Jacinda Ardern – neustrašiva premijerka Novog Zelanda

Piše: Martina Lovaković

Jacinda Ardern, punog imena Jacinda Kate Laurell Ardern, Poznata je kao novozelandska političarka koja je u kolovozu 2017. godine postala čelnica Novozelandske laburističke stranke, a zatim u listopadu 2017. godine, u dobi od 37 godina, i 40. premijerka Novog Zelanda te time i najmlađa premijerka Novog Zelanda u posljednjih 150 godina.

Rani život

Jacinda Ardern rođena je 26. srpnja 1980.godine, u Hamiltonu, Novi Zeland, u mormonskoj obitelji kao druga djevojčica. Prve godine života provela je u Murupari, gradiću najpoznatijem kao središte aktivnosti bandi Maori. Kasnije je navela da ju je upravo to navelo da se upusti u politiku. Svakodnevno je svjedočila prizorima “djece bez cipela na nogama ili bez hrane za ručak”.

Njezin otac, službenik za provođenje zakona, koji je 2014. godine postao visoki povjerenik vlade Novog Zelanda na otoku Niue, preselio je obitelj u Morrinsville, jugoistočno od Aucklanda, na sjevernom dijelu Novog Zelanda, gdje je Ardern pohađala osnovnu i srednju školu. Maturirala je na Sveučilištu Waikato 1999. godine.

I prije nego što je 2001. godine diplomirala komunikologiju, Ardern je započela suradnju s Laburističkom strankom.

1999. godine, u dobi od 17 godina, pridružila se stranci i uz pomoć tete uključila se u predizbornu kampanju Harryja Duynhovena, laburističkog člana parlamenta (MP) u okrugu New Plymouth.

Nakon što je diplomirala, postala je istraživačica za drugog zastupnika Laburista, Phila Goffa. To iskustvo bi je dovelo do toga da postane jedan dio tima premijerke Helen Clark, druge žene na najvišoj dužnosti Novog Zelanda i njezinog političkog idola i mentora.

Rad u kabinetu Tonyja Blaira

Godina 2005. bila je za Jacindu velika životna prekretnica. Iako još mlada djevojka, uputila se u Veliku Britaniju kako bi stekla radno iskustvo. Inače, spomenuta praksa ustaljena je među djecom srednje i više klase Novog Zelanda.

No, umjesto da radi u londonskim pubovima i skladištima i putuje, Jacinda je odlučila dvije i pol godine raditi u kabinetu britanskog premijera Tonyja Blaira, služeći kao pomoćna direktorica Better Regulation Executive s glavnom odgovornošću da poboljša način na koji lokalne vlasti komuniciraju s malim poduzećima.

Godine 2007. izabrana je za predsjednicu International Union of Socialist Youth (IUSY), što ju je odvelo na odredišta poput Alžira, Kine, Indije, Izraela, Jordana i Libanona.

Napredak karijere

Godine 2008. izabrana je za kandidata Laburista MP u okrugu Waikato, mjesto koje u povijesti ni na koji način nije bilo povezano sa strankom. Upravo zbog toga izgubila je s oko 13.000 glasova. Ipak, u parlament je ušla kao kandidatkinja s liste.

Mješoviti proporcionalni izborni sustav (MMP) Novog Zelanda omogućuje kandidatima koji se kandidiraju za okružno mjesto da također budu i na listi kandidata stranke, s koje se bira 49 zastupnika proporcionalno broju glasova koje su dobile njihove stranke.

S 28 godina ušla je u Zastupnički dom (House of Representatives) kao općenito njegov najmlađi član. U svom prvom govoru pozvala je na uvođenje obveznog podučavanja na maorskom jeziku u novozelandskim školama te je pozvala novozelandsku vladu zbog, kako je ocijenila, “sramotnog” odgovora na klimatske promjene.

Osim što je imenovana glasnogovornikom Youth Affairsa, imenovana je Regulations Reviewom i Justice and Electoral select committees.

Godine 2011. kandidirala se za mjesto predstavnika Auckland Centrala, Na spomenutom mjestu do tada je bila jedna od najsjajnijih mladih zvijezda novozelandske politike, Nikki Kaye iz New Zealand National Party, koja je bila samo pet mjeseci starija od Ardern.

Kaye je tijesno (717 glasova) pobijedila u utrci, nazvanoj “Battle of the Babes”, ali Jacinda Ardern još jednom se vratila u parlament kao kandidatkinja koja dobro stoji na listi.

Njezina podrška Davidu Sheareru koji se borio da zasjedne na čelo Laburista, donijela joj je još jedan zadatak kao glasnogovornika Social Developmenta.

Godine 2014. ponovno se suočila s Kaye za mjesto Auckland Central, ovaj put izgubivši za samo 600 glasova. Unatoč tomu, budući da se nalazila na poziciji broj pet na popisu laburista, Ardern se lako vratila u parlament.

Čelnik Laburista Andrew Little postavio ju je na mjesto glasnogovornika Arts, Culture, and Heritage, Children, Justice, and Small Business.

Zanimanje javnosti

Kako je politički postajala sve popularnija, detalji o njoj i njezinom privatnom životu bili su sve zanimljiviji u javnosti.

Suprotno stajalištu Church of Jesus Christ of Latter-day Saints’ podržava homoseksualnost i istospolne brakove. Mnogi su smatrali da je Ardern postala izgubljeni mormon. Također, javnost je bila upoznata s njezinim nastupima kao DJ.

Bila je u romantičnoj vezi s Clarkeom Gayfordom, koji je 2016. godine postao voditelj televizijske emisije Fish of the Day, emisije o ribolovu i putovanjima koji ga je odveo na egzotične otočne krajeve diljem Tihog oceana. Pokušala je smanjiti pozornost medija pozivajući se na svoju fizičku privlačnost, te opisujući se kao “štrebera”, a svoj pristup životu kao “neumoljivo pozitivan”.

Vođa Laburističke stranke

Godine 2017. upisala je pobjedu u parlamentarnim dopunskim izborima za upražnjeno mjesto koje predstavlja solidnu laburističku četvrt Mount Albert u Aucklandu. Kada je zamjenica čelnika Annette King najavila ostavku, Ardern je jednoglasno izabrana kao njezina zamjena.

U međuvremenu, kako su se približavali opći parlamentarni izbori zakazani za rujan 2017. godine, laburistička preferencija na izborima bila je jako loša i slaba. Čak i nakon nekih devet uzastopnih godina dok je National Party bila na vlasti, naizgled je bilo malo interesa među biračima za pokušajem vladavine Laburističke stranke (Labour Party). Nekoliko anketa u srpnju utvrdilo je da je podrška Laburističke stranke manja od 25 posto – oko 6 posto lošija od one na lipanjskim anketama.

Preostalo je manje od dva mjeseca prije izbora, a Little je odstupio s mjesta vođe stranke. No, nije htio otići prije nego što je bio siguran da Ardern bude njegova zamjena. Navodno je odbila sedam puta prije nego što je pristala, a 1. kolovoza izabrana je za vođu stranke.

“Jacindamania” – politička rock zvijezda

Time je započeo njezin put na kojem je u konačnici željela zamijeniti tadašnjeg premijera Billa Englisha iz Nacionalne stranke (National Party) i postati premijerka Novog Zelanda. Njezin karizmatični optimizam, snaga i prizemni šarm brzo su energizirali birače – posebno žene i mlade – i, kao odgovor, ankete su joj sve više išle u korist.

Ardern je pozivala na besplatno sveučilišno obrazovanje, smanjenje imigracije, dekriminalizaciju pobačaja i stvaranje novih programa za ublažavanje siromaštva među djecom. U širem smislu, obećala je “pošteniji život” za marginalizirane. Kako je “Jacindamania” zahvatila zemlju, stručnjaci su je počeli karakterizirati kao političara “rock zvijezde”, a njezinu slavu uspoređivali su s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom i bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom.

Feministička ikona

Također, postala je nešto poput feminističke ikone, nakon što je odgovorila na pitanje tijekom jednog intervjua planira li imati djecu. U početku je Ardern rekla da joj nije bio problem odgovoriti na spomenuto pitanje. Sutradan, međutim, kada ju je tijekom intervjua, sugovornik zamolio za komentar komentirajući temu da poslodavci imaju pravo znati planiraju li buduće zaposlenice biti odsutne s posla kako bi imale djecu, Ardern je odgovorila puno snažnije:

“Odlučila sam razgovarati o tome, to je bio moj izbor…, ali za druge žene potpuno je neprihvatljivo u 2017. godini reći da bi žene trebale odgovoriti na to pitanje na radnom mjestu. Odluka je žene o tome kada će odlučiti imati djecu. Spomenuto ne bi trebalo unaprijed utjecati na to treba li žena dobiti posao i nove poslovne prilike ili ne.”

English ju je optužio za nedostatak vanjskopolitičkog iskustva i potaknuo glasače da gledaju dalje od “zvjezdane prašine” koju je širila. U tom je slučaju Nacionalna stranka dobila najviše glasova, osvojivši oko 46 posto od ukupnog broja (bez posebnih glasova), a udio laburista bio je oko 36 posto.

Na temelju tih rezultata, Nacionalna stranka imala je 58 mjesta, a laburisti 45 mjesta, nedovoljno da bi i jedni i drugi postigli većinu, čak i sa sedam mandata Zelene stranke (Green Party) kao podrška laburističkoj vladi. Kad su se zbrojili posebni glasovi (uključivali su glasove Novozelanđana koji su bili u inozemstvu ili su se registrirali da glasaju na dan glasanja), laburisti i Stranka zelenih dobili su prednost na račun Nacionalne stranke.

Premijerka Novog Zelanda

Novozelandsku Prva stranka (First Party) i njezin čelnik 72-godišnji Winston Peters, osvojila je devet mjesta i tako postala stranka koja je trebala donijeti važnu odluku – kome će se prikloniti i tko će temeljem toga postati premijer Novog Zelanda.

Winston Peters, držao je zemlju tjednima u neizvjesnosti dok je pregovarao i s Nacionalnom strankom i s laburistima o sudjelovanju First Party u koalicijskoj vladi. Napokon, 19. listopada, Peters je na nacionalnoj televiziji objavio da je odlučio ući u partnerstvo s laburistima koje će dalje ovisiti o podršci Zelenih.

“Previše Novozelanđana današnji kapitalizam gleda ne kao na svog prijatelja, već kao na svog neprijatelja”, rekao je Peters najavljujući namjeru da vlada s laburistima.

Tako je Jacinda Ardern u isto vrijeme kao i ostatak zemlje saznala da će postati 40. premijer Novog Zelanda, a prisegu je položila 26. listopada 2017. godine.

U lipnju 2018. Ardern je rodila svoje prvo dijete, djevojčicu. Tako je postala i prvi čelnik države u gotovo 30 godina koja je rodila dok je bila na visokom položaju.

Napadi na džamiju u ožujku 2019. u Greater Christchurchu

U ožujku 2019. godine, nakon napada na džamiju, Ardern tješila svoju zemlju, a cijeli događaj okarakterizirala je kao jedan od “najmračnijih dana”. Naime, napad na džamiju u središnjem Christchurchu te na džamiju u predgrađu Linwooda tijekom podnevnih molitvi 15. ožujka rezultirao je gubitkom najmanje 50 života te ozljedama još najmanje isto toliko osoba.

Prije nego što ga je uhitila policija, naoružani 28-godišnji napadač – koji je napad na prvu džamiju prenosio na Facebooku, vjerojatno koristeći kameru na glavi – ubio je 42 osobe u prvoj džamiji i još 8 u drugoj. Prema njegovom nesretnom govoru ispunjenom mržnjom, navodno je došao na Novi Zeland kako bi poduzeo napade i naglasio da čak i tako udaljeno mjesto kao što je Novi Zeland pati od “masovne imigracije”.

Protuimigrantski motiv za napade bio je posebno potresan u zemlji koja ima reputaciju dobrodošlice migrantima. Zapravo, Ardern je 2020. bila objavila da će Novi Zeland povećati broj migranata koje godišnje prihvati s 1.000 na 1.500. Napad je označila “terorističkim napadom”.

“Nismo bili meta jer smo sigurna luka za one koji mrze. Nismo izabrani za ovaj čin nasilja jer odobravamo rasizam, jer stremimo ekstremizmu. Odabrani smo upravo zbog činjenice da nismo ništa od toga – jer predstavljamo različitost, dobrotu, suosjećanje, dom za one koji dijele naše vrijednosti, utočište za one kojima je to potrebno.”

Zatim je pozvala na promjene zakona o oružju na Novom Zelandu. Spomenuta izjava naišla je na široko odobravanje u zemlji u kojoj je vlasništvo nad oružjem bilo široko rasprostranjeno.

Tragedija na Bijelom otoku (Whakaari)

Njezin suosjećajan, ali snažan odgovor na napade na džamiju zaradio je pohvale iz cijelog svijeta, kao i njezina mirna, odmjerena reakcija  trenutku kad je zemlju ponovno zadesila tragedija.

U prosincu 2019. godine, nakon vulkanske eksplozije na udaljenom Bijelom otoku (Whakaari), život je izgubila 21 osoba. U vrijeme erupcije, 47 osoba (avanturistički turisti i vodiči) nalazilo se na nenaseljenom otoku. Slika Jacinde Ardern kako zagrljajima tješi ljude, postala je kultna.

Odgovor na pandemiju koronavirusa

Bez obzira na to što je ostvarila popularnost među političkim krugovima u inozemstvu, čini se da su mnogi Novozelanđani bili manje zadovoljni njezinim rješavanjem pitanja stanova i dječjeg siromaštva, pitanjima koja se ona obvezala riješiti.

Kao rezultat toga, parlamentarni izbori raspisani za rujan 2020. godine nagovještavali su tijesnu borbu. No, sve je to uskoro promijenjeno zbog izbijanja pandemije koronavirusa koja je zahvatila cijeli svijet, a koja je započela početkom 2020. godine.

Ardern i njezina vlada pristupile su pandemiji “kreni odmah i kreni žustro”. Brzom i snažnom reakcijom zaustavili su sve inozemne posjete Novom Zelandu još sredinom ožujka 2020. godine i tako postali jedna od prvih zemalja koja je zatvorila svoje granice kao odgovor na globalnu prijetnju zdravlju. U cijeloj zemlji je zavladao strogi lockdown u trenucima kada je bilo nešto više od 100 slučajeva pozitivnih na COVID-19.

U tom je procesu ekonomija koje je uvelike ovisna o turizmu u zemlji, pretrpjela povijesno težak udarac. U lipnju 2020. godine BDP je pao za više od 12 posto u jednom tromjesečju, što je i najstrmiji tromjesečni pad zabilježen u povijesti novozelandskog gospodarstva.

Međutim, istodobno su spomenute mjere bile odgovor na javno zdravstvo što je donijelo izvanredne rezultate – Novi Zeland je brzo i temeljito suzbio pojavu COVID-19. Do kolovoza 2020. godine u periodu od 100 dana u zemlji nije potvrđen ni jedan pozitivan slučaj. Kad su tog istog mjeseca dijagnosticirani slučajevi u Aucklandu, izbori su odgođeni za listopad i zemlja je ponovno ušla u strogi lockdown.

Izbori za drugi mandat

No, do izbora 17. listopada 2020. godine, virus je ponovo bio pod nadzorom, a u sljedećih nekoliko mjeseci potvrđeno je ukupno oko 2000 slučajeva, s nešto više od 25 preminulih u cijelom Novom Zelandu.

Ubrzo su bili uklonjeni i zahtjevi za nošenje maski i socijalno distanciranje. Ardern je vješto pratila razvoj događaja što je uključivalo i povremena empatična pojavljivanja online tijekom kojih je obećala djeci da će uskršnji zec i zubić vila i dalje obavljati svoje poslove.

Glasači su nagradili Ardern donijevši joj uvjerljivu pobjedu. Osvojila je oko 49 posto glasova. Laburisti su ostvarili najbolje rezultate na biralištima u posljednjih pola stoljeća i tako su postali prva stranka od 1993. godine koja je mogla formirati većinsku vladu bez koalicijskog partnera.

Ipak, stranka Zeleni, koja je bila dio vladajuće koalicije Jacinde Ardern, povećala je udio glasova sa 6 posto na prošlim izborima, na 8 posto. Sve to bilo je na štetu oporbene Nacionalne stranke koja je s 44 posto glasova na izborima 2017. godine, sada pala na 27 posto.

U svom pobjedničkom govoru Ardern je uspjela doprijeti do svih Novozelanđana:

“Živimo u sve više polariziranom svijetu. Mjesto na kojem su ljudi sve više i više izgubili sposobnost međusobnog sagledavanja gledišta. Nadam se da su ovi izbori, Novom Zelandu pokazali da ovo nismo mi. Da kao nacija možemo slušati i raspravljati. Napokon, premali smo da bismo izgubili iz vida tuđu perspektivu.”

Još u lipnju 2020. godine najavila je da će Novi Zeland 2021. godine školama početi nuditi besplatne higijenske uloške.

“Možda nećemo puno razgovarati o tome, ali jedna od tema o kojima mi mladi ljudi pišu jest siromaštvo. Znamo da gotovo 95.000 mladih djevojaka izostaje iz škole tijekom razdoblja menstruacije jer si ne mogu priuštiti higijenske uloške. To nije u redu. I to je razlog zašto financiramo novi program koji će školama pružati besplatne higijenske proizvode. Sve državne i državno integrirane škole moći će se prijaviti od 2021. godine.”

Počasti

Jacinda Ardern je prema časopisu Forbes, 2019. godine postala 38. najmoćnija žena na svijetu. U rujnu 2019. godine prema izboru tadašnje gostujuće urednice Meghan Markle, vojvotkinje od Sussexa, izabrana je u grupu od 15 uspješnih žena koje su se našle na naslovnici Voguea.

Te iste godine uvrštena je na slavni popis pod nazivom Time 100, a bila je i u užem izboru za osobu godine.

Foto: NATO North Atlantic Treaty Organization / Flickr