Maria Ressa – dobitnica Nobelove nagrade za mir 2021.
Piše: Martina Lovaković
Maria Ressa je filipinska novinarka, poslovna žena, autorica i svjetski priznata stručnjakinja za područje terorizma. Glavna je izvršna direktorica internetske stranice imena “Rappler” koja donosi svakodnevne vijesti, a koja je lansirana 2012. godine. Prva je neovisna filipinska nobelovka, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2021. godine za borbu slobodnog izražavanja na Filipinima. Njezina 35-godišnja karijera novinarke bila je iznimno bogata. Tijekom svojih početaka bila je suosnivačica televizijskog programa pod nazivom “Probe Productions” s Cheche Lazaro koji je emitirao kasnije nagrađivanu emisiju “Probe Profiles”. Zatim je 17 godina radila za CNN kao šefica ureda u Manili i šefica ureda u Jakarti. Kasnije je šest godina radila kao voditeljica odjela za vijesti i aktualne poslove ABS-CBN-a. Napisala je i dvije knjige o porastu terorizma u jugoistočnoj Aziji- “Seeds of Terror” i “From Bin Laden to Facebook”. Tijekom svoje dosadašnje karijere primila je brojne počasti i nagrade za svoje neustrašivo i vjerodostojno izvještavanje, od kojih se ističu nagrade “Golden Pen of Freedom Award”, “Knight International Journalism Award”, “Gwen Ifill Press Freedom Award”, “Journalist of Courage and Impact Award” i “IX International Press Freedom Award”. Poznata je po tome što je redefinirala novinarstvo kombinirajući tradicionalno emitiranje, nove medije i tehnologiju mobilnih telefona. Vjeruje da je snaga priče u vijestima i iskazu koju vijesti donose, a nakon toga i u ocjenama korisnika koji će uslijediti kasnije kada će vrednovati taj rad. Neudata je, a cijeli svoj život posvetila je borbi protiv dezinformacija, lažnih vijesti i pokušajima ušutkavanja slobodnog tiska.
Rani život
Maria A. Ressa rođena je 2. listopada 1963. godine na Filipinima, a u dobi od 10 godina preselila se s roditeljima u New Jersey, Sjedinjene Američke Države.
Bila je prisiljena naučiti govoriti na engleskom jeziku uz obrazovanje koje je pohađala, a u isto vrijeme, naučila je svirati osam različitih glazbenih instrumenata od klavira do koncertnih udaraljki.
U početku je željela karijeru nastaviti u medicini, te je počela pohađati smjer molekularne biologije na Sveučilištu Princeton. Ipak, kasnije je odlučila studirati engleski jezik, na kojem je stekla počasnu diplomu.
Također, pohađala je kazališne sate na Princetonu, glumila u predstavama, pjevala u bendu i igrala košarku.
Nakon što je s pohvalom diplomirala na Princetonu, razmišljala je o karijeri dramaturga. No, iako joj je dodijeljena Fulbrightova stipendija, 986. godine se vratila na Filipine. Na kraju je magistrirala novinarstvo na Sveučilištu Diliman u Republici Filipini.
Počeci
Maria Ressa započela je svoju novinarsku karijeru u drugoj polovici 1980-ih radeći za kultni informativni program “60 minuta”, a također je radila i na odjelu vijesti PTV-4. Nakon toga, postala je producentica poznate televizijske novinarke Diane Sawyer.
Godine 1987., nakon People Power Revolution (također poznate i kao EDSA revolucije) na Filipinima, osnovala je filipinski dokumentarni televizijski program pod nazivom “Probe Productions” s Checheom Lazarom. Kroz seriju pod nazivom “Probe Profiles” emitiranu na spomenutom televizijskom programu započeto je emitiranje istraživačkog novinarstva u zemlji. Nagrađivana serija, izvorno emitirana na ABS-CBN-u, postigla je golem uspjeh zbog slobode izvještavanja. Upravo zbog nje uslijedila je pobuna i raspad diktature Ferdinanda Marcosa.
Karijera u CNN-u
Bila je vodeća istraživačka izvjestiteljica CNN-a koja se fokusirala na terorizam u jugoistočnoj Aziji. U trenucima dok je bila samo izvjestiteljica za CNN, uživala je u svojim poslovnim obavezama koje su uključivale uspostavljanje i održavanje međunarodnih standarda za izvješćivanje, tehničke usluge i operacije.
Zahvaljujući američkom naglasku kojeg je imala zbog toga što je odrasla u SAD-u, 1988. godine dobila je mjesto glave šefice ureda u Manili na CNN-u i narednih 17 godina bila je vodeća istraživačka izvjestitelja te mreže u Aziji.
Također je bila šefica ureda Jakarta u CNN-u od 1995. do 2005. godine.
Tijekom tog vremena pokrila je svaki veći incident u regiji, uključujući nerede u Indoneziji (1998.), krizu u Istočnom Timoru (1999.) i EDSA revoluciju (2001.) te je intervjuirala nekoliko sadašnjih i bivših šefova azijskih država.
Prvenstveno se bavila vijestima o terorizmu i aktivno je pratila terorističke skupine u nastajanju u jugoistočnoj Aziji.
Godine 2000., nakon bombardiranja kuće filipinskog veleposlanika u Jakarti, započela je istraživati Moro – Islamsku oslobodilačku frontu i prva je povezala tu skupinu s Al-Qaedom.
Kasnije je svoje nalaze objavila u knjizi pod nazivom “Seeds of Terror: An Eyewitness Account of Al-Qaeda’s Newest Center of Operations in Southeast Asia” koju je objavila 2003. godine.
Preokret
U prosincu 2004. godine s roditeljima je ljetovala u Batangasu u Filipinima, kada je grad bio pogođen tsunamijem u Indijskom oceanu. Tada je odlučila je napustiti CNN i nastaniti se u Makatiju u Manili. Tom odlukom iznenadila je čak i svoju obitelj.
Početkom 2005. godine pridružila se odjelu ABS-CBN – odjelu vijesti i aktualna događanja kao konzultantica za obuku za Channel 2.
Poslove koje je ranije obavljala, a koji su obuhvaćali teme terorizma, nije se željela odreći ni nakon što je napustila CNN. Nastavila je s izvještavanjem o terorizmu, a u travnju 2005. godine sudjelovala je na međunarodnoj konferenciji o terorizmu u Bangkoku.
U tom razdoblju odrađivala je poslove koji su se ticali glavne strategije tvrtke te je upravljala s više od 1.000 novinara tijekom najveće informativne operacije na više platformi na Filipinima. Njezin rad imao je za cilj redefinirati novinarstvo kombiniranjem tradicionalnog emitiranja, novih medija i mobitela s ciljem postizanja društvenih promjena.
Odlazak s ABS-CBN-a
Do kraja 2010. godine nastavila je raditi kao voditeljica svog odjela u ABS-CBN-u, kada je spomenutoj mreži poslala interni e-mail u kojem je izjavila da ne želi više produžiti šestogodišnji ugovor.
U svom pismu, koje je 11. listopada 2010. godine objavljeno na web stranici mreže, također je detaljno opisala kako namjerava učiniti sve kako bi na kolegijalan način predala odgovornost novom voditelju odjela.
U to se vrijeme pričalo da se vratila neovisnom novinarstvu zbog nesuglasica koje je tada imala s ABS-CBN-om. Naime, nije se slagala s njihovim izborom voditelja za vijesti emisije pod nazivom “TV Patrol” koju je u to vrijeme oživjela.
Sloboda medija na Filipinima
Godine 2012. nastavila je s radom na suosnivanju internetske web stranice za vijesti pod imenom “Rappler”, a koja će odigrati ključnu ulogu u opozivu predsjednika Vrhovnog suda Renata Corone. Danas je glavna izvršna direktorica i urednica “Rapplera”.
Danas je “Rappler” najbolja digitalna web stranica s vijestima koja se zalaže za slobodu medija na Filipinima.
U siječnju 2018. godine objavljeno je da je Securities and Exchange Commission (SEC) opozvao rad “Rapplera” zbog kršenja ograničenja udjela u stranim udjelima masovnih medija filipinskog Ustava.
Iako je vijest stigla ubrzo nakon što je predsjednik Rodrigo Duterte optužio “Rappler” da je prodao kontrolni udio tvrtke stranoj tvrtki Omidyar Network, glasnogovornik “Palacea” kasnije je porekao bilo kakav pokušaj kršenja slobode medija.
U studenom 2018. godine, Ministarstvo pravosuđa (DOJ) podiglo je optužnicu protiv “Rappler Holdings Corporation” zbog utaje poreza i nepodnošenja poreznih prijava. Opisujući to kao još jedan pokušaj Vlade da spriječi slobodu izvještavanja, “Rappler” je objavio članak u kojem se navodi da je slučaj čisto uznemiravanje i da nema pravnu osnovu.
Godine 2020. Maria Ressa osuđena je za cyberlibel (termin koji se koristi kada se osobu želi optužiti za objavljivanje netočnih informacija na Internetu), što su novinari oštro osudili i kritizirali kao napad na slobodu medija.
Najistaknutiji radovi
Maria Ressa, koja je svoju ranu novinarsku karijeru posvetila borbi protiv terorizma, napisala je dvije knjige o porastu terorizma u jugoistočnoj Aziji.
“Seeds of Terror: An Eyewitness Account of Al- Qaeda Newest Center of Operations in Southeast Asia” knjige je objavljena 2003. godine, a nakon toga uslijedila je ona pod nazivom “From Bin Laden to Facebook 10 Days of Abduction, 10 Years of Terrorism” objavljena 2013. godine.
Nagrade i postignuća
Maria Ressa bila je najmlađa osoba koja je ikada bila na mjestu šefa ureda CNN-a.
Za svoj “iskaz očevidaca Al-Qaede”, filipinski magazin “Esquire” ju je 2010. godine proglasio “najseksi ženom na svijetu”.
Godine 2015. primila je nagradu “Excellence In Broadcasting Lifetime Achievement na “29th PMPC Star Awards for Television” od strane Philippine Movie Press Cluba.
Godine 2017., u ime “Rapplera”, primila je nagradu pod nazivom “Democracy Award” od strane “National Democratic Institute” na godišnjoj večeri u Washingtonu, DC.
U lipnju 2018. godine osvojila je prestižnu nagradu “Golden Pen of Freedom Award” od strane World Association of Newspapers and News Publishers (WAN-INFRA).
U prosincu 2018. godine postala je drugi Filipinac koji je dobio Timeovu nagradu “Person of the Year” nakon bivšeg predsjednika Corazona Aquina 1986. godine.
Na Sveučilištu Princeton koji je pohađala predavala je smjerove Politike i tiska u jugoistočnoj Aziji te je predavala novinarstvo na Sveučilištu u Filipinima.
Dana 8. listopada 2021. Maria Ressa službeno je proglašena dobitnicom Nobelove nagrade za mir 2021, s ruskim novinarom Dmitrijem Muratovom. Primili su nagradu zbog napora koje su uložili u očuvanje slobode izražavanja, što je glavni preduvjet za postizanje demokracije i trajnog mira.
Zanimljivosti
Koliko je važan njezin utjecaj u području novinarstva, govori i činjenica da su videokasete s njezinim izvještavanjem pronađene u skloništu Osame bin Ladena u Afganistanu.
Na sveučilištu Princeton bivša prva dama SAD-a Michelle Obama bila joj je razrednica.
Kao izvršna direktorica i predsjednica “Rapplera”, Maria je trpjela stalna politička uznemiravanja i uhićenja od strane vlade Dutertea. Bila je prisiljena platiti jamčevinu deset puta kako bi ostala slobodna. “Rapplerova” bitka za istinu i demokraciju tema je dokumentarnog filma Sundance Film Festivala pod nazivom “A Thousand Cuts”.
Foto: Deutsche Welle / Flickr
