Audrey Hepburn – legendarna modna ikona bezvremenske ljepote
“Pariz je uvijek dobra ideja!”, rekla je Audrey Hepburn, jedna od najomiljenijih svjetskih glumica i žena o čijem modnom izričaju se ne prestaje pričati ni danas. Ostvarila je zavidnu filmsku karijeru, a slavu je stekla filmom “Breakfast at Tiffany’s”. Upravo je ona glavni razlog zašto žene i dalje posjećuju Tiffany’s s kroasanom i kavom u ruci. Poznata je kao muza francuskog dizajnera Huberta de Givenchyja s kojim je bila povezana trajnim prijateljstvom i profesionalnim partnerstvom. Nakon petnaest godina rada u filmskoj industriji, posvetila se humanitarnim radu kao ambasadorica UNICEF-a. Velika glumica i žena, poznata po predivnim očima srne, ostavila je neizbrisiv trag na glumačkoj i modnoj sceni, a zbog svog iznimnog talenta, ljepote i istančanog modnog stila i danas je velika inspiracija mnogim ženama diljem svijeta.
Teško djetinjstvo
Audrey Hepburn rođena je 4. svibnja 1929. godine u Ixellesu, u Bruxellesu, u Belgiji, od oca Josepha Victora Anthonyja Rustona podrijetlom Engleza i majke barunice, Elle van Heemstre, nizozemskih, engleskih i francuskih korijena. Otac Joseph po struci je bio agent nekretnina pa se obitelj često selila – živjeli su na relaciji između Belgije, Nizozemske i Engleske.
Godine 1935., kada je Audrey imala samo šest godina, njezini roditelji odlučili su okončati brak jer se Joseph priklonio nacistima. Njihov razvod bio je vrlo traumatičan za djevojčicu. I sama Audrey kasnije je izjavila kako to iskustvo smatra najtraumatičnijim u životu i kako je na neki način obilježilo njezin daljnji život.
Ubrzo nakon toga, Audrey odlazi u internet u kojem ostaje od 1935. do 1938. godine. Budući da je barunica smatrala da će biti sigurniji od tadašnje nacističke invazije, obitelj seli u Arnhem, u Nizozemsku.
Ratne traume
Međutim, 1940. godine zemlja je pala pod nacističku okupaciju pod kojom je ostala sve do oslobođenja 1945. godine. Za to vrijeme Audrey je pohađala privatnu školu u Arnhemu gdje je izučavala balet. Svojedobno je čak razmatrala balet kao svoj prvi karijerni izbor, a tijekom rata plesala je kako bi prikupila novac kojim se financirao pokret otpora protiv nacističke okupacije.
Pred kraj rata, okupacija Nizozemske postala je sve brutalnija. Nakon iskrcavanja na “Dan D” 1944. godine, Nijemci su ostavljali ljude bez hrane ili da se smrznu do smrti. Odmazde i pucnjave na lokalno stanovništvo bile su uobičajene. Tada mlada djevojka, Audrey je vidjela kako su Nijemci na ulici strijeljali njezinog ujaka i majčinog rođaka. Također, kasnije je spomenula kako se sjećala vlaka prepunog židovske djece smještene u kamione za prijevoz stoke radi deportacije.
Ipak, unatoč stalnim okupacijama od strane Nijemaca, Audrey je vodila prilično normalan život, i dalje je učila balet i posvetila se crtanju.
No, mučna iskustva ostavila su neizbrisiv trag na Audrey, što je bio jedan od glavnih razloga njezinih kasnijih angažmana u UNICEF-u, dobrotvornoj organizaciji za pomoć djeci. Jednom prigodom izjavila je: “Mogu i sama svjedočiti što UNICEF znači djeci. Bila sam među djecom kojoj je bila potrebna pomoć u obliku hrane i lijekova odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata”.
Nakon traumatičnog iskustva, cijeli je život osjećala empatiju prema djeci žrtvama rata i gladi. Kasnije je izjavila kako je primijetila sličnost između svog ratnog iskustva i iskustva Anne Frank. Pročitala je svoj dnevnik 1946. godine nakon čega se osjećala psihički uništeno.
Odlazak Audrey Hepburn u London
Nakon rata, odlučila je sreću potražiti u Londonu, a pridružila joj se i majka. Nastavila se baviti baletom, ali iako iznimno talentirana, zbog visine od 170 centimetara i pothranjenosti kojoj je bila izložena tijekom rata, nije mogla ostvariti karijeru balerine. Stoga se odlučila usmjeriti prema glumi. U početku je dobivala manje uloge te je radila kao model.
Oscar za najbolju žensku ulogu
Prvu veću ulogu ostvarila je u filmu “The Secret People” 1951. godine u kojem je glumila upravo balerinu. Tijekom snimanja uočio ju je redatelj William Wyler koji je smatrao kako bi bila savršen izbor za englesku princezu u filmu “Roman Holiday”, u kojem je kasnije oduševila s Gregoryjem Peckom.
Bio je to film koji ju je 1953. godine proslavio i postao njezina odskočna daska u daljnjoj glumačkoj karijeri. Naime, film je u rekordnom roku postao veliki hit, a Audrey velika filmska zvijezda. Nadmašila je svog partnera Gregoryja Pecka te je za ulogu bila jednako plaćena kao i on. Upravo kako je njezin kolega Gregory i predvidio, Audrey je u konačnici dobila Oscara.
Glumačka karijera
Uslijedio je film Sabrina iz 1954. godine tijekom kojeg je upoznala francuskog dizajnera Huberta de Givenchyja. Naime, redatelj spomenutog filma, Billy Wilder, obratio se Givenchyju na nagovor Audrey Hepburn. Razlog tomu bio je taj što je dizajner Cristóbal Balenciaga odbio kreirati kostime za film.
Givenchy je tom prilikom zamolio Audrey da odabere nekoliko haljina iz njegove kolekcije – a sve ostalo je povijest. Poslovna suradnja prerasla je u obostrano divljenje i veliko prijateljstvo koje je trajalo do kraja života. Naime, od tog trenutka Givenchy je dizajnirao većinu odjeće koju je glumica nosila, kako privatno, tako i u svojim filmovima.
Godine 1959. u filmu “The Nun’s Story” glumila je mladu redovnicu koja se nakon povratka iz Konga u Belgiju suočava s nacističkom okupacijom i bolnom duhovnom dilemom. Zanimljivo je spomenuti da je film povukao neke paralele s njezinom privatnim životom, a uz to pokazao je i njezine višestruke glumačke talente.
Nakon toga, dobila je brojne uloge u filmovima u kojima je potvrdila svoj glumački talent. Njezin najpoznatiji film zasigurno je “Breakfast at Tiffany’s” iz 1961. godine u kojem je glumila Holly Golightly, zatim su uslijedile uloge u filmovima “My Fair Lady”, “How to Steal a Million”, “Two for the Road”, “Wait Until Dark”, “Robin and Marian” i mnogi drugi.
Mala crna haljina
Audrey Hepburn proslavila je malu crnu haljinu, najpriznatiji Givenchyjev dizajn, koju je nosila u romantičnoj komediji “Breakfast at Tiffany’s” iz 1961. godine gdje je glumila s glumcem Georgeom Peppardom.
Film je 1960-ih dobio titulu najpoznatije izvedbe toga doba, a popularnost je zadržao sve do danas. Najpoznatija scena iz filma ona je uvodna kada Holly Golightly izlazi iz žutog taksija u dugoj crnoj satenskoj haljini držeći u rukama kavu i kroasan, dok u isto vrijeme promatra luksuznu draguljarnicu Tiffany and Co.
Spomenuta crna haljina iz filma otada je postala jedna od najpoznatijih haljina u povijesti kostimografije 20. stoljeća, a 2006. godine prodana je na aukciji za nešto manje od pola milijuna funti. Sav prihod doniran je jednoj dobrotvornoj organizaciji koju je podržavala Audrey.
Audrey Hepburn – jedna od najljepših žena svijeta
Njezina prirodna ljepota, elegancija, šarm i privlačnost kojom je zračila, osvojili su tadašnji modni i glumački svijet, a na mnogim izborima ljepota bila je proglašena najljepšom ženom na svijetu. No, ono po čemu je ostala poznata poseban je modni izričaj zbog kojeg je mnogim ženama i danas modni uzor i jedna od najljepše odjevenih žena svijeta.
Često je odgovarala na pitanja vezana uz modu i stil, a jednom prigodom izjavila je: “Elegancija je jedina ljepota koja nikada ne blijedi”.
Bila je cijenjena u filmskoj industriji, skromna i nije ulazila u sukobe, a mnogi vrhunski glumci tada su izjavljivali da je ugodna osoba s kojom je lijepo surađivati.
Iako je bila jedna od najvećih hollywoodskih zvijezda 1950-ih i 1960-ih, ostala je čvrsto stajati na tlu. Često je radije birala provoditi večeri sa svojom obitelji nego izlazeći na primanja, premijere i različita događanja. Jednom prigodom zaključila je: “Možda neću uvijek dobivati nove poslovne prilike, ali ću zato uvijek uz sebe imati svoju obitelj”.
Humanitarni rad
Nakon 1967. godine i petnaest godina provedenih u filmskoj industriji, Audrey se gotovo potpuno posvetila humanitarnom radu. Samo se još povremeno pojavljivala u filmovima. Također, više vremena provodila je sa svojom obitelji.
Imenovana je posebnom veleposlanicom UNICEF-a te se uključila u brojne kampanje kojima je cilj bilo poboljšanje uvjeta života za svu djecu diljem svijeta. Njezine riječi poznate su i danas: “Davanje je smisao života. Ako prestaneš davati, ne postoji više ništa za što bi mogao živjeti”.
Privatni život
Iako pomalo sramežljiva i introvertna, Audrey je imala buran privatni život u kojem je teško pronalazila sreću.
Još u vrijeme dok je dobivala prve uloge, upoznala je Engleza Jamesa Hansona, bogatog industrijalista za kojeg se ubrzo zaručila.
No, nakon godine dana zaruka, odlučila je otkazati vjenčanje jer je smatrala da se zbog filmske karijere ne viđaju dovoljno. Vjenčanicu, koju je već bila kupila, poklonila je jednom talijanskom paru, koji je prema dostupnim zapisima čuva i danas.
Iako su nacisti uzrokovali velike boli i patnju mnogima, Audrey nije mogla pobjeći od sjećanja na svog oca. Dugo ga je tražila dok ga nije pronašla u Dublinu, a s obzirom na njegovu lošu financijsku situaciju odlučila ga je uzdržavati.
Godine 1954. udala se za američkog glumca i redatelja Mela Ferrera, a šest godina kasnije par je dobio sina Seana. Ipak, nakon četrnaest godina zajedničkog života, odlučili su se rastati.
Tijekom jednog krstarenja upoznala je Andrea Dottija, talijanskog psihologa, za kojeg se udala 1969. godine. U braku je ostala trinaest godina tijekom kojih je dobila još jednog sina, Lucu.
Tada je odlučila da se više nikada neće udavati, a ostatak života provela je s nizozemskim glumcem Robertom Woldersom.
Posljednji dani Audrey Hepburn
Godine 1992., nakon povratka iz Somalije, osjetila je jake bolove u trbuhu nakon čega joj je dijagnosticiran rak debelog crijeva. Odlučila se vratiti kući u Švicarsku i proslaviti posljednji Božić u društvu obitelji i prijatelja.
20. siječnja 1993. godine preminula je u dobi od 63 godine u svom domu u Tolochenazu, u Vaudu, u Švicarskoj.
Skladatelj i dirigent Michael Tilson, Audreyn dugogodišnji prijatelj kojeg je upoznala na UNICEF-ovim akcijama prikupljanja sredstava, uvijek će se sjećati njezine jedinstvenosti i ljupkosti kojom je zračila:
“Imala je tu sposobnost učiniti svakoga posebnim, uvijek je prepoznala ono dobro u ljudima. Čak i ako je to bilo samo na nekoliko trenutaka koliko joj je trebalo da potpiše autogram. Bila je prepuna milosti i uvijek je vidjela ono najbolje u ljudima”.
Bila je to velika Audrey Hepburn. Ikona stila, žena nevjerojatnog modnog ukusa, ljepote, ali prije svega dobrote kojom je zračila. Velika humanitarka zlatnog srca koja nikada nije žalila ni trenutka provedenog na humanitarnim misijama i dalekim putovanjima. Žena čije ime sigurno nikada neće otići u zaborav!
Foto: Kristine / Flickr
