Slow Fashion – trend ili potreba?
Piše: Ana Hlača
Posljednjih nekoliko godina val promjena prošao je modnom industrijom, osnažen nizom pokreta koji otkrivaju stvarne istine o posljedicama brze mode i tekstilne industrije na planet, ljude i životinje.
Koncept brze mode, naime, počiva na konzumerizmu, potrošnji i kratkom životnom vijeku proizvoda. Kao protuteža takozvanoj brzoj modi, pojavio se društveni pokret održivog pristupa modi tzv. Slow fashion koji se zalaže za savjesnu potrošnju, ekološku osviještenost te reciklažu, koja postaje preduvjet održive proizvodnje. Danas, svjedočimo znakovitim promjenama u modnoj industriji – sve veći broj brendova odbacuje načela brze mode te se okreće održivim načinima proizvodnje tekstila.
Utjecaj brze mode na okoliš
Brojna istraživanja pokazala su da brza moda već desetljećima iscrpljuje okoliš. Naime, modna industrija proizvodi čak 10% globalne emisije ugljika, a pretvaranje sirovina u tkanine zahtjeva uporabu više od 8000 kemikalija. Samim time, tekstilna industrija postaje jedan od vodećih čimbenika sve većeg zagađenja vode, zraka i tla. S druge strane, svake sekunde ogromna količina tekstila završava na otpadu, tekstil ostaje neiskorišten, a podatci govore da se gubi i do 500 milijardi dolara na odjeću koja je odbačena i koja se vrlo rijetko reciklira. Brendovi poput H&M-a, spaljuju 12 tona neprodane odjeće godišnje, usprkos stalnim naporima i kampanjama usmjerenim na održivost i podizanje svijesti u javnosti. Problem Fast fashiona leži i u masovnoj proizvodnji, uporabi jeftinih, umjetnih i najčešće zdravstveno kontaminiranih materijala. U želji za što većim profitom, brendovi brze mode okreću se jeftinim procesima izrade odjeće koji gotovo uvijek uključuju rad u sweatshopovim-a i izrabljivanje radnika, koji nažalost učestalo rade u nehumanim uvjetima.
Načela Slow fashiona
Termin slow fashion ili spora moda osmislila je Kate Fletcher tijekom rada u Centru za održivu modu, smatrajući da je u modnoj industriji potrebna korjenita promjena te sporiji tempo proizvodnje odjeće. Model Slow fashion odbacuje ideale poslovnog modela brze mode koji se oslanja prvenstveno na brze promjene u modnim trendovima. Tijekom povijesti, posebice u razdoblju prije industrijske revolucije, odjeća se proizvodila na lokalnoj razini, a ljudi su kupovali odjeću koja im je služila dulje vrijeme ili bi pravili vlastitu od dostupnih resursa i tekstila. Odjeća je tada, odražavala mjesto i kulturu ljudi koji ih nose. Pokret Slow fashion, uočio je da se ti stari načini odnosa prema modi, iako vrlo sporo, ipak vraćaju i u suvremene trendove. U skladu s tim, Slow fashion potiče društvo da rjeđe kupuje, manje količine odjeće – više kvalitete, izrađene od održivih i prirodnih materijala. Također, naglašava se umjetnost izrade odjeće te slave vještine majstora koji ih izrađuju. Slow fashionkarakterizira odjeća napravljena od visokokvalitetnih i održivih materijala, odjeća proizvedena i prodavana na lokalnom nivou, potiče se kupovina u manjim (lokalnim) trgovinama, a ne u velikim trgovačkim lancima, te kolekcije koje izlaze dva ili maksimalno tri puta godišnje.
Budućnost Slow fashiona
Posljednjih godina pokret Slow Fashion bilježi sve veću potporu šire javnosti ali i modne industrije u zahtjevima za visokim etičkim standardima i održivom načinu proizvodnje. Ipak, pred Slow Fashion pokretom još su brojni izazovi i dugi put njihova ostvarenja. Da bismo zaista podržali pokret Slow Fashion, moramo biti dio rastućeg pokreta ljudi koji nadilaze „privlačnost“ jeftinog i visokog prometa brze mode. Slow Fashion pokret poticaj je svakom čovjeku da teži odgovornoj i osviještenoj potrošnji. Stoga, možemo zaključiti da je Slow fashion zaista potreba društva i zemlje te preduvjet stvaranja bolje budućnosti.
