
Vanesa Benković: Mentorstvo nije samo prijenos znanja, nego autentičan odnos između dvije osobe
Uskoro počinje 8. ciklus projekta „Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama“ u kojem ćete imati priliku upoznati novu mentoricu dr.sc. Vanesu Benković.
Vanesa Benković diplomirala je glazbu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (2000.), magistrirala Menadžment u zdravstvu na Medicinskom fakultetu u Zagrebu (2008.) te doktorirala sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (2017.) s temom o promjenama zdravstvenih nejednakosti. Usavršavala se u području farmakoekonomike i zdravstvene ekonomike u Francuskoj, Rusiji i Austriji, a bila je i stipendistica programa Global Health Economics (European University of St. Petersburg, 2011.–2014.).
Sudjeluje u nastavi iz farmakoekonomike i zdravstvene ekonomike na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. Kao viši predavač na Veleučilištu Edward Bernays predaje metodologiju istraživanja, statistiku, sociologiju digitalnog društva i marketinška istraživanja.
Bavi se zdravstveno-ekonomskim analizama, istraživačkim metodologijama i međunarodnim projektima u području zdravstva. Sudjelovala je u više europskih projekata te radila na analizama za Ministarstvo zdravlja RH i međunarodne organizacije. Redovito predaje na stručnim skupovima i objavljuje znanstvene radove. Trenutno je zaposlena u tvrtki Novo Nordisk Hrvatska.
S obzirom na vašu dugogodišnju karijeru u akademskom okruženju i iskustvo u radu sa studentima, u kojoj mjeri biste mentorstvo usporedili s odnosom profesora i studenta?
Mentorstvo za mene nije samo prijenos znanja, nego autentičan odnos između osobe koja dijeli iskustvo i one koja gradi svoj put. Može se reći kako podsjeća na odnos profesora i studenta u najljepšem smislu: temelj je međusobnog poštovanja, povjerenja i radoznalosti. Mentor pruža smjer, alate, perspektivu i, ako mogu biti slobodna, inspiraciju. Istovremeno uči od osobe koju mentorira — to je uvijek dvosmjeran proces razvoja – mene taj proces silno veseli u svom bogatstvu tog reciprociteta.
Koje su se međuljudske vještine iz tog iskustva pokazale najvažnijima?
Upornost, otvorenost na različita iskustva, nekonvencionalno i drugačije, sposobnost slušanja i hrabrost.
Na koji ćete ih način koristiti kao mentorica?
Često kombiniram praktične savjete s poticajem na samostalno razmišljanje. Na počecima karijere važno je znati da karijera nije linija, nego put ispunjen učenjem iz uspjeha i pogrešaka. Kontinuirano učenje i to ne samo kroz formalne edukacije, nego i svakodnevno usvajanje novih vještina po meni je jedini način opstanka.
Umreženost je drugi temelj: iskreni međuljudski kontakti otvaraju vrata, ali i pružaju podršku kad je najpotrebnija. Često govorim o društvenom kapitalu koji osim što podržava pojedine osobe daju snagu zajednici – jer uspješni pojedinci čine uspješno društvo.
Kao što sam rekla, mentorstvo je dvosmjeran proces tako da obje strane imaju korist od takvog pristupa. Važno je saslušati i razumjeti osobu, njena nastojanja i ciljeve i tome pristupiti van vlastitog konteksta i iskustava, oduprijeti se refleksu da sve gledamo kroz vlastiti sustav vrijednosti.
Uskoro počinje 8. ciklus projekta. Za sve koji žele razvijati svoju karijeru, kako mentorstvo može biti ključna podrška na tom putu?
Mentorstvo je meni u životu bio najbolji katalizator vlastite promjene, a s time i uspjeha u karijeri. Mentorstvo pomaže i u tome kako se postaviti i kako sagledati situacije koje su problematične i izazovne i kako zadržati fokus na onome što je bitno.