Ivana Perić: Osvrt na 28. Sarajevo Film Festival, najjači regionalni filmski festival
Grad kave, ćevapa i dobre vibracije ono je što dobijemo kad skroz ogolimo što Sarajevo jest i kada ga želimo predstaviti na posve jednostavan način. Grad tmurne uzburkane prošlosti, sjecište svjetova i civilizacija, savršeno obitavalište za “malog” iskonskog čovjeka zrcalne duše ipak je dublji uvid u ono što grad Sarajevo doista jest.
O ratu ne želim pisati jer imam dojam sve je ispisano i prepisano i već dogorjelo. O Sarajevo film festivalu kao tekovini rata i tadašnjeg pokušaja da kulturom pobijede sve zlo želim.
Etablirao se festival filma u Sarajevu kao jedan od najjačih u balkanskoj regiji ako ne i najjači. I alal mu vera. Nabrajati zvijezde koje ga posjetiše može biti samo puka faktografija no vizualizirati recimo najveće zvijezde svjetskog fma kako s guštom jedu sitni ćevap puno je stvarnosnije i radosnije. A Sarajevo to jest zahvaljujući duhu svojih stanovnika, radostan, nimalo savršen no posve bezvremenski šarmantan grad.
Ove godine zvijezde festa bili su markantni Danac, zvijezda serijala Hanibal, Mads Mikkelsen koji je pojeo slavne ćevape na Baščaršiji s lokalnom glumčinom Zlatkom Burićem. Burić je zvijezda pobjednika ovogodišnjeg Cannesa, Ruben Ostlundovog remek djela Trokut tuge koji propituje spolne, klasne i ostale važne uloge u društvu no na jedan posve novi i neočekivan način. Film kojem se smijete, od kojeg se grčite, ali koji savršeno ide ukorak s globalnim topljenjima, terorizmima, pandemijama i apokalipsama. Čista petica za originalnost.
Vrstan film iz konkurencije koji također progovara o aktualnim problemima ovaj put migracije film je Banović Strahinja, dobitnik nagrade na netom održanim Karlovym Varyima, koji suvremeno postavlja tradicionalni ep o ukradenoj ženi i srazu kultura.
Nešto slabiji je film sarajevske miljenice Aide Begić koja u svojoj filmskoj Baladi propituje granice stvarnosti i umjetnosti, nespretno spajajući tradicijsko i moderno. žDragulj filma uloga je sigurne Jasne Žalice kao dominantne majke kojoj stvari izmiču kontroli.
U službenoj konkurenciji filmova koji su se natjecali za Srce Sarajeva pobijedio je ni manje niti više hrvatski film redatelja Juraja Lerotića, Sigurna kuća, a o filmu koji se tiho iz sjene prišuljao i odnio nagradu na ovim prostorima još će se sigurno dosta čuti.
Bas kao što je i markantni Mads dobio Počasno srce Sarajeva, u najvećem regionalnom kinu sponzora Coca cole ukazao se sitni Jesse Eisenberg, dolepršao zaklela bih se u tenisicama, preuzeo nagradu za doprinos filmu Srce Sarajeva te skromno publici predstavio svoj prvi redateljski uradak Nakon što spasiš svijet.
Simpatična priča o ponovnom zbližavanju majke (sigurna Julianne Moore) i sina (zvijezda serije Stranger thins Finn Wolfhard), nije ništa više nego simpatična no natruhe talenta iščitavaju se iz tog prvodjelca filmaša koji se proslavio ulogom Marka Zuckerberga u Fincherovom filmu Društvena mreža.
A sad malo o glamuru. Kako spojiti mljeveno meso u sveprisutnim ćevapima i crvenu blještavu štiklu da ne zvuči suviše bizarno i gotovo blasfemično. Kako spojiti sarajevsku rominjavu kišicu, neki davni hit Crvene jabuke u Inat kući uz šarenu dolmu bez da ne zvuči patetično i nostalgično? Opet kako znati da se vrijeme neće vratiti i da nećemo čuti neke davne granate ili pucnjeve iz pištolja Gavrila Principa i sve ono što je obilježilo slavnu historiju grada?
Ipak bih radije da vrijeme stane tik u sekundi kad se vrijeme na 28. Sarajevo film festivalu toliko proljepšalo da je opet bilo ljeto i kad su glamurozne glumice obukle crvene štikle nakon pojedenih ćevapa a sve je tako melankolično mirisalo na tek samljevenu kavu.
Grad za malog čovjeka opet toliko je veliki da prima svjetske gorostase bez da imalo fali mjesta, možda samo vremena jer prebrzo teče.
Fotografija: Željka Benčić Fotografija: Željka Benčić
Foto: Željka Benčić i PR Sarajevo Film Festival
