Nina Išek Međugorac – Svoj posao ne radim nego živim
Razgovarala: Ana Gruden
Fotografije: Matea Smolčić Senčar
Direktorica korporativnih komunikacija Hrvatskog Telekoma govori o izazovima u karijeri i zadovoljstvu koje joj pruža rad u najvećoj privatnoj tvrtki u Hrvatskoj
Na čelu korporativnih komunikacija najveće privatne tvrtke u Hrvatskoj nalazi se žena. Njezino je ime Nina Išek Međugorac i odnosima s javnošću bavi se cijeli svoj dosadašnji profesionalni vijek. Iako dolazi iz obitelji inženjera elektrotehnike, nakon završenog MIOC-a Nina se nije odlučila za Fakultet elektrotehnike i računarstva, već za studij ekonomije. Nakon što je završila Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, postala je jedna od prvih magistara u području odnosa s javnošću u Hrvatskoj. Organizacija raznih festivala i događanja još za vrijeme studija, rad u najvećim hrvatskim PR agencijama, upravljanje u jednoj od njih te od 2015. upravljanje korporativnim komunikacijama Hrvatskog Telekoma put je kojim se razvijala Ninina karijera. Na pitanje što je presudilo da iz agencije prijeđe klijentu, Nina odgovara:
– Kroz cijeli moj razvojni put vodila me intuicija i prilika za stjecanje novog znanja prema kojem sam bila otvorena.
Još tijekom studiranja na fakultetu radila je na danas svima poznatom zagrebačkom uličnom festivalu Cest is d’Best, sudjelovala u organizaciji Festivala jednakih mogućnosti, koji se još uvijek održava, a posebno ju veseli što joj svake godine od organizatora nastavljaju stizati pozivnice. Nakon što je završila studij, otvorilo se slobodno mjesto u marketinškoj agenciji „McCann Erickson“ baš u odjelu odnosa s javnošću.
Telekomunikacijska industrija jedna je od najizazovnijih industrija u Europi. U ovom trenutku smatram da nema kompanije u Hrvatskoj u kojoj bih u ovom opsegu imala priliku sudjelovati u tolikom broju aktivnosti koje izravno utječu na gospodarski rast i razvoj društva
– Tada je radilo samo dvoje ljudi. Priliku za posao dobila sam jer im se svidio moj curriculum vitae u obliku PowerPoint prezentacije, forme koju agencije rade kad pitchiraju novog klijenta – prisjeća se Nina.
Za vrijeme rada u „McCann Ericksonu“ jedan od projekata kojeg se rado sjeća je nominacija grada Rijeke za domaćina Mediteranskih igara. Iako Rijeka nije izabrana, Nina je vrlo brzo dobila poziv da prijeđe u agenciju za odnose s javnošću „Madison“.
- Tada smo tamo radili Zinka Badrić, Krešo Macan, Mladen Hrgarek i ja. Vrlo brzo se našem timu pridružila Mirna Jurić. Meni je to bila velika promjena jer sam iz jedne potpuno „lude“, kreativne marketinške agencije ušla u vrlo ozbiljan profesionalni tim u kojem su se radila uglavnom strateška savjetovanja. Bila sam zapravo još dijete, imala sam 24 godine, a radili su se projekti o kojima je naše znanje vrlo često bilo presudno za njihov uspjeh, pa su i kriteriji koje sam trebala zadovoljiti bili na zavidnoj razini. Već tada sam bila svjesna činjenice da sam dobila priliku učiti od najboljih u svojoj struci. Iz tog vremena u najdražem sjećanju ostali su mi projekti koje sam vodila za Drogerie Markt, kojima smo u dvije-tri godine pozicionirali DM kao najboljeg poslodavca u Hrvatskoj, kompaniju koja pruža vrhunsku uslugu u trgovinama i na izrazito visokoj razini njeguje kulturu društvene odgovornosti. I danas se obradujem kad vidim da to što smo tada napravili „drži vodu“ i na tim čvrstim temeljima i vrijednostima DM nastavlja graditi svoju reputaciju i ima čvrstu poziciju na tržištu. Zatim, bilo je i politike i to iskustvo je odlično, ali politika kakva je danas za mene nije izazov. Iako sam vrlo brzo postigla veliku lokalnu pobjedu, shvatila sam da izvrsnost koju mogu pružiti politici u današnjim uvjetima ne bi bila kvalitetno iskorištena. To je intuicija koja je presudila odluci da se ne uključujem aktivno u političke ili izborne kampanje.
Nakon osam godina provedenih u „Madisonu“ bilo je vrijeme za novo znanje i izazove u agenciji „Manjgura“ u kojoj sam dobila priliku biti vlasnikova desna ruka. Tu sam izbrusila vještine upravljanja ljudima, budžetima, brinula se o plaćama i daljnjem razvoju agencije i slično. Nakon dvije godine intenzivnog učenja otvorila mi se posve nenadano prilika da prijeđem u HT na poziciju na kojoj sam danas. Mislim da je ono što dobivam kroz rad u korporaciji jako vrijedno: od internih procesa koje upoznajem i istovremeno ih imam priliku mijenjati nabolje do novog znanja koje sam usvojila i još uvijek usvajam, a ne tiče se PR-a. Telekomunikacijska industrija jedna je od najizazovnijih industrija u Europi i pred nama su ozbiljni i zahtjevni zadaci. Upravljanje korporativnom komunikacijom ima važnu ulogu u svim tim procesima i dio je konačnog uspjeha. Neprestance sam suočena s novim izazovima i nepoznatim situacijama i to je razlog zašto sam točno na ovome mjestu gdje jesam. U ovom trenutku smatram da nema kompanije u Hrvatskoj u kojoj bih u ovom opsegu imala priliku sudjelovati u tolikom broju aktivnosti koje izravno utječu na gospodarski rast i razvoj društva.
U svojem timu često radim sve i ne osjećam se zbog toga manje vrijednom, naprotiv, to smatram zdravim pristupom poslu i odgovornosti koju imam kao vođa tima
Danas ste na najboljoj poziciji unutar svoje struke. Ima li bolje?
Tu sam jer je u ovom trenutku ovo najbolje mjesto za moj razvoj. Svoju karijeru ne vidim kroz funkcije nego kroz širinu znanja koje dobivam. Budućnost sigurno nosi neki novi korak u karijeri, kad ću ujediniti sve znanje i praksu koje sam godinama stjecala i suočiti se s novim izazovima od kojih će mi srce brže zakucati i osmijeh se s lica neće skidati. Ja svoj posao ne radim, nego živim. Kada dođem s posla kući kasno, nisam toliko umorna, koliko sam ispunjena pozitivnom energijom, što je sigurno moja velika prednost. Nikad se nisam mijenjala zbog poslova i specifične kulture u kompanijama za koje sam radila, trudila sam se ostati autentična – i u ponašanju, komunikaciji, i u odijevanju ☺. Tražim okruženje u kojem mogu biti svoja i u kojem to ima neku vrijednost. Dakle, kad govorimo o funkcijama, nije točno da ih ne doživljavam, ali me zabrinjava način na koji ljudi u društvu percipiraju funkcije i koliku im važnost pridaju. U svojem timu često radim sve i ne osjećam se zbog toga manje vrijednom, naprotiv, to smatram zdravim pristupom poslu i odgovornosti koju imam kao vođa tima.
U odnosima s javnošću radi više žena nego muškaraca. Što znači biti na čelu jednog važnog odjela najveće privatne tvrtke u Hrvatskoj? Jeste li ikad osjetili da Vam je teže zato što ste žena?
Tijekom karijere sam imala mentore isključivo muškarce. Od njih sam najviše naučila, tako se poklopilo. To su ljudi kojima sam se zaista divila i bila zahvalna na prilici. Ali slažem se, više je žena u ovom poslu, možda zbog pogrešne percepcije da je ovo „ženski“ posao i nerazumijevanja što ovaj posao zapravo jest. Činjenica je da u Hrvatskoj ima velikih oscilacija u kvaliteti ovog posla. U jednom je trenutku u Hrvatskoj bio trend da čak i kafići imaju svoje glasnogovornice. Vjerujem da se percepcija stvarala nekontrolirano iz loših praksi koje nisu pokazivale stvarnu sliku o ovoj profesiji.
Nažalost, žene još uvijek moraju uložiti više truda od muškaraca, da se dokažu u poslu. Ja sam to nastojala sagledavati kao dodatan izazov, da se dokažem i izborim. Mislim da to žene čini snažnijima i svjesnijima. Upravo zbog toga što često ulažemo dodatni napor u odnosu na muškarce, često briljiramo na pozicijama na koje dođemo. Imam sreću da je u kompaniji u kojoj radim na visokim funkcijama gotovo 50 posto žena, a dvije su žene i u Upravi, što je svakako iznad hrvatskog prosjeka. Ne bih nikako mogla raditi u kompaniji u kojoj su žene na bilo koji način diskriminirane ili ometane u svojem karijernom razvoju.
Upravo zbog toga što često ulažemo dodatni napor u odnosu na muškarce, često briljiramo na pozicijama na koje dođemo. Imam sreću da je u kompaniji u kojoj radim na visokim funkcijama gotovo 50 posto žena, a dvije su žene i u Upravi.
Mislim da sam se u dosadašnjoj karijeri više susretala s diskriminacijom na osnovi godina, nego spola. No, sad ulazim u godine kad to nije više problem ☺. Tijekom godina stekla sam oštrinu i sigurnost koju prije nisam imala, pa je moj nastup zreliji i drugačiji. Tu kuražnost nisam imala kao mlada.
Pokrenuli ste projekt Magenta1 za zaposlenike. Shvatili ste da zaposlenici moraju znati koristiti vaše usluge, kako biste ih mogli prodavati kupcima.
Magenta1 za zaposlenike jedan je od mojih prvih internih projekata i dalje se razvija. Svaka nova Magenta1 pogodnost je i istovremeno Magenta za zaposlenike.
Bit cijele priče je u tome da zaposlenici znaju i koriste ono što prodaju. Naši zaposlenici zaista nisu koristili naše usluge, pa ih nisu ni razumjeli, a svatko od njih je na neki način dio procesa te usluge. Neki zaposlenici nisu imali direktan kontakt s kupcima ili nisu sudjelovali u razvoju proizvoda, ali su u nekom segmentu ipak dio cjelokupnog doživljaja te usluge.
Taj se projekt pokazao kao odlična praksa i evo već treću godinu se provodi. U sklopu programa, naši zaposlenici mogu i prvi testirati proizvode, prije nego što izađu na tržište: mogu upoznati proizvod, sudjelovati u procesu popravka i biti u izravnom doticaju s onim što se radi. Primjerice, netko iz računovodstva sad ima priliku postati dio proizvodnog procesa. Taj je program snažno povezao zaposlenike s brendom.
Rekli ste da je informatička tehnologija bila Vaše prirodno okruženje, ali ste se ipak odlučili za studij ekonomije. Čini se da ste ipak spojili ono što volite: IT i odnose s javnošću?
Istina, završila sam u FER-ovskoj kompaniji. S ovom pozicijom spojila sam sve dosadašnje PR znanje i ljubav prema STEM-u. Zapravo je moja svestranost dobila lijepi okvir. Sretna sam jer imam veliku podršku obitelji u svemu što radim i upravo su muž i dvoje djece moj dodatni izvor energije.
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Zaposlena koji se nalazi na kioscima.
