Prva dekanica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, govori o putu od studentskih klupa do čela Fakulteta, promjenama koje umjetna inteligencija donosi struci i znanju koje će budućim ekonomistima ostati nezamjenjivo

Sanja Sever Mališ svoj je profesionalni put od samih početaka gradila na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ondje je 2004. godine diplomirala, već godinu dana poslije započela akademsku karijeru, a 2010. stekla titulu doktorice znanosti. Godine 2023. postala je redovita profesorica, dok se od 2022. nalazi na čelu Fakulteta kao dekanica.

U središtu njezina znanstvenog i stručnog interesa su revizija, računovodstvo i financijsko izvještavanje, područja u kojima je objavila brojne znanstvene i stručne radove. Njezin rad prepoznat je i nagradama – dobitnica je nagrade „Mijo Mirković“, kao i nagrade Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika za doktorsku disertaciju.

Rado sudjeluje na mnogim projektima, a ove jeseni posebno se veseli ACCEPT Finance Market-u, prvom regionalnom sajmu računovodstva, financija i tehnologija koji će se održati 16. listopada na Zagrebačkom velesajmu. U nastavku pročitajte više o njezinoj karijeri i zašto su upravo ovakvi susreti važni za budućnost ekonomske struke.

Kada pogledate svoj put, od studentice Ekonomskog fakulteta do njegove dekanice, koji su trenuci najviše odredili vašu karijeru? Jeste li na početku akademske karijere zamišljali da ćete jednoga dana voditi Fakultet?

Kao studentica nisam imala unaprijed ispisan profesionalni plan na čijem bi kraju pisalo „dekanica“. Mislim da većina ljudi svoju karijeru i ne gradi tako. Na početku vas vodi interes za određeno područje, zatim otkrivate koliko vas veseli prenositi znanje, istraživati i raditi s mladim ljudima. S vremenom dolaze i odgovornosti koje na početku niste mogli predvidjeti.

Na mojem su putu važni bili ljudi s kojima sam radila i prilike u kojima sam morala izaći iz okvira onoga što mi je već poznato. Akademska karijera često se promatra kroz zvanja i funkcije, ali nju zapravo čine godine pripreme za nastavu, razgovora sa studentima, istraživačkog rada, suradnje s kolegama i donošenja odluka koje nisu uvijek jednostavne. U svakoj od tih uloga nešto sam naučila o struci, ali i o tome kako funkcionira velika institucija.

Kada danas gledam na put od studentskih klupa do mjesta dekanice, osjećam zahvalnost i veliku odgovornost. Poznajem Fakultet iz više perspektiva i zato znam koliko potencijala ima, ali i koliko rada stoji iza svakog pomaka. Voditi ga za mene ne znači doći do kraja profesionalnog puta nego preuzeti odgovornost da studentima i kolegama otvorimo nove mogućnosti.

Prva ste žena na funkciji dekanice u povijesti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Što ta činjenica znači za vašu struku, a što za vas osobno?

Ta činjenica za mene ima i osobnu i širu težinu. Osobno mi je čast što su mi kolege povjerile vođenje Fakulteta. Istodobno, svjesna sam da podatak o prvoj dekanici govori nešto i o vremenu koje nam je bilo potrebno da žena dođe na tu funkciju.

Na sveučilištima imamo mnogo izvrsnih znanstvenica i nastavnica. One obrazuju generacije studenata, vode istraživanja i preuzimaju velik dio odgovornosti u radu svojih institucija. Zato je važno da budu vidljive i ondje gdje se donose odluke. Ne mislim da ženu treba birati na vodeću poziciju zato što je žena. Ali mislim da se moramo zapitati postoje li prepreke zbog kojih se sposobne žene rjeđe odlučuju kandidirati ili teže dolaze do prilike da vode.

Voljela bih da mladim kolegicama i našim studenticama moja pozicija bude sasvim normalna slika njihove moguće budućnosti. Da ne moraju razmišljati je li neka uloga „za njih“, nego imaju li znanje, ideju i hrabrost preuzeti je. A na meni je da povjerenje koje sam dobila opravdam radom. Simbolika je važna, no ona dobiva pravo značenje tek kroz ono što učinimo.

Velik dio svoje karijere posvetili ste računovodstvu, financijskom izvještavanju i reviziji. Što vas je privuklo upravo tim područjima?

Računovodstvo se ljudima koji nisu iz struke često čini kao svijet tablica, pravila i brojeva. Mene je privuklo upravo ono što se nalazi iza tih brojeva. Financijski izvještaj govori o poslovnim odlukama, rizicima, uspjesima i problemima neke organizacije. On može pomoći vlasnicima, zaposlenicima, ulagačima i široj javnosti da razumiju što se doista događa. Da bi to bilo moguće, podaci moraju biti kvalitetni, a oni koji ih pripremaju i provjeravaju moraju biti stručni i odgovorni.

Revizija mi je posebno zanimljiva jer traži više od poznavanja propisa i metoda. Traži profesionalnu sumnjičavost, sposobnost da postavite pravo pitanje i spremnost da svoj zaključak potkrijepite dokazima. To je intelektualno zahtjevan posao. Katkad je najvažnije upravo ono što se ne vidi na prvi pogled: nelogičnost u podatku, pretpostavka koju nitko nije preispitao ili rizik koji je ostao skriven iza uredno pripremljenog izvještaja.

U tim se područjima vrlo jasno vidi i društvena vrijednost ekonomskog znanja. Kada možemo vjerovati informacijama na temelju kojih se donose odluke, gospodarstvo bolje funkcionira. Povjerenje se, međutim, ne može proizvesti lijepom prezentacijom. Ono počiva na stručnosti, neovisnosti i integritetu ljudi koji rade svoj posao.

Što fakultet danas mora pružiti studentu, a što prije desetak ili dvadesetak godina nije morao?

Fakultet je oduvijek morao pružiti kvalitetno znanje. Ono što se promijenilo jest brzina kojom se mijenja svijet u kojem će ga studenti primjenjivati. Prije dvadeset godina bilo je lakše zamisliti skup stručnih znanja koji će vas, uz povremeno usavršavanje, pratiti velik dio karijere. Danas znamo da će naši studenti tijekom radnog vijeka mijenjati alate, načine rada, a vjerojatno i poslove koji danas još nemaju jasno ime.

Zato studentima moramo dati snažne temelje iz ekonomije i poslovanja, ali i mnogo prilika da ta znanja iskušaju na stvarnim problemima. Važno je da nauče raditi s podacima i tehnologijom, no jednako je važno da znaju razlikovati pouzdan zaključak od uvjerljivo predstavljene pogreške. Moraju znati surađivati, argumentirati svoje mišljenje i razumjeti posljedice odluka koje predlažu.

Mislim i da danas moramo ozbiljnije razgovarati o tome kako studenti uče. Informacija je dostupnija nego ikada, a pažnja je izloženija prekidima nego ikada. Student može u nekoliko sekundi dobiti odgovor na pitanje, ali to ne znači da je razumio problem. Naš je zadatak potaknuti ga da pita dalje, provjeri odgovor i poveže ga sa znanjem koje već ima. Fakultet koji uspije razviti tu naviku dat će studentu nešto što neće zastarjeti s idućom tehnološkom promjenom.

Koje će kompetencije, prema vašem iskustvu, poslodavci najviše tražiti od mladih ekonomista u sljedećih pet do deset godina?

Poslodavci će tražiti mlade ljude koji se znaju služiti tehnologijom, ali još će više cijeniti one koji razumiju poslovni problem koji tom tehnologijom pokušavaju riješiti. Rad s podacima postaje dio gotovo svakog ekonomskog zanimanja. Međutim, vrijednost nije u tome da brzo izradite tablicu ili grafikon, nego da razumijete odakle podaci dolaze, što se iz njih može zaključiti i gdje su granice takvog zaključka.

Druga je važna kompetencija komunikacija. Ekonomist može napraviti izvrsnu analizu, ali ako je ne zna jasno objasniti osobi koja treba donijeti odluku, njezin će učinak biti ograničen. To znači znati slušati, postavljati pitanja i složenu stvar objasniti bez skrivanja iza stručnih izraza.

Treća je sposobnost učenja i prilagodbe. Mladi ljudi neće morati znati sve prvoga dana na poslu, ali morat će biti spremni brzo savladati novo područje i pritom priznati što još ne znaju. Uz sve to, posebno bih istaknula profesionalnu odgovornost. U vremenu kada se sadržaj i analiza mogu proizvesti vrlo brzo, sve će vrednija biti osoba koja svoj rad provjerava, stoji iza svojeg zaključka i zna reći: „Ovo još moramo istražiti prije nego što donesemo odluku.“

Današnji studenti odrastaju u svijetu brzih tehnoloških promjena. Može li umjetna inteligencija jednoga dana zamijeniti značajan dio posla računovođa i revizora ili će prije promijeniti prirodu njihova posla?

Promijenit će prirodu njihova posla, a dio zadataka svakako će i preuzeti. U računovodstvu već postoji mnogo ponavljajućih postupaka koje je moguće automatizirati. Umjetna inteligencija može pomoći u obradi velikog broja dokumenata, prepoznavanju obrazaca, usporedbi podataka i uočavanju odstupanja. Bilo bi pogrešno studentima govoriti da se njihov budući posao zbog toga neće promijeniti. Hoće, i to znatno.

Ali jednako bi pogrešno bilo zaključiti da nam zbog toga više neće trebati računovođe i revizori. Ako alat upozori na neobičnu transakciju, stručnjak mora razumjeti zašto je neobična. Ako ponudi sažetak financijskih podataka, netko mora provjeriti što je izostavio i jesu li pretpostavke točne. U reviziji je osobito važno razumjeti poslovni kontekst, procijeniti rizik, razgovarati s ljudima i donijeti neovisnu stručnu prosudbu. Odgovornost za zaključak ne može se jednostavno prenijeti na alat.

Zato se mora mijenjati i način na koji obrazujemo buduće stručnjake. Trebaju naučiti koristiti umjetnu inteligenciju, ali i prepoznati kada joj ne smiju vjerovati. Što više rutinskog rada prepustimo tehnologiji, to će važniji postati razumijevanje struke, kritičko razmišljanje i etika. To je istodobno izazov i prilika da se računovodstvo i revizija snažnije razvijaju kao profesije utemeljene na prosudbi, a ne samo na obradi podataka.

Ove jeseni sudjelujete na ACCEPT Finance Marketu, prvom regionalnom sajmu računovodstva, financija i tehnologija. Što vam je tom prilikom posebno važno istaknuti i koju biste poruku željeli prenijeti sudionicima?

Veseli me što se na jednom mjestu susreću ljudi iz obrazovanja, računovodstva, financija i tehnološkog sektora. Te se skupine često susreću s istim promjenama, ali o njima razgovaraju iz različitih kutova. Upravo zato takav susret može biti koristan: fakulteti mogu bolje razumjeti koje se kompetencije traže u praksi, a stručnjaci iz prakse mogu sudjelovati u razgovoru o tome kako pripremiti novu generaciju za poslove koji se mijenjaju.

Posebno mi je važno govoriti o odnosu tehnologije i povjerenja. U financijama brzina nikada ne smije biti jedino mjerilo napretka. Možemo brže obraditi podatke i pripremiti izvještaj, ali i dalje moramo znati jesu li podaci točni, razumljivi i korisni za donošenje odluka. S novim alatima dolaze i nova pitanja o odgovornosti, sigurnosti podataka i kvaliteti stručne prosudbe.

Poruka koju bih željela prenijeti sudionicima jest da budućnost naših profesija ne trebamo promatrati sa strahom, ali ni s nekritičnim oduševljenjem svakim novim alatom. Trebamo je oblikovati zajedno. Ako povežemo znanje koje nastaje na fakultetima s iskustvom ljudi iz prakse, mladim stručnjacima možemo dati puno više od upute za korištenje aktualne tehnologije. Možemo ih pripremiti da razumiju što rade i zašto je njihov rad važan.

Koji biste savjet dali današnjim studentima i mladim ekonomistima kada je riječ o izgradnji njihova budućeg profesionalnog puta?

Rekla bih im: čuvajte znatiželju i ne bojte se postavljati pitanja, osobito kada vam se čini da svi drugi već znaju odgovor. Na početku karijere lako je pomisliti da morate odmah ostaviti dojam osobe koja sve razumije. Zapravo, ljudi najviše napreduju onda kada žele razumjeti problem do kraja i dovoljno su sigurni u sebe da priznaju kako nešto još trebaju naučiti.

Učite temelje svoje struke ozbiljno. Oni će vam pomoći da procijenite i novu metodu i novi alat, umjesto da o njima ovisite. Tražite ljude od kojih možete učiti, prihvatite povratnu informaciju i nemojte prvi neuspjeh doživjeti kao dokaz da niste za neki posao. Profesionalni put rijetko je pravocrtan.

I na kraju, vodite računa o tome kakav ćete stručnjak biti kada nitko ne provjerava vaš rad. Znanje može otvoriti vrata, ali povjerenje koje gradite svojim odlukama određuje koliko ćete daleko stići.

Foto: Ivan Ojdanić