Rachel Carson – biologinja koja je razotkrila istinu o pesticidima
Rachel Carson je američka biologinja, znanstvenica i spisateljica poznata po svojim zapisima o onečišćenju okoliša i o istraživanju biološke povijesti mora. O njezinim ekološkim postignućima piše se i danas – otkrila je koliko su pesticidi štetni, a nije odustajala niti od borbe protiv tadašnjih snažnih lobija. Njezina knjiga Silent Spring o sintetičkim pesticidima može se okarakterizirati kao prva takve tematike u svijetu, a nakon koje više ništa nije bilo isto.
Rani život
Rachel Carson rodila se 1907. godine u Springdaleu, nedaleko od Pittsburgha u Pennsylvaniji, a odrasla je na obiteljskoj farmi. Iako je obitelj posjedovala dosta zemlje, financijski su stajali vrlo loše. Majka Maria posvetila se kućanstvu i odgoju djece, dok je otac Robert radio u osiguravateljskoj kući.
Prije braka, Maria je uložila u svoje obrazovanje te je radila kao učiteljica. Ipak, dolaskom djece, odlučila se potpuno posvetiti obitelji. Djecu je odmalena odgajala tako da vole i cijene prirodu, a na obiteljskom imanju podučavala ih je kako prepoznati ptice i bilje.
Interes za prirodu
Rachel je tu pokazala najveći interes te je rano razvila zanimanje za svijet prirode, voljela je i čitanje i pisanje. Stoga je prvotno upisala engleski jezik na Pennsylvania College for Women s namjerom da postane spisateljica.
No, budući da su troškovi studiranja bili znatno veći, obitelj je odlučila učiniti sve kako bi Rachel mogla steći obrazovanje. Ovdje se najviše angažirala upravo njezina majka koja je prodavala dragocjene obiteljske predmete, obitelj se bavila uzgojem kokoši i voćaka koje su kasnije prodavali, a podigli su i hipoteku na dio zemlje.
Zanimanje za prirodu i prirodne znanosti naknadno je prevagnulo pa je ubrzo promijenila studij i upisala biologiju koju je u rekordnom roku završila.
Diplomski studij pohađala je na John Hopkins University u Baltimoreu, a godine 1932. stekla je diplomu iz zoologije. Zbog Velike ekonomske krize i dugova s prijašnjeg studija, godinu dana prije završetka studiranja radila je kao asistent u laboratoriju na John Hopkins Universityju.
Odužila se obitelji
U to vrijeme njezina obitelj našla se u velikim dugovima, a iako su otplatili njezin sveučilišni dug, morali su prodati kuću.
Nedugo nakon toga u svoju kuću je primila majku, oca i sestru s dvije kćeri. Pokušala se brinuti za cijelu obitelj, ali novac koji je tada zarađivala predavanjem nije bio dostatan.
Prvi veliki posao
Godine 1936. odlučila preuzeti bolje plaćeni posao na mjestu morskog biologa u Uredu za ribarstvo (U.S. Bureau of Fisheries, od 1940. poznat kao U.S. Fish and Wildlife Service), gdje je ostala sve do 1952. godine. Važno je spomenuti da je bila druga žena zaposlena na spomenutoj poziciji u Zavodu za ribarstvo.
Posljednje tri godine na spomenutom mjestu radila je kao glavna urednica publikacija spomenute službe. Godine 1937. napisala je veliku brošuru koja je bila toliko dobra da ju je supervizor uputio da se s tekstom javi u časopis The Atlantic koji je objavio njezinu nevjerojatnu priču o morskom dnu.
Početak spisateljske karijere
Članak u časopisu The Atlantic Monthly iz 1937. godine poslužio je kao osnova za pisanje njezine prve knjige, Under the Sea-Wind, objavljenu 1941. godine. Bila je iznimno hvaljena u javnosti, kao i sve njezine knjige, zbog izvanredne kombinacije znanstveno utemeljenih tvrdnji i temeljitosti s elegantnim i lirskim proznim stilom.
U to vrijeme snašle su je obiteljske tragedije – izgubila je stariju sestru i oca. Paralelno s izdavanjem knjige došlo je do napada na Pearl Harbor, a već tada koristili su se pesticidi DDT kao bomba za insekte. Zabrinuta zbog njegova korištenja, predložila je časopisu Reader’s Digest temu o spomenutim pesticidima na utjecaj čovjeka i ostali živi svijet, ali tema je odbijena.
Druga knjiga donijela joj je uspjeh
U svojim četrdesetim godinama postala je ozbiljna biologinja te je počela raditi na svojoj drugoj knjizi.
Godine 1951. objavila je knjigu The Sea Around Us koja je postala nacionalni bestseler. Osvojila je National Book Award, a knjiga je prevedena na 30 jezika.
Godine 1953. po istoimenoj knjizi snimljen je dokumentarni film koji je nagrađen i Oscarom, međutim Rachel nikada nije bila njime zadovoljna.
Postala je poznata u javnosti, što samozatajnoj biologinji nije baš odgovaralo. Ipak, morala se pomiriti s tim uspjehom budući da joj je on donio i toliko potreban novac.
Posvetila se isključivo pisanju
Nakon toga dala je otkaz u Bureau of Fisheries kako bi se usredotočila na spisateljsku karijeru.
Izgradila je kuću na otoku Southport u državi Maine gdje je u društvu majke provodila jedan dio godine. Oko 750 pisama objavljenih 1995. godine daju nam naslutiti da je tamo upoznala i svoju blisku prijateljicu, tada udanu ženu pod imenom Dorothy Freeman. Iako nitko za to do tada nije saznao, vjeruje se da su njih dvije godinama bile u intimnom odnosu.
Završetak trilogije o moru
Njezina treća knjiga, The Edge of the Sea, objavljena je 1955. godine i bila je “točka na i” njezine trilogije o moru. Postigla je golemi uspjeh kao i njezine prethodnice. No, važno je napomenuti da je javnost njezinu prvu knjigu svrstala na sam vrh tek nakon velikog uspjeha druge izdane knjige.
Razotkrivanje istine o DDT pesticidima
Iako je bila svjesna upotrebe sintetičkih pesticida još od Drugog svjetskog rata (kada se DDT široko koristio za kontrolu malarije i tifusa), nije se bavila tom temom sve do 1957. godine, kada ju je National Audubon Society (Nacionalno društvo Audubon) angažiralo da istraži opasnosti slabo regulirane uporabe sintetičkih insekticida DDT-a (diklordifeniltrikloretana) i drugih pesticida.
Naime, tada su DDT pesticidi ušli u širu uporabu, a masovno su se počeli primjenjivati desetljećima kasnije. Iako je detektiran još davne 1874. godine, tek je 50-ak godina kasnije znanstveno utvrđen kao pesticid. Godine 1948. godine kemičar Paul Müller primio je Nobelovu nagradu za otkriće DDT-a kao pesticida. Njegova popularnost bila je golema, a smatrao se jednim od najvećih postignuća tadašnjeg vremena.
U početku je njegova primjena bila korisna – moglo se proizvesti više hrane jer su se ljudi lakše borili s nametnicima poput komaraca, buha i uši koje su nerijetko prenosile bolesti poput malarije, žute groznice, kuge i tifusa.
Godine 1943. saveznici su u Italiji proveli tretiranje ljudi DDT pesticidima, a nakon dvije godine postepeno se cijeli svijet uvjerio u njihovu neučinkovitost. O dugoročnoj primjeni toksičnih supstanci rijetko tko je tada razmišljao. Konstantno se koristio u poljoprivredi, a kada nije djelovao počela se primjenjivati neka jača kemikalija.
Silent Spring – kultna knjiga koja je promijenila svijet
Čitanjem znanstvene literature i prisustvovanje saslušanjima Agencije za hranu i lijekove o upotrebi kemijskih pesticida na prehrambenim usjevima, Rachel Carson je provela opsežne intervjue sa znanstvenicima i liječnicima kako bi saznala više o učincima pesticida. Sve što je saznala sažela je u knjigu Silent Spring koja je promijenila povijest o upotrebi pesticida.
A saznala je mnogo. Nakon špricanja štetnim pesticidima ugibale su ptice, vjeverice, kućni ljubimci, a simptomi su bili paraliza, konvulzije, tremor i ostale. Neki od simptoma poput groznice, drhtavice i fizičke iscrpljenosti zabilježeni su i na ljudima.
Knjiga je u početku objavljivana u obliku zapisa pod nazivom Silent Spring, a spomenuti zapisi bili su objavljeni u serijalima The New Yorkera. Reakcije na objavljene zapise burno su odjeknule u javnosti, a većinom nije naišla na podršku, posebice muškog dijela publike. Kritike su se nizale, nazivali su je starom usidjelicom koja se prihvatila teme koja nadilazi njezino područje rada, a lobisti su je optuživali da je komunistica.
Ipak, ništa nije moglo zaustaviti rast popularnosti Silent Springa pa je ubrzo nakon izdavanja postala bestseler, podižući svijest cijelog svijeta o opasnostima zagađenja okoliša.
Izdana je 27. rujna 1962. godine te je detaljno obrazložila štete po okoliš koju uzrokuju određeni pesticidi. Danas je postavila strožu kontrolu na upotrebu pesticida te se našla na popisu, a njezin uspjeh govori i o tome da se našla među najutjecajnijim knjigama svijeta svih vremena.
Knjiga Silent Spring obilježila je spisateljsku karijeru Rachel Carson, podigla prašinu u javnosti i medijima te postala jedna od najutjecajnijih knjiga u modernom ekološkom svijetu koja je ubrzo postala i bestseler New York Timesa.
Godine 2006. ušla je u popis 25 najboljih znanstvenih knjiga svih vremena prema časopisu Discovera.
Nakon izdavanja knjige
Predviđanja pokreta za zaštitu okoliša 1960-ih i ranih 70-ih općenito su bila pesimistična, odražavajući sveprisutni osjećaj loših dugoročnih prognoza po zemlju. U knjizi je spomenuto da planetarni ekosustav doseže granice onoga što može izdržati.
Rachel Carson je tvrdila da bi pesticide trebalo ispravno nazivati “biocidima” zbog njihovog utjecaja na organizme koji nisu ciljani štetnici. Konkretno, istaknula je štetu koju je DDT nanio populaciji ptica i upozorila na to da sljedeće proljeće neće biti prepoznatljivog ptičjeg pjeva.
Istaknula je činjenicu da je DDT djeluje kancerogeno i utječe na nastanak tumora jetre kod miševa te je optužila predstavnike kemijske industrije za širenje dezinformacija koje su u suprotnosti sa znanstvenim istraživanjima.
Također, optužila je vladine dužnosnike da nekritički prihvaćaju tvrdnje kemijske industrije o sigurnosti i, još radikalnije, dovela je u pitanje tada dominantnu paradigmu znanstvenog napretka i filozofsko uvjerenje da je čovjek predodređen da vrši kontrolu nad prirodom.
Tvrdila je da je uspjeh pesticida nužno ograničen jer ciljne štetočine imaju tendenciju razviti imunitet, dok će rizici za ljude i okoliš rasti kako se pesticidi akumuliraju u okolišu.
Međutim, važno je naglasiti da knjiga Silent Spring nije pozivala na prestanak svake uporabe pesticida već na umjerenost i oprez u njihovoj uporabi.
Rachel Carson je stajala iza svojih upozorenja o posljedicama neselektivne uporabe pesticida unatoč prijetnji tužbama od strane kemijske industrije i optužbama koje su se nizale u to vrijeme.
Naime, nakon objavljivanja knjige optužena je da pokušava preokrenuti znanstveni napredak. Kemijska industrija krenula je u protunapad i predstavila knjigu kao primjer kako može uzburkati javno mnijenje i izboriti se za donošenje propisa koji u konačnici čine više štete nego koristi.
Međutim, Carsonove tvrdnje su potvrđene u istrazi koju je naredio predsjednik SAD-a John F. Kennedy, što je dovelo do trenutnog jačanja propisa u vezi s korištenjem kemijskih pesticida.
Knjiga koja “živi” i danas
Iako je Rachel Carson preminula 1964. godine, mnogo prije nego što se mogla uvjeriti u bilo kakve značajne rezultate svog rada po ovom pitanju, iza sebe je ostavila neke od najutjecajnijih tekstova o okolišu ikada objavljenih.
Iako je priznala da je grad opisan u knjizi fiktivan, nije odustajala od toga da se sve navedeno u knjizi dogodilo negdje u svijetu, a za sve su krivi upravo pesticidi.
Knjiga Silent Spring ostala je utjecajna i nakon njezina života. Bila je uvjerljiva u kampanjama protiv uporabe DDT-a, koji je zabranjen u Sjedinjenim Američkim Državama 1972. godine i na svjetskoj razini 2004. godine, osim kada se koristi za kontrolu komaraca uzročnika malarije u Africi, Južnoj Americi i Aziji. S obzirom na posljedice pitat ćemo se još dugo je li četrdeset godina nakon njezina saznanja o štetnosti pesticida bilo prekasno? Iako se DDT u Europi nije toliko puno koristio, ipak se koristio sve do kraja 20. stoljeća, u Europi i izvan nje.
Knjiga je također pružila model radikalnog ekološkog aktivizma koji je propitivao prevladavajuće stavove o dobrobitima znanstvenog napretka i stav koji bi ljudi trebali zauzeti prema prirodi.
Autor: M.L., Foto: Tomas Kirvėla / Unsplash
