Završnim susretom u hotelu Esplanade zaključili smo osmi ciklus projekta „Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama“. U osam godina kroz program je prošlo gotovo 300 žena. Ovaj ciklus obuhvatio je pet zajedničkih susreta s radionicama, a svaka je mentijka sa svojom mentoricom održala najmanje šest individualnih sastanaka.

Mentorice i mentijke okupile su se posljednji put u ovom ciklusu kako bi podijelile što im je donijelo šest mjeseci zajedničkog rada. Iza njih nisu samo susreti i radionice: svaka je mentijka sa svojom mentoricom radila i jedan na jedan, najmanje šest puta. Na završnom se sastanku najbolje vidjelo što takav kontinuitet može značiti.

Nakon uvodnih riječi Ane Gruden, glavne urednice časopisa Zaposlena i pokretačice projekta, prva je govorila mentorica Dijana Hrastović. Ove se godine prvi put uključila u program, a sa svojom se mentijkom Mirnom Horvat toliko dobro povezala da su se dogovorile nastaviti viđati i nakon njegova završetka. „Moja mentijka Mirna Horvat bila je izvrsna, jako smo se dobro slagale, što se tiče osobnosti, energije, pa i načina rada“, rekla je Dijana. Mirna nije mogla prisustvovati završnom susretu.

Prvi je put u projektu sudjelovala i mentorica Morana Brkljačić. Istaknula je koliko joj je značilo biti među uspješnim i impresivnim ženama, a posebno je pohvalila svoju mentijku Zvjezdanu Nađ Dujmović. Zvjezdana je priznala da je završetak programa dočekala emotivno te je iskoristila priliku zahvaliti Morani na svemu što su zajedno prošle.

Emocija, smijeha i suza bilo je tijekom cijelog susreta. Mentijka Marijana Radnić svoju je mentoricu Ivanku Ćosić Prižmić nazvala „anđelom čuvarom“. „Ivanka mi je u ovih pola godine koliko traje projekt pomogla napraviti stvari koje sama nisam uspjela u četiri godine. Bila je uz mene u svakom trenutku; kada ja nisam mogla doći u Zagreb, ona je dolazila u Osijek.“ Marijana je dodala kako se nada da će program jednoga dana biti dostupan i ženama u drugim gradovima.

Upravo zato planiramo u sljedećem ciklusu proširiti program izvan Zagreba i omogućiti ženama u drugim gradovima da sudjeluju u mentorstvu.

Mnogi su mentorski parovi govorili o tome koliko je za njihov rad bio važan dobar spoj. Breda Ivanović rekla je da je i u ovom ciklusu imala sjajnu mentijku, a Ivana Mandić ispričala je kako su njih dvije, uz profesionalne savjete, razgovarale i o obitelji te postale prijateljice. Slična su iskustva podijelile Adrijana Vinter i Benita Rabuzin, Marija Kalinić i Lada Bonacci te Andrea Dorušak i Anamarija Tomaš Škorić.

Neke su mentorice radile s više mentijki. Ljiljana Mlinarić mentorirala je Teu Tomić i Mirnu Trumbetaš, dok je Snježana Bahtijari ove godine radila sa sedam mentijki, najviše do sada. Njihovu je grupu nazvala svojevrsnim društvenim eksperimentom: uz individualan odnos koji je gradila sa svakom od njih, promatrala je kako se mentijke međusobno povezuju, podržavaju i rastu kao grupa.

Sanja Sagaj Tomljanović istaknula je koliko joj je značio osjećaj pripadnosti. „Podupirale smo jedna drugu na mnoge načine i to mi je stvarno puno pomoglo“, rekla je. Antonela Santini znala je da može više, ali joj je nedostajalo ohrabrenje. Pronašla ga je među ženama u programu: „To je ono što mi je nedostajalo – da mi netko kaže: ‘Vjerujem u tebe.’“

Marija Crnogorac na početku nije očekivala velike promjene. Program je, kaže, premašio njezina očekivanja, a ponosna je i na vlastiti napredak i na grupu koja se tijekom ciklusa povezala. Vlatki Lebinac Milinović posebno je važan bio izlazak iz zone komfora. Snježana ju je usmjeravala i davala joj zadatke koji su joj pokazali da može više nego što je mislila, a koristile su joj i radionice na zajedničkim susretima.

Petra Marušić govorila je o osobnom odnosu koji mentorstvo čini posebnim. „Mentor se interesira za osobu“, rekla je, uvjerena da njezin odnos sa Snježanom neće završiti završetkom programa. Maja Priselac podsjetila je da u svoje sposobnosti ponekad sumnjaju i mentijke i mentorice, iako za to nema razloga: „U ovoj prostoriji nalaze se žene na koje hrvatsko društvo i poslovna zajednica mogu biti ponosni.“ Mia Mirošević svoje je iskustvo sažela riječima da je ovo, prema njezinu mišljenju, „najbolji mentorski program u Hrvatskoj“.

Osam ciklusa i gotovo 300 žena snažan su razlog za ponos. No vrijednost programa najjasnije se vidi u onome o čemu su žene govorile na završnom susretu: u odluci koju su se napokon usudile donijeti, podršci koju su dobile kada im je trebala i odnosima koje žele nastaviti graditi. Zato završni sastanak označava kraj ciklusa, ali za mnoge mentorske parove ne i kraj suradnje.

Ovih osam ciklusa i gotovo 300 žena koje su kroz mentorstvo učile jedna od druge, otvarale si vrata i gradile nova poznanstva, najavljuju novi ciklus koji već pripremamo a čiji početak planiramo u ožujku 2027. Pratite nas: u mjesecima pred nama upoznat ćemo vas s novim mentoricama, otkriti planove za širenje programa u druge gradove i objaviti kada se otvaraju prijave.

Foto: Ines Novković