The Yellow Wall-Paper – djelo koje je proslavilo Charlotte Perkins Gilman

Piše: Martina Lovaković

Charlotte Perkins Gilman bila je poznata književnica i aktivistkinja koja je djelovala tijekom kasnih 1800-ih i ranih 1900-ih. Napisala je kratku priču “The Yellow Wall-Paper” po kojoj je postala poznata. Jedno od njezinih najvećih nefikcijskih djela ono je pod nazivom “Women and Economics”. Osim što se bavila pisanjem knjiga, osnovala je časopis The Forerunner. Bila je feministkinja koja je poticala žene na ekonomsku neovisnost. Svojim spisateljskim radom i javnim djelovanjem pridonijela je pisanju povijesti feminizma te borbi za ljudska prava. Pokušala je osvijestiti javnost o tome koliko je važno baviti se problemima rodne nejednakosti i uložiti snage u borbu protiv rasizma, jer sve tu bili problemi s kojima se Amerika suočila krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Bila je začetnica mnogih do tada neviđenih ideja, a jedna od neobičnih u to vrijeme bila je ona o podjeli kućanskih poslova između žena i muškaraca.

Rani život

Charlotte Perkins Gilman rođena je 3. srpnja 1860. u Hartfordu u saveznoj državi Connecticut. Život je nije mazio, imala je teško djetinjstvo. Naime, njezin otac Frederick Beecher Perkins, rođak poznate i utjecajne obitelji Beecher, kao i književnice Harriet Beecher Stowe, napustio je obitelj ostavivši Charlotteinu majku Mary Perkins da sama odgaja dvoje djece. Zbog tog razloga Charlotte se često selila što je utjecalo na njezino obrazovanje koje je zbog toga patilo.

Obitelj se ubrzo suočila s lošom financijskom situacijom, ali i velikim emocionalnim problemima koji su zadesili Charlottinu majku, a zbog kojih su patila njezina djeca. Naime, na Mary Perkins teško je utjecao suprugov odlazak s čime se nikako nije mogla pomiriti. Patila je u sebi, a zbog lošeg mentalnog stanja nije bila u stanju pokazati emocije prema svojoj djeci. Branila im je druženja s ostalom djecom i čitanje knjiga. Upravo je taj dio Charlotte Perkins Gilman spomenula i u svojoj autobiografiji.

Još kao malena djevojčica Charlotte je pokazala da je posebna i da posjeduje nevjerojatnu snagu volje. U trenucima kada se njezina obitelj raspadala, a u dobi od svega pet godina, Charlotte je sama naučila čitati. Vrijeme je provodila u knjižnici upijajući slova, riječi i rečenice s ciljem da što više toga nauči. Voljela je čitati o povijesti, fizici i biologiji.

Budući da se htjela što prije osamostaliti i postati financijski neovisna, počela se baviti oslikavanjem čestitki.

Brak i inspiracija

Charlotte Perkins Gilman udala se za umjetnika Charlesa Stetsona 1884. godine iako, kasnije je priznala, da nije imala dobar osjećaj u vezi vjenčanja. Ubrzo nakon vjenčanja par je dobio kćer Katherine.

Godinu dana nakon rođenja kćeri, započela je njezina borba s teškom postporođajnom depresijom koja u to vrijeme nije bila temelj za liječenje već ju se smatralo ženskom izmišljotinom. Njezin tadašnji liječnik dr. Mitchell zabranio joj je pisanje i propisao strogo mirovanje. S obzirom na to podvrgla se nizu neobičnih tretmana u svrhu liječenja.

Mnogi vjeruju da ju je sve to upravo nadahnulo da stvori svoju kasnije najpoznatiju kratku priču “The Yellow Wall-Paper” koja je objavljena 1892. godine, a za koju se smatralo da sadrži i niz priča iz njezina života. Glavna radnja u knjizi vrti se oko žene koja je postala majka, a koju suprug koji je po zanimanju liječnik drži zatočenu u prostoriji oblijepljenoj žutim tapetama.

Nakon objavljene priče, jedan primjerak je poslala i svom liječniku kako bi ga uvjerila da koristi pogrešnu metodu u liječenju depresije. Iako je u dnevniku zapisala kako je taj isti liječnik poslušao njezine savjete, kasnije se otkrilo da tome ipak nije bilo tako. Do kraja svoje liječničke karijere, dr. Mitchell je propisivao svojim pacijenticama strogo mirovanje i zabranu bilo kakvog rada.

U konačnici se rastala od supruga i odlučila sama brinuti o kćeri. Okrenula je novu stranicu i njih dvije odselile su u Kaliforniju.

Aktivizam za ženska prava

Tijekom života bila je aktivna u velikom broju feminističkih udruga te je često zbog toga putovala SAD-om. Održavala je različita predavanja o aktualnim pitanjima koja su se ticala poboljšanjem radničkih prava, društvenim reformama i boljem položaju žena u društvu.

Iako je bila najpoznatija po pisanju fikcijskih priča, također je bila uspješna predavačica i intelektualka. Jedno od njezinih najvećih publicističkih djela “Women and Economics” objavljeno je 1898. godine. Feministkinja je njime pozvala žene da steknu svoju ekonomsku neovisnost, a upravo joj je njezin rad bila polazna točka kojom je učvrstila svoj položaj socijalne teoretičarke.

Smatrala je da žene nikada neće moći ostvariti rodnu jednakost ako će i dalje ekonomski ovisiti o muškarcima. Kao jednu od ideja iznijela je prijedlog da se i kućanski poslovi uvrste na popis zanimanja kao domaćinstvo i da se adekvatno plate. Zanimljivo je za spomenuti da se spomenuto djelo jedno vrijeme koristilo kao udžbenik u školama.

Nakon poznatog djela kojim je žene pozvala da se angažiraju i ulože u svoje obrazovanje i zaposlenje, slijedio je niz drugih uspješnih publicističkih djela.

Godine 1903. objavila je djelo pod nazivom “The Home: Its Work and Influence u kojem je kritizirala dom kao mjesto u kojem žene mogu mentalno oboljeti jer ih se izrabljuje i iskorištava.

Odbacila je ideje o postojanju ženskog i muškog mozga te je smatrala da spol ne može određivati čime će se netko baviti u životu. Smatrala je da se rodne uloge definiraju odgojem, a ne biologijom. S obzirom na to smatrala je da djevojčice i dječaci moraju biti podvrgnuti istim odgojnim mjerama, imati izbora nositi jednaku odjeću i igrati se istim igračkama. Od muškaraca je očekivala da sudjeluju u odgoju djece i vođenju kućanskih poslova, a u isto vrijeme poticala je žene da se osamostale i da zarađuju svoj novac. 

Slijedom toga 1915. godine izašla je i njezina druga knjiga pod nazivom “Does a Man Support His Wife?”.

Osim kratkih priča, bavila se i pisanje poezije. Njezina najpoznatija zbirka pjesama je “In This Our World” objavljena 1893. godine te “Suffrage Songs and Verses” objavljena 1911. godine. Osim toga bavila se i pisanjem dramskih tekstova, zbirkama pisama i esejima.

Pisala je za mnoge novine za koje je i uređivala priloge. Uz pisanje, Gilman je osnovala i časopis “The Forerunner”, koji joj je omogućio da izrazi svoje ideje o ženskim pitanjima i socijalnoj reformi. Izlazio je od 1909. do 1916. godine, a obuhvaćao je eseje, razmišljanja, beletristiku, poeziju i ulomke iz romana.

Brak i samoubojstvo

Godine 1900. Gilman se udala drugi put za svojeg rođaka Georgea Gilmana. Ostali su zajedno do njegove smrti 1934. godine. Samo godinu dana kasnije otkrila je da ima neoperabilan rak dojke, a 17. kolovoza 1935. godine počinila je samoubojstvo kloroformom u Pasadeni, u Kaliforniji.

U oproštajnom pismu je napisala da je odlučila radije umrijeti od kloroforma nego od raka.

Foto: Canva