Nataša Novaković – Ne bojim se pritisaka, oni u meni izazivaju kontraefekt
Razgovarala: Ana Gruden
Fotografije: Tomislav Smoljanović
Na koji način funkcionira Povjerenstvo, koji su joj ciljevi na funkciji predsjednice te je li izložena pritiscima, kako javnosti, tako i političara, objašnjava nedavno izabrana predsjednica Povjerenstva
Nakon mandata Dalije Orešković, na čelo Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, koji je bio medijski vrlo popraćen, prije nekoliko mjeseci stigla je Nataša Novaković. Po struci pravnica, s položenim pravosudnim ispitom, Nataša je posljednjih deset godina karijere provela u Hrvatskoj udruzi poslodavaca gdje se uglavnom bavila tržištem rada, društveno odgovornim poslovanjem, a poseban interes je iskazivala za žene na tržištu rada, kao i za teme koje se tiču usklađivanja poslovnoga i privatnoga života, naravno u žena.
Početak mandata Nataše Novaković obilježili su javnosti interesantni slučajevi poput službenog puta predsjednice u SAD, zatim službenih putovanja gradonačelnika u Rim, opoziv ministrice Dalić te povezanost ministra Marića s Agrokorom.
Po slobodi i pravima više pripadam ljevici, a kada je gospodarstvo u pitanju, sklonija sam desnici, tako da sam neka vrsta političkog centra
Vaša prethodnica Dalija Orešković bila je dosta omiljena od strane medija. Osjećate li neku vrstu pritiska zbog toga?
Ne, ponajprije zbog toga što nisam osoba koja se voli uspoređivati. Osim toga, imam dobar životopis i mnogo iskustva tako da se nisam našla pred pitanjem hoću li moći kvalitetno raditi taj posao, jer sam znala da hoću. Isto tako, moram vas podsjetiti da je Povjerenstvo kolektivno tijelo, Povjerenstvo nisam ja, niti je to bila moja prethodnica. Predsjednik Povjerenstva nijednu odluku ne može donijeti sam, za svaku odluku našega tima treba minimalno tri glasa. Dakle, ja vodim Ured i predstavljam ga prema van, ali mi smo kolektivno tijelo. Samo Povjerenstvo ima pet članova: s time da su dva ostala iz mandata moje prethodnice, dva su nova i ja sam peta članica. Naši glasovi imaju jednaku vrijednost.
Koji su vam planovi za Povjerenstvo, što biste htjeli postići, odnosno ostvariti u svome mandatu?
Željela bih da nas pamte kao profesionalan kolektiv koji donosi profesionalne i kvalitetne odluke. Zatim bih željela da ponajprije budemo preventivno tijelo, jer je činjenica da postoji velik otpor državnih dužnosnika prema nama. Sada smo krenuli u organizaciju edukacija, a imamo u planu i regionalnu edukaciju jer zapravo vrlo malo ljudi razumije naš zakon i rijetko nam se obraćaju za objašnjenje. Tako da bih prije svega željela poraditi na edukaciji – počevši od saborskih zastupnika pa nadalje, jer postoje neke stvari koje bi svaki državni dužnosnik trebao znati. Krenuli smo i sa smjernicama, odnosno uputama prema dužnosnicima što mi se isto čini kao dobar način komunikacije i prevencije. Ono što također želim popraviti jest organizacija Ureda i procesa unutar Ureda, a velik mi je problem i što nam previše vremena treba od otvaranja predmeta do meritorne odluke. Voljela bih da brže postupamo jer doista ne vidim svrhu u donošenju odluke u predmetu iz 2015. godine, kada osoba na koju se ona odnosi niti je još uvijek dužnosnik niti je naša odluka više relevantna.
Povjerenstvo nisam ja, niti je to bila moja prethodnica. Predsjednik Povjerenstva nijednu odluku ne može donijeti sam, za svaku odluku našega tima treba minimalno tri glasa.
Bojite li se pritisaka koji neminovno dolaze s vašom pozicijom?
Ne bojim se. Pritisaka ima raznih – od javnosti, koja je željna kažnjavanja i progona, koji je katkad opravdan, a katkad i nije – i tu je vrlo važno ostati objektivan. S druge strane, tu su političke stranke – oni koji su na vlasti, očekuju jedno, oni koji nisu na vlasti, očekuju drugo. Dakle, ima i neposrednih i posrednih pritisaka, ali sve u svemu dosta sam imuna na to i ne čini mi to stres. Dapače, pritisak u meni izaziva neku vrstu averzije, tako da se njime, kod mene, postiže kontraefekt.
Koji su predmeti, otkad ste vi na čelu Povjerenstva, bili “najosjetljiviji”?
To bi svakako bilo saslušanje Zdravka Marića u vezi s njegovom možebitnom ulogom oko krize s Agrokorom i sastancima s vlasnikom koncerna Ivicom Todorićem te slučajevi Martine Dalić u aferi „hotmail“, zatim Kolinde Grabar Kitarović u vezi s njezinim putovanjem u SAD i je li ono bilo privatne ili poslovne naravi te Milana Bandića u vezi s njegovim putovanjima u Rim.
Cijeli intervju s Natašaom Novaković možete pročitati u tiskanom izdanju časopisa Zaposlena.
