profesionalni idol, moja obitelj i ja krenuli smo u avanturu. Preselili smo u Torino kad su moji sinovi imali 3 i 5 godina, proveli smo tamo tri prekrasne i zahtjevne godine, a zatim smo preselili u Beč i tamo ostali više od pet godina. Zadnje tri godine u Beču bila sam članica Izvršnog odbora Unicredita za centralnu i istočnu Europu, odgovorna za ljudske resurse 11 zemalja od Rusije do Turske. Također sam bila članica nadzornih odbora u nekoliko banaka.
Danas ste i vlasnica vlastite tvrtke?
Ove jeseni sam osnovala Artivist Company i sada radim na pripremi prva dva projekta. Kao poduzetnica početnica prošla sam Start-up akademiju Plavog ureda i dobila puno korisnih savjeta. On-line sam otvorila tvrtku u vrlo kratkom vremenu. Ugodno sam iznenađena podrškom za pokretanje tvrtke, nove poduzetnice trebaju samo pitati druge za iskustva i koristiti programe koji su dostupni.
Jeste li imali pomoć na tom putu ili ste sve poteškoće rješavali sami?
Bila sam okružena ljudima koji su vidjeli moj potencijal i otvarali mi prilike. Imala sam sjajne žene mentorice, čak njih pet tijekom ovih dvadesetak godina. Od njih sam učila o poslu, majčinstvu te usklađivanju obiteljskih i poslovnih obaveza. Prilikom donošenja svake ključne odluke tijekom moje karijere, njihova mudra pitanja i savjeti bili su mi neizmjerno važni.
S kojim se problemima žene najčešće susreću u poslovnom svijetu, kakva su vaša iskustva?
Uz izazove koji su zajednički ženama i muškarcima, oni koji više muče žene vezani su uz osvještavanje i valoriziranje vlastitih kvaliteta i rezultata, te nošenje s često nesvjesnim predrasudama vezanim uz njihove sposobnosti, potencijal i ambicije. Možda je najveći izazov kako uskladiti želju za profesionalnim razvojem i afirmacijom sa stvaranjem obitelji i majčinstvom. Meni zasigurno jest bio, razdoblje dok su moja djeca bila mala bilo mi je izuzetno naporno.
Nalazi li se žene češće na rukovodećim pozicijama u Italiji nego u Hrvatskoj?
Profesionalni razvoj mojih kolegica u Italiji bio je puno sporiji, a njihove prilike za uskladiti majčinstvo i karijeru znatno lošije. U bankarstvu u Italiji ima mnogo manje žena na visokim rukovodnim pozicijama nego u Hrvatskoj i predrasude u poslovnom svijetu su puno izraženije. U Austriji su prilike za razvoj karijere prije majčinstva dobre, no od majki po povratku s rodiljskog dopusta okolina očekuje da rade na nepuno radno vrijeme i mogućnosti razvoja rukovodne karijere se zatvaraju. S druge strane, podrška za obitelji kroz beneficije i infrastrukturu je jako dobra.
Zašto je važno za svaku ženu da joj u poslovnom razvoju pomaže mentorica?
Vrijednost mentorstva spoznala sam u prvim godinama rada zahvaljujući svojim mentoricama. Jako sam zahvalna za podršku koju su mi pružile u ključnim trenucima za mene. Upravo zato me veseli uloga mentorice jer osjećam da kroz mentorstvo iskustvo koje sam stekla dobiva još više smisla. Jako volim otkrivati najbolje u ljudima, ohrabrivati ih i podržavati njihov rast.
Nedostaje li u poslovnom svijetu networkinga, razmjene iskustava i znanja?
Na temelju vlastitog iskustva rekla bih da prilika ima, no ponekad ih trebamo potražiti. Važno je ohrabriti žene da zatraže savjet i pomoći im da to ne vide kao znak slabosti nego kao pametniji put. Iskusnim ljudima je kompliment kad im se drugi obrate za pomoć, a pružiti savjet stvara im zadovoljstvo.
Što vi kao mentorica možete ponuditi kandidatkinjama?
Ovaj projekt je izuzetno koristan jer pomaže ženama u pronalasku mentorica kakve im vez njega ne bi bile dostupne te u stvaranju korisnih poznanstava. Radeći na razvoju ljudskih resursa, dizajnirali smo mnoge mentorske programe, a osobno sam provodila na stotine razvojnih savjetovanja s mlađim kolegama i u tome sam istinski uživala. Kao mentorica naučila sam slušati, pomoći u analizi i razumijevanju izazova i u pronalaženju puta koji je u skladu s identitetom i vrijednostima osobe koju savjetujem. Žene koje će se javiti su zasigurno visokomotivirane za vlastiti razvoj. Od njih očekujem otvorenost, spremnost za suočavanje sa zahtjevnim situacijama i hrabrost. Zajedno ćemo učiti jer u mentorskom odnosu obje se strane obogaćuju, stvaraju nove spoznaje i jedna drugu pune energijom. Poneki mentorski susret ćemo sigurno provesti u jednom od zagrebačkih muzeja.
