
Posao bez klasičnog radnog vremena: zašto sloboda u karijeri traži puno discipline
U Eurovilli žene danas čine gotovo 55 posto tima. Četiri agentice iz Zagreba, Pule, Splita i Varaždina u svijet nekretnina stigle su potpuno različitim profesionalnim putevima, ali njihova iskustva pokazuju koliko ovaj posao, osim poznavanja tržišta, traži samostalnost, disciplinu i sposobnost rada s ljudima. I koliko se toga putem nauči o sebi.
Fleksibilno radno vrijeme, mnogo samostalnosti, svakodnevni susreti s različitim ljudima, atraktivne nekretnine i dani koji rijetko izgledaju jednako. Gledan izvana, posao agenta za nekretnine lako može djelovati kao jedna od onih karijera koje nude upravo ono što se danas sve češće traži – slobodu.
No fleksibilnost i slobodno vrijeme nisu sinonimi.
Iza fotografija lijepih interijera, obilazaka nekretnina i uspješno zaključenih poslova nalazi se posao u kojem se plan dana može promijeniti jednim telefonskim pozivom. Termin se pomakne, pojavi se problem s dokumentacijom, pregovori krenu neočekivanim smjerom ili nekretnina koja je mjesecima bila na tržištu odjednom dobije ozbiljnog kupca. Sloboda u ovom poslu zato prije svega znači mogućnost da samostalno organizirate svoj rad, ali i odgovornost za sve što ćete s tom slobodom napraviti.
Četiri grada, četiri različita puta do istog posla
Da za karijeru u nekretninama ne postoji jedan propisani put, dobro pokazuju iskustva četiri Eurovilline agentice iz različitih dijelova Hrvatske.
U Zagrebu radi Sarah Ivanković, magistrica ekonomije koja je profesionalni put prvotno zamišljala u području EU fondova. Suzana Balde-Ćoza u Pulu je donijela iskustvo iz revizije i kontrole poslovanja poduzeća i banaka.
Suzana Balde-Ćoza
Varaždinska agentica Kristina Tomiek završila je Građevinski fakultet i karijeru počela na gradilištima, dok je Josipa Serdarušić u Splitu prije nekretnina radila s investicijskim zlatom i klijentima koji su već tada pred njom donosili velike financijske odluke.
Kristina Tomiek
Josipa Serdarušić
Razlikuju se njihovi gradovi, tržišta i profesionalne pozadine, no upravo se u tim razlikama vidi koliko je agentura širok posao. Tehničko znanje može pomoći u razumijevanju nekretnine, financijsko u procjeni investicije, a prethodno iskustvo rada s klijentima u onome što će vrlo brzo postati velik dio svakodnevice, razumijevanju ljudi.
Jer tržišta na kojima rade nisu ista. Posao agenta u Zagrebu ima drukčiju dinamiku od onoga u Istri, Dalmaciji ili Varaždinu. Razlikuju se kupci, vrste nekretnina, rasponi cijena i razlozi zbog kojih se kupuje. Ono što se ne mijenja jest činjenica da iza gotovo svake transakcije postoji osoba koja donosi jednu od financijski najvećih odluka u životu.
Posao s nekretninama koji je zapravo posao s ljudima
Tek kada počnete raditi taj posao postaje jasno koliko mali dio agenture čini ono što javnost najčešće vidi.
Oglas je tek završni proizvod. Prije njega treba razumjeti nekretninu i tržište, razgovarati s vlasnikom, definirati realnu cijenu, pregledati dokumentaciju i osmisliti način na koji će se nekretnina predstaviti. Nakon njega slijede upiti, obilasci, pregovori, koordinacija različitih strana i često rješavanje problema koji se nisu mogli predvidjeti.
A paralelno s cijelim tim procesom treba razumjeti i ljude.
Prodavatelj možda u cijenu uključuje dvadeset godina uspomena koje kupcu ne znače ništa. Kupac vidi buduće troškove koje vlasnik više ne primjećuje. Netko želi donijeti odluku odmah, drugome treba vrijeme. Ponekad je zadatak agenta ubrzati proces, a ponekad prepoznati da je najbolje ne napraviti ništa i dati ljudima vremena da ponovno počnu racionalno razgovarati.
Upravo taj dio posla s iskustvom mijenja i samog agenta. Svakodnevni kontakt s različitim ljudima gradi sigurnost u komunikaciji i pregovorima, ali i sposobnost upravljanja vlastitim reakcijama. Sarah Ivanković to opisuje kao razvoj samopouzdanja i psihološke otpornosti, uz važnu lekciju da empatija prema klijentu mora imati granicu ondje gdje počinje narušavati profesionalnu objektivnost.
Drugim riječima, iskustvo vas ne uči samo što reći. Uči vas i kada slušati, kada inzistirati, kada napraviti korak unatrag i kako ostati smiren kada se mjeseci rada u nekoliko minuta dovedu u pitanje.
Sloboda bez discipline vrlo brzo prestaje biti prednost
Nema klasičnog radnog vremena, ali nema ni klasičnog radnog dana.
Telefon i e-mail ne prate uredno raspored od osam do četiri, klijenti imaju vlastite obveze, a ozbiljan kupac koji se pojavio danas neće nužno čekati termin koji je praktičniji prekosutra. U jednom se danu zato izmjenjuju obilasci, pregovori, administracija, sastanci i deseci poruka i poziva, a uredno složen jutarnji raspored ponekad već do podneva više ne postoji.
To daje veliku autonomiju. Ne morate svaki dan provesti osam sati za istim stolom niti dva dana moraju izgledati jednako. Ali upravo zato nitko drugi neće umjesto vas napraviti strukturu koja nedostaje.
Možda je zato jedna od najjednostavnijih rečenica iz iskustva Eurovillinih agentica ujedno i najbolji opis onoga što stoji iza te slobode. Josipa Serdarušić svodi ga na „red, rad i disciplinu, jer motivacija nije uvijek na vrhuncu.“
Fleksibilnost, dakle, nije benefit koji automatski olakšava život. Vrijedi onoliko koliko dobro znate njome upravljati.
S iskustvom naučite i da ne možete kontrolirati sve
To je možda jedna od manje očitih profesionalnih lekcija agenture.
Možete dobro pripremiti nekretninu, pronaći kupca, kvalitetno voditi pregovore i napraviti sve što je bilo do vas a da se okolnosti ipak promijene. Financiranje se zakomplicira, administracija potraje, jedna strana promijeni odluku ili se dogodi nešto što nitko nije mogao predvidjeti.
Za nekoga tko je navikao rezultat povezivati isključivo s količinom uloženog rada, to može biti prilično zahtjevna lekcija. Josipa, koja se sama opisuje kao nestrpljivog perfekcionista, govori upravo o tome: trebalo joj je vremena da prihvati kako kupoprodaja ima vlastiti prirodni tijek i da nije moguće kontrolirati svaki njezin korak. Ono što jest moguće kontrolirati vlastiti je pristup procesu.
S vremenom se zato mijenja i definicija dobro odrađenog posla. Nije svaki posao koji se nije realizirao nužno loše vođen, kao što ni svaka zaključena transakcija sama po sebi nije dokaz vrhunskog rada.
Nije za svakoga. Nekima je upravo zato odličan posao.
Ako vam odgovaraju predvidiv raspored, jasno odvojeno radno i privatno vrijeme i činjenica da posao petkom poslijepodne ostaje u uredu, agentura vjerojatno neće biti prvi izbor. Kristina Tomiek to bez uljepšavanja kaže i mladima koji razmišljaju o toj karijeri: ovo nije posao od 9 do 5.
No ista nepredvidivost nekome drugome znači da se ni nakon deset godina neće probuditi s osjećajem da ponovno ide odraditi isti dan.
A povremeno se iza svih mailova, poziva, kilometara, pregovora i dokumentacije pojavi vrlo jednostavan podsjetnik zašto posao ima smisla.
Kristina ga je dobila nakon svoje prve prodaje i to u obliku čestitke četverogodišnjeg djeteta koje joj je zahvalilo što je njemu, bratu i roditeljima pronašla novi dom. Bio je to trenutak u kojem je, kaže, shvatila da nije sudjelovala samo u transakciji, nego u važnoj životnoj priči jedne obitelji.
U Eurovilli danas žene čine gotovo 55 posto tima, a četiri različita grada i četiri potpuno različita profesionalna puta teško bi mogli dati jednu formulu zašto su odabrale nekretnine.
Ali zajednički nazivnik ipak postoji. Sloboda bez odgovornosti u ovom poslu ne funkcionira, znanje bez razumijevanja ljudi nije dovoljno, a iskustvo se ne mjeri samo brojem prodanih kvadrata.
Možda je upravo zato karijera u nekretninama zanimljiva ljudima koji ne traže posao koji će uvijek biti jednostavan i predvidiv, nego posao u kojem će i nakon godina imati što naučiti.