Yuriko Koike - prva žena na vodećoj poziciji u Japanu
Sadržaj portala
yuriko-koike

Yuriko Koike – prva žena na vodećoj poziciji u Japanu

Yuriko Koike japanska je političarka najpoznatija po svojoj funkciji guvernerke Tokija. U razdoblju od 1993. do 2016. godine bila je članica Zastupničkog doma Japana. Tada je dala ostavku kako bi se kandidirala na izborima za guvernera Tokija. Prije toga obnašala je dužnost na poziciji ministrice obrane u kabinetu premijera Shinzōa Abea, ali je dala ostavku u kolovozu 2007. godine, nakon samo 54 dana na toj funkciji. Dana 31. srpnja 2016. godine Koike je izabrana za guvernerku Tokija te je u isto vrijeme postala i prva žena na vodećoj poziciji u povijesti Japana.

Rani život

Yuriko Koike rođena je 15. srpnja 1952. godine u Ashiyi, Hyōgo, bogatom, malom gradu u blizini Kobea. Njezin otac, Yūjirō Koike, bavio se vanjskom trgovinom, a trgovao je naftom i naftnim derivatima. Također, bio je uključen u politiku. Podržavao je Shintarōa Ishiharu i Tatenokai 1960-ih, a 1969. godine kandidirao se za nacionalne izbore, međutim bezuspješno.

Yuriko Koike imala je priliku još u djetinjstvu često dolaziti u kontakt sa strancima i njihovim običajima i tradicijom što je vjerojatno na neki način i obilježilo njezin daljnji život.

Obrazovanje

Koike je pohađala osnovnu i srednju školu za djevojčice u Kōnanu.

Nakon završene srednje škole upisala je studij sociologije na Sveučilištu Kwansei Gakuin u zapadnom Japanu od kojeg je 1971. godine i odustala. Nakon toga odlazi u Kairo, u Egipat, gdje upisuje arapski jezik i sociologiju na Američkom sveučilištu.

Za spomenutu odluku dijelom je zaslužan i njezin otac koji je joj je često govorio: “Japan može preživjeti samo uz pomoć uvoza nafte iz arapskih zemalja. Iako smo ovisni o arapskim zemljama, Japanci to nikako ne mogu razumjeti.”

Godine 1976. postala je druga japanska državljanka koja je diplomirala na sveučilištu i stekla diplomu iz sociologije.

Karijera

Početak karijere Yuriko Koike bio je obilježen njezinim radom u struci. Počela je raditi kao prevoditeljica za arapski jezik, a kasnije je postala novinarka. Godine 1978. intervjuirala je Muammera Gaddafija i Yassera Arafata, a 1979. godine postala je voditeljica vijesti.

Godine 1992. Koike je izabrana u Dom vijećnika kao članica Japanske nove stranke. Potom je 1993. godine izabrana u Zastupnički dom, predstavljajući 2. okrug Hyogo.

Godine 1996. ponovno je izabrana u Zastupnički dom, ovaj put predstavljajući 6. okrug Hyogo za stranku New Frontier. Spomenuto mjesto zadržala je na izborima 2000. kao kandidatkinja Nove konzervativne stranke. Liberalno-demokratskoj partiji pridružila se 2002. godine.

Također, do 2010. godine redovita je suradnica Project Syndicatea, nezavisnog portala koji okuplja 600 medija i donosi vijesti u 156 država.

Zapažene ministarske pozicije

Godine 2003. i 2004. bila je ministrica okoliša i državna ministrica za okrug Okinawe i sjevernih teritorija u kabinetu premijera Jun’ichirōa Koizumija. Uz žene Satsuki Katayama i Makiko Fujino, Koike je postala poznata kao jedna od Koizumijevih “ubojica” na izborima u Donjem domu 2005. godine, natječući se u Tokiju protiv tvrdolinijaškog kandidata LDP-a koji se protivio Koizumijevoj politici.

U lipnju 2007. godine imenovana je za prvu ženu ministricu obrane tijekom prvog mandata premijera Shinza Abea. U kolovozu 2007. godine objavila da namjerava dati ostavku na spomenutoj funkciji, navodeći da je došlo do skandala. Glavni razlog bio je Aegis i curenje povjerljivih informacija.

Kasnije je dala naslutiti da je stvarni razlog sukob mišljenja koji je doveo do svađe s glavnim tajnikom kabineta Yasuhisom Shiozakijem oko zamjene ministra, jer bi oporba to iskoristila da se suprotstavi japanskom Zakonu o terorizmu.

Dana 8. rujna 2008. godine istaknula je kako želi postati predsjednica Liberalne demokratske strane (LDP-a) te je time postala prva žena koja je ikada željela postati premijerka u povijesti Japana. Na izborima za vodstvo, održanima 22. rujna te iste godine, Tarō Asō je pobijedio s 351 od 527 glasova, dok je Koike je zauzela treće mjesto s 46 glasova.

Prva žena na poziciji guvernerke Tokija

Nakon ostavke guvernera Tokija Naokija Inosea u prosincu 2013. godine, pričalo se da je Koike potencijalni kandidat za izbore guvernera koji će se održati u veljači 2014. godine. Očekivala se u društvu s Hideom Higashikokubaruom, Hakubunom Shimomurom, Seiko Hashimoto i Yōichijem Masuzoeom. No, na kraju se nije kandidirala, a Masuzoe je pobijedio.

Nakon što je Masuzoe najavio ostavku u lipnju 2016. godine, Koike je najavila svoju namjeru da će se kandidirati na izborima za njegovog nasljednika. Tom prigodom izjavila je da će se kandidirati “kao zastupnica LDP-a”, ali nije dobila odobrenje vodstva LDP-a u Tokiju prije nego što je objavila svoju kandidaturu.

LDP je ipak službeno podržao Hiroyu Masudu, a njegov ogranak u Tokiju izdao je obavijest da će svi članovi koji podržavaju Koike biti kažnjeni. Unatoč tome, nekoliko istaknutih političara LDP-a nastavilo je podržavati Koike, dok su se visoki čelnici poput Shinza Abea suzdržali od potpore bilo kojeg kandidata.

Koike je izabrana za guvernerku Tokija 31. srpnja 2016. godine, postavši prva žena na toj funkciji u povijesti Japana. Tom funkcijom također je postala i prva žena na bilo kojoj vodećoj poziciji u Japanu!

Dana 21. kolovoza 2016. godine, na ceremoniji zatvaranja Ljetnih olimpijskih igara 2016. godine, Koike je preko Thomasa Bacha primila Olimpijsku zastavu od gradonačelnika Rio de Janeira Eduarda Paesa.

Tomin First no Kai

Dana 31. svibnja 2017. godine, uoči nadolazećih lokalnih izbora, Koike je dala ostavku u Liberalno demokratskoj stranci (LDP) i službeno je postala predsjednica stranke Tomin First no Kai (Prvi Tokijci).

Koike je osnovala stranku još 2016. godine kada se pripremala za nadolazeće izbore gradonačelnice Tokija. Tada je sklopila savez s Komeitom u nastojanju da osigura vladajuću većinu u tokijskom parlamentu.

Dana 3. srpnja 2017. godine, savez je preuzeo većinu na prefekturnim izborima, istisnuvši Liberalno demokratsku stranku (LDL). Od 127 mjesta u skupštini, zauzeli su ukupno 79 mjesta.

Politika

Koike podržava ekonomski liberalizam, promiče administrativnu i proračunsku reformu te inzistira na daljnjem unaprjeđenju položaja žena u poslovnom svijetu.

U trenucima kada je obećala provoditi politiku naklonjenu ženama, izjavila je:

“Vjerujem da će promicanje politike za žene biti dobro za Tokio i donijeti sreću glavnom gradu.”

Njezina navedena temeljna načela i stav u vezi s političkim reformama obuhvaćeni: provjerom, izazovom, promjenama, kreativnošću i komunikacijom”.

Što se tiče gospodarstva, poticala je agresivnu privatizaciju japanske imovine kako bi smanjila državni dug. Također, podržava snažan zaokret prema IT razvoju, prirodnim znanostima, održivoj infrastrukturi i administrativnim reformama javnih usluga.

Podrška SAD-u

Podupirala je Sjedinjene Američke Države i Rat protiv terorizma te se protivi tradiciji japanske vlade vanjske politike usredotočene na UN. Međutim, poslala je dvosmislene poruke Sjedinjenim Američkim Državama u smislu destabilizacije Bliskog istoka demokratskim metodama.

S druge strane, prioritet joj je pokazati svijetu koliko su Sjedinjene Države moćne kao saveznik.

Tijekom izbora za vodstvo LDP-a 2008. godine, obećala je da će natjerati Rusiju da vrati četiri sporna otoka Japanu ako bude izabrana za premijerku.

Koike se definitivno može okarakterizirati kao diplomatski vođa. Još 2010. godine pomogla je u jačanju veza između libijskog Muammara Quaddafija i Japana. To je dovelo do stvaranja Udruge prijateljstva Japana i Libije.

Koike je 2017. pokrenula i vodila novu nacionalnu političku stranku. Zvala se Kibō no Tō, što znači “Stranka nade”. Iako još uvijek na poziciji gradonačelnice Tokija, bila je primarni vođa ove stranke.

Pretpostavljalo se da je ova stranka mogla biti glavna oporba LDP-u. Međutim, dana 22. listopada 2017. godine, Stranka nade na biralištima nije postigla očekivani uspjeh koji joj se prognozirao anketama.

Naime, Koikeova sveobuhvatna politika bila je slična politici sadašnjeg premijera Shinzo Abea. No, ono što ih je razlikovalo bila su njihova različita mišljenja o nuklearnoj energiji. Koike se kao velika zagovornica okoliša njoj izričito protivila.

Prilikom raspuštanja Stranke nade u travnju 2018. godine, Koike se nije pridružila nijednoj stranci nasljednici.

Ekologija

Nakon što se priklonila ekološkom načinu života, Koike se često bavila ekološkim pitanjima. Izrazila je ideju o uvođenju poreza na ugljik 2005. godine kako bi Japan mogao ostvariti ciljeve Protokola iz Kyota.

Sljedeće godine je inaugurirala kampanju “Mottainai Furoshiki” koja poziva kupce da umjesto plastičnih vrećica za kupnju koriste furoshiki, tradicionalni papir koji se u Japanu koristi za zamatanje darova, a koji je eco friendly.

Zalaže se protiv upotrebe biogoriva napravljenih od prehrambenih usjeva.

Postignuća

Koike je poznata po tome što je nekoliko puta bila prva – prva žena na mjestu ministrice obrane i prva žena koja se natjecala za vodstvo vladajuće Liberalno-demokratske stranke (LDP).

Kao japanska ministrica okoliša od 2003. do 2006. godine, Yuriko Koike bila je uspješna u kampanji za promjenu stavova ljudi prema klimatskim promjenama i promicanje razvoja tehnologija za borbu protiv globalnog zatopljenja. Kada je bila izabrana za gradonačelnicu Tokija, bila je prva žena koja je to ostvarila u Japanu.

Dobila je nagradu za ženski televizijski program Japana 1990. godine.

Yuriko Koike je 2017. godine postala jedna od 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu prema časopisu Time. Za uspjeh u kampanjama Cool Biz i Warm Biz dobila je nagradu Japan Jewelry Best Dresser.

Privatni život

Kada je imala 21 godinu, udala se za kolegu japanskog studenta, ali se ubrzo nakon toga razvela.

Citat

Njezine riječi nakon što je postala guvernerka Japana, pamte se i danas:

“Dobila sam veliku podršku svojih kolega. Kako bih uspjela nadmašiti zastoj s kojim se japansko društvo suočava, vjerujem da ova zemlja može imati i ženskog kandidata. Hillary je upotrijebila riječ “stakleni strop”…, ali u Japanu, to nije staklo, to je željezna ploča. Ja nisam gospođa Thatcher, ali ono što je potrebno je strategija koja obuhvaća uvjerenja, jasnu politiku i suosjećanje s ljudima.”

Foto: Flickr

Nastavite čitati