Monika Neral: Vinska pravila ponekad vrijedi prekršiti

Uspješna sommelierka i poduzetnica otkriva kako je ljubav prema jezicima spojila sa svijetom vina, zašto hrvatska vina zaslužuju veću međunarodnu prepoznatljivost i što za nju znači uspjeh.

Monika Neral, riječka sommelierka, lingvistica i poduzetnica iskustvo je gradila radeći u luksuznim hotelima diljem svijeta, a danas kroz vlastiti obrt Vinner educira, savjetuje i približava vinsku kulturu široj publici.

Pred njom je i jedan od najvećih profesionalnih izazova – prva je hrvatica koja je ušla u program stjecanja prestižne titule Master of Wine. Radi se o jednoj od najprestižnijih i najzahtjevnijih profesionalnih titula u međunarodnom vinskom svijetu. Riječ je o zvanju koje potvrđuje iznimno visoku razinu znanja, stručnosti i iskustva te obuhvaća praktički sva važna područja vinske industrije.

U razgovoru nam je ispričala kako je ušla u svijet vina, otkrila zašto smatra da vino ne bi trebalo biti rezervirano samo za poznavatelje, koliko su znatiželja i upornost važnije od talenta te zašto se pravi uspjeh ne mjeri samo poslovnim postignućima, nego i slobodom da živimo život kakav želimo.

Po struci ste lingvistica, a danas uspješna sommelierka. Kako biste opisali svoj put u svijet vina?

Mislim da bi vino prije ili kasnije pronašlo put do mene – bilo je samo pitanje vremena. Jezici su moja prva ljubav, a danas volim reći da je Vinner spoj moje dvije najveće strasti: jezika i vina. Upravo su me jezici doveli do vina. Kada sam tijekom studija počela raditi u hotelu, otvorio mi se novi svijet koji me vrlo brzo osvojio. I danas osjećam koliko mi lingvistička podloga pomaže u poslu jer mi omogućuje da vinsku kulturu sagledam šire, kroz jezik, povijest, ljude i način života. Jezici su mi dugo bili prilično apstraktni, dok mi je vino pomoglo da mnoge ideje povežem s nečim konkretnim i opipljivim. Na neki je način zaokružilo cijelu tu priču i dalo joj novu dimenziju.

U svom ste poslu uspjeli spojiti dvije najveće strasti – jezike i vino. Možemo li reći da i vino ima svoj jezik koji treba naučiti razumjeti?

Apsolutno. Vino ima svoj jezik, terminologiju i gramatiku koju učimo kroz godine kušanja, učenja i prakse. U tom je smislu učenje o vinu vrlo slično učenju stranog jezika: potrebno je vrijeme, praksa i otvorenost prema novim iskustvima. Ipak, postoji i jedna zamka – vinski jezik može postati toliko kompleksan da zaboravimo kome se obraćamo. Ako osoba kojoj želimo približiti vino više ne razumije što govorimo, izgubili smo smisao komunikacije. Na kraju krajeva, mi smo tu zbog ljudi, a ne obrnuto. Mislim da je jedan od najvećih izazova vinske industrije pojednostaviti komunikaciju bez gubitka stručnosti. Ne moramo osiromašiti znanje da bismo ga učinili pristupačnim. Prava je vještina objasniti nešto kompleksno na jednostavan, zanimljiv i razumljiv način.

Živjeli ste u brojnim državama svijeta i radili u luksuznim hotelima u Hrvatskoj i inozemstvu. Koliko su vas ta iskustva oblikovala, osobno i profesionalno? Postoji li zemlja čija vas je vinska kultura posebno oduševila?

Sva su ta iskustva ostavila trag na meni i postala dio osobe kakva sam danas. Volim ih zamišljati kao male cigle od kojih se postupno gradio moj karakter. Nisu sva bila jednostavna, ali upravo su me izazovni trenuci ojačali, osobno i profesionalno. Vjerujem da nas putovanja, novi ljudi i izlazak iz vlastite zone komfora čine bogatijima na poseban način. Kada govorimo o vinu, Francuska je jedna od zemalja čija me vinska kultura posebno fascinira. Ondje vino nije samo proizvod, nego duboko ukorijenjen dio kulture, gastronomije i svakodnevice. Sviđa mi se način na koji se prirodno uklapa u život, bez potrebe da ga se pretvara u poseban događaj ili pokazatelj statusa. Upravo me ta povezanost vina s ljudima, hranom i svakodnevnim trenucima posebno oduševljava.

Hrvatska ima iznimno bogatu vinsku scenu. Koje biste domaće sorte posebno izdvojili i smatrate li da su naša vina dovoljno prepoznata u svijetu?

Mislim da hrvatska vina još uvijek nisu prepoznata u svijetu onoliko koliko bi mogla i trebala biti. Imamo bogatstvo autohtonih sorti, raznolike vinske regije i jedinstvene priče koje zaslužuju veću međunarodnu vidljivost. Zato mi je teško izdvojiti samo nekoliko sorti. Svaka regija ima svoje posebnosti, a upravo je ta raznolikost jedna od najvećih vrijednosti hrvatskog vinarstva. Naš je zadatak to bogatstvo predstaviti svijetu kvalitetno, dosljedno i s jasnom vizijom. Za to su potrebni vrijeme, suradnja i zajednički cilj. Ipak, vjerujem da se udruživanjem oko iste ideje rezultati mogu postići brže nego što mislimo. Hrvatska ima što ponuditi, a sada je važno da svoje priče znamo ispričati i izvan naših granica.

Koliko je Rijeka grad vinske kulture? Jesu li Riječani ljubitelji vina?

Mislim da Rijeka ima potencijal postati mnogo važniji grad vinske kulture nego što je danas. Riječani vole vino i otkrivati dobre etikete, ali poznavanje vina kod šire publike još je uvijek prilično površno. To, međutim, ne vidim kao problem, nego kao priliku. Vinska kultura razvija se kroz edukacije i kušanja, ali i kroz svakodnevna iskustva. Važno je imati više mjesta na kojima se vino predstavlja na zanimljiv način, uz osoblje koje zna preporučiti bocu, ispričati njezinu priču i potaknuti gosta da proba nešto novo. Voljela bih da vino postane prirodniji dio riječkog gastronomskog i društvenog života, da ljudi ne biraju samo ono što poznaju, nego budu znatiželjni i otvoreni za istraživanje. Vjerujem da će se to s vremenom promijeniti ako budemo učili od vodećih vinskih regija i istodobno razvijali vlastiti identitet.

Što čini dobrog poznavatelja vina? Je li važnije istančano nepce, znanje, iskustvo ili jednostavno strast prema onome što radite?

Mislim da se pravi stručnjak razvija kada se spoje osjetilne sposobnosti, znanje, iskustvo, disciplina i, naravno, strast. Potrebno je mnogo kušanja, učenja i praktičnog iskustva, bilo da je riječ o ugostiteljstvu, prodaji, proizvodnji ili edukaciji. Ne vjerujem previše u ideju da se netko jednostavno rodi s iznimno talentiranim nosom i nepcem pa mu je ostatak posla lakši. Naravno da postoje razlike u osjetilnoj percepciji, ali puno toga razvija se treningom. Uporan rad, disciplina, motivacija i znatiželja mogu nas odvesti jako daleko. Strast je ono što nas tjera da nastavimo učiti čak i kada mislimo da već mnogo znamo. U svijetu vina, u kojem uvijek postoji nešto novo za otkriti, upravo je to neprocjenjivo.

U ovom poslu ima mnogo odricanja, što vam najteže pada?

Najteže mi padaju duga razdoblja izbivanja i činjenica da zbog posla ponekad ne viđam dovoljno ljude koje volim. Moj je posao velikim dijelom vezan uz putovanja, a iako živim u Rijeci, čak 17 godina života bilo mi je vezano uz Italiju, gdje su i danas mnogi moji najbliži prijatelji. Ponekad mi nedostaju upravo najjednostavnije stvari: spontano pokucati prijateljici na vrata, sjesti uz čašu vina i razgovarati o danu, bez plana i žurbe. Zato sam ove godine odlučila drukčije organizirati svoj život. Želim više putovati i provoditi vrijeme s ljudima koji su mi važni, umjesto da budem vezana uz jednu lokaciju. Srećom, moj posao omogućuje mi veliku fleksibilnost i rad na daljinu. Mislim da je važno uspjeh definirati i prema tome koliko nam prostora ostavlja za život izvan posla.

Dobili ste mnoga priznanja za svoj rad, a pred vama je novi izazov. Ušli ste u program Master of Wine. Koliko je zahtjevan put do tog priznanja i što bi osvajanje te titule značilo za vašu karijeru?

Put do titule Master of Wine iznimno je zahtjevan i traje najmanje tri godine. Ipak, ne želim previše razmišljati o samom vrhu Everesta, nego se usredotočiti na sljedeći korak, dati sve od sebe i uživati u procesu. Ako stalno gledamo koliko je vrh daleko, lako zaboravimo koliko možemo naučiti putem. Ovu titulu želim osvojiti prvenstveno zbog sebe, kako bih pomaknula vlastite granice i doživjela onaj pozitivni adrenalin koji me uvijek motivirao. Istodobno sam svjesna profesionalnih mogućnosti koje bi mi otvorila. Voljela bih imati snažniji glas na međunarodnoj vinskoj sceni, još aktivnije promovirati hrvatska vina, predstavljati žene u vinskom svijetu te razvijati Vinner i njegovu međunarodnu prisutnost. Imam mnogo ideja i volim sanjariti o budućnosti, ali dopuštam i životu da me iznenadi. Ponekad je dovoljno znati smjer u kojem želimo ići i biti otvoren za sve što se putem dogodi.

Vlasnica ste Vinnera, obrta za sommelierske usluge i edukacije. Kako se rodila ideja o vlastitom poslu, kome su vaše edukacije namijenjene i što biste voljeli promijeniti u načinu na koji ljudi doživljavaju vino?

Po prirodi sam osoba koja voli slobodu, kreativnost i mogućnost da sama oblikuje svoj put. Teško se pronalazim u okvirima koji mi ne ostavljaju dovoljno prostora za vlastite ideje, pa se Vinnera rodila spontano, kada sam shvatila da želim raditi na različitim lokacijama, upoznavati ljude i povezivati pojedince i projekte iz različitih dijelova vinske industrije. Upravo su mi te povezanosti i razmjena znanja među ljudima jedan od najljepših dijelova posla. Nakon četiri i pol godine ponosna sam na ono što sam izgradila, unatoč izazovima. Vinner obuhvaća vinske edukacije, savjetovanje, pisanje, sommelierske usluge i individualne edukacije. Surađujem s vinarijama, distributerima, restoranima, hotelima, vinskim udrugama, turističkim zajednicama, medijima i privatnim klijentima, a posebno me veseli što znanje mogu prilagoditi različitim publikama, od profesionalaca do početnika. Voljela bih da ljudi vino doživljavaju kao umjetničko djelo, rezultat prirode, znanja, vremena, rada i nečije vizije. Da ga poštuju, ali da ga se ne boje, da ga piju zbog užitka, a ne statusa, i da više razmišljaju o kvaliteti iskustva nego o količini. Za mene je najveći užitak upravo emocija koju može izazvati jedna čaša vina.

Jeste li se susretali s predrasudama prema ženama u sommelierskom svijetu?

Ne mogu reći da sam se osobno često susretala s izravnim predrasudama, ali svjesna sam da one postoje i da su se mnoge žene u vinskom svijetu morale suočavati s njima. Moj je pristup jednostavan: vjerujem da je najbolje odgovoriti radom, znanjem i rezultatima. Kada imate konkretne uspjehe i možete pokazati što znate i koliko vrijedite, mnoge predrasude gube svoje uporište. Ipak, ne mislim da bi žene morale stalno dokazivati svoju vrijednost više od muškaraca. Voljela bih da dođemo do trenutka u kojem će se stručnost vrednovati sama po sebi, bez obzira na spol. Vinski svijet ima dovoljno prostora za sve koji su spremni učiti, raditi i doprinositi njegovu razvoju.

Primjećujete li da nove generacije drugačije pristupaju vinu i njegovu konzumiranju?

Apsolutno. Vinska industrija prolazi kroz velike promjene, a navike novih generacija jedan su od razloga zbog kojih moramo preispitati način na koji komuniciramo vino. Mlađi potrošači drugačije pristupaju alkoholu: neki radije biraju pivo, koktele ili destilate, dok drugi alkohol konzumiraju rjeđe ili ga uopće ne konzumiraju. Mislim da je vinska industrija dugo gradila sliku vina kao nečega kompleksnog, formalnog i pomalo nedostupnog. Stvorili smo jezik koji ponekad više impresionira nego što objašnjava, pa se ljudi mogu osjećati kao da moraju mnogo znati da bi uživali u vinu. Danas moramo pokazati da vino može biti jednostavno i pristupačno iskustvo. Ne morate poznavati sorte, regije ni tehniku proizvodnje da biste uživali u čaši koja vam se sviđa. Znanje može obogatiti doživljaj, ali ne smije biti preduvjet za užitak. Vjerujem da je budućnost u jednostavnijoj komunikaciji, autentičnim pričama i većem naglasku na iskustvu. Vino ne mora izgubiti svoju dubinu da bi postalo pristupačnije novim generacijama.

Mnogi vjeruju da je skuplje vino automatski i bolje. Je li cijena doista pokazatelj kvalitete i kako netko tko nije vinski stručnjak može prepoznati dobro vino?

Cijena u mnogim slučajevima može odražavati kvalitetu vina, ali nije uvijek njezin pouzdan pokazatelj. Na nju utječu troškovi proizvodnje, rad u vinogradu i podrumu, odležavanje, količina proizvedenih boca, potražnja, reputacija proizvođača i pozicioniranje na tržištu. Ponekad cijena više odražava rijetkost ili prestiž nego ono što se nalazi u čaši. Zato skuplje vino nije automatski bolje, a izvrsna vina mogu se pronaći i po pristupačnim cijenama. Kako prepoznati dobro vino ako niste stručnjak? Moj je prvi kriterij jednostavan: poželite li popiti još jednu čašu? Stručna procjena uključuje ravnotežu, kompleksnost i strukturu, ali kod osobnog užitka vlastite preferencije imaju veliku važnost. Svi imamo drugačiji ukus i to je ljepota vinskog svijeta. Postoji toliko stilova da svatko može pronaći nešto za sebe. Ne morate voljeti ono što vole stručnjaci niti potrošiti mnogo novca da biste pronašli vino koje će vas oduševiti.

Koje su najčešće pogreške koje ljudi rade pri odabiru, posluživanju ili čuvanju vina? Postoji li neko vinsko pravilo koje biste najradije zauvijek razbili?

Jedna od najčešćih pogrešaka svakako je temperatura posluživanja. Bijela vina često se poslužuju prehladna pa ne mogu pokazati sve svoje arome, dok se crvena nerijetko poslužuju pretopla. Česti su problemi i nepravilno čuvanje, odabir neodgovarajućih čaša te pogrešna očekivanja o tome koliko dugo vino treba čuvati. Neka su vina stvorena da se piju mlada i svježa, dok druga s vremenom razvijaju dodatnu kompleksnost. A pravilo koje bih najradije razbila jest ideja da uz određenu vrstu hrane nužno mora ići određena boja vina. Često čujemo da uz ribu ide bijelo, a uz meso crveno, ali izbor ovisi i o načinu pripreme, umacima, začinima, teksturi i intenzitetu jela. Lagano crveno vino može biti fantastično uz ribu, baš kao što puno bijelo može odlično pratiti meso. Vinska pravila trebaju nam pomoći da bolje razumijemo vino, a ne ograničiti uživanje. Volim ih poznavati, ali još više volim znati kada ih možemo prekršiti.

Osim vina, koje piće rado volite popiti?

Pivo je moj prvi izbor kada ne radim – zaista ga obožavam! Volim i dobar čaj, kvalitetnu kavu i sake, posebno zbog njegova umamija i razvoja okusa. Rado ću popiti i dobar Americano koktel, a moje najnovije otkriće je čisti mezcal, koji može biti mekan gotovo poput maslaca, a istodobno karakteran i slojevit. Mislim da je to još jedna lijepa strana mog posla: što više učite o jednom piću, to ste znatiželjniji prema drugima. Fasciniraju me proizvodi iza kojih stoje zanat, kultura, priča i ljudi koji ih stvaraju, bez obzira na to nalaze li se u vinskoj čaši ili nekom drugom obliku.

Foto: Vladimir Besedin

Članak je objavljen u sklopu projekta “Osnaživanje žena na tržištu rada” koji sufinancira Agencija za medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).