Ana Marija Žužul: Naša predstava ruši sve kazališne stereotipe
Razgovarala: Ana Gruden
Fotografije: Matea Smolčić Senčar
Svestrana glumica Ana Marija Žužul, koja živi i svakodnevno otkriva umjetnost, svojim posljednjim projektom „Praznine“oduševila je publiku i pomaknula granice kazališne predstave
Nakon završetka Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu, ova 27-godišnjakinja iz Zagreba uspješno nastavlja širiti svoj spektar bavljenja umjetnošću te 2014. osmišljava književni projekt pod nazivom More knjiga. Osim toga, od 2015. radi kao kreativna direktorica u Školskoj knjizi. Budući da je gluma ipak njezina prva ljubav, Ana Marija stječe dodatno stručno usavršavanje na svjetskim učilištima, među kojima su Yale University Summer Conservatory for Actors i New York Film Academy – program Acting for Film, specijaliziran za usavršavanje filmskih glumaca. Godine 2017. postaje i doktorandica na Filozofskom fakultetu na odsjeku Znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Ljubiteljima malih i velikih ekrana zasigurno je poznata iz filmova „Psi“, redatelja Vida Juračića, „Bijeg do mora“, redatelja Veljka Bulajića i televizijskih serija „Prava žena“ i „Crno-bijeli svijet“. Na kazališnim daskama publika ju je imala priliku vidjeti u „Šest lica Ane Borongaj“, scenskoj adaptaciji Krležine proze u režiji Natalije Manojlović, „Banketu blitvanskom“ u scenskoj prilagodbi Mladena Vukića, „Yuliji“ u režiji Jakova Sedlara i mjuziklu „Orašar“u režiji Marka Jurage. Krajem 2018. osniva umjetničku organizaciju Odeon art, koja kroz inovativne projekte preispituje granice kazališne, filmske i glazbene industrije. O svojem najnovijem projektu „Praznine“,kao i o dosadašnjim uspjesima, odmah nakon premijere ispričala nam je ova svestrana mlada umjetnica.
Kreativna ste producentica, jedna od autorica i glumica u predstavi „Praznine“. Kako se razvila suradnja s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu? Jedan nekonvencionalni projekt u najvećoj kazališnoj kući.
Zadnjih je godina, otkad mu je na čelu intendantica Dubravka Vrgoč, HNK Zagreb postao kazališni brend – kad je riječ o posjećenosti, zatim kao čvorište brojnih stranih redatelja koji dolaze raditi i stvarati, a ujedno je i kulturni simbol grada. Jako sam željela da se naš projekt, koji smo tada započinjali, smjesti upravo u HNK. Željela sam da projekt bude shvaćen ozbiljno, a tome je sigurno pridonijela činjenica da ga izvodimo u HNK-u Zagreb.
Na početku niste znali temu predstave, imali ste samo ideju o tome kako biste željeli da projekt nastaje. Na koji ste način započeli s projektom i kako je tekao proces, čiji je rezultat predstava „Praznine“?
U početku smo eksperimentirali, odnosno nismo znali u kojem ćemo smjeru ići. No, nakon godinu dana rada, u suradnji sa 15 mladih umjetnika, organizacijom Odeon art, Školskom knjigom i HNK, mogu ponosno reći da smo zaista uspjeli. Predstava je nastala s ciljem da napravimo odmak od klasičnih kazališnih predstava. Kao producentica, željela sam stvoriti nešto što će publiku inspirirati, nešto o čemu će razmišljati kad izađe iz kazališta. Fokus je bio u stvaranju nečeg potpuno drugačijeg, izvan granica klasičnog kazališta, što će pomaknuti fiksirane uloge koje inače postoje u svakoj predstavi. Idejni je koncept bio „miješanje“ svih umjetnosti i glumaca različitih profila i otkrivanje što će se dogoditi. Sve je započelo okupljanjem nas pet koje smo u autorskom timu: Ane Vučak Veljače, Dubravke Lelas, Morane Novosel, Kristine Kegljen i mene. Počele smo pisati tekst za koji smo željele da bude univerzalan, neograničen društvenom pozicijom i ustaljenim temama. Dakle, nešto u čemu će se publika pronaći. Odlučile smo napraviti predstavu s potpuno drugačijim pristupom. I potpuno iskreno. Prva tema koja nam je pala na pamet bila je današnji svijet koji nudi (pre)velike mogućnosti, u kojem postoji toliko izbora da je paradoks što upravo takav svijet paralizira i dovodi do otuđenosti. Podosta smo eksperimentirale s načinom na koji smo dolazile do teksta. Recimo, za vrijeme rada na predstavi imali smo i radionice na kojima je gostovala psihologinja. Na tim smo temeljima slagale tekst za predstavu. Željele smo ići težim putem, bez krutih uloga redatelja i dramaturga jer kad imate ovakav tip projekta, rasprave oko teksta i uloga vode se satima. Puno smo vremena uložile, ali mislim da smo napravile izvrstan projekt. U autorskom timu je pet žena i svaka je doprinijela različitim idejama i vizijama. Željele smo ljude potaknuti na diskusiju. Tako su nastale „Praznine“. Naime, u današnje vrijeme često se osjećamo prazni u društvenom smislu, izgubljeno, bez ideala, iako postoji privid da je sve idealno. To je tema koju smo otvorile.
Vaša se svestranost očituje i u tome što se bavite različitim projektima. Osnovali ste i jedan od popularnijih ljetnih događaja u Zagrebu, More knjiga.
Riječ je o projektu koji uspješno traje već pet godina, a nastao je s intencijom poticanja čitanja knjiga na jedan drugačiji način. Cilj je bio povezati čitanje s užitkom i zabavom. Dakle, potpuna suprotnost iskustvu čitanja na primjer u knjižnici. Tijekom ljeta sam razmišljala o tome što bih mogla napraviti da ostvarim taj cilj. Tako sam došla na ideju da na Zrinjevcu uredimo malu plažu s knjigama. U početku smo samo nudili knjige, a svake je godine događaj rastao prostorno, postao posjećeniji i počeli smo surađivati s Motovun film festivalom te smo kreirali čitav program. Brojni umjetnici dolaze i stvaraju svoja djela tijekom dana, imamo jazz koncerte i mnoge druge ponude u okviru programa.
Iza vas je još jedan značajan projekt. Naime, prošle je godine objavljena bogata hrvatska kuharica „Croatian Cookbook“, na kojoj ste radili kao umjetnička direktorica.
Autor koncepta knjige je chef Mate Janković, a u knjigu smo uključili trideset i šest najboljih hrvatskih chefova i svaki je dao četiri recepta inspirirana hrvatskom kuhinjom. Sadržaj knjige podijeljen je na četiri regije, opisana je svaka regija i hrana koja je za nju karakteristična. Knjiga obiluje prekrasnim fotografijama i pruža uistinu jedinstven doživljaj cjelokupne hrvatske gastronomije. Moja je uloga bila u dizajnu i fotografiji, stoga sam putovala po cijeloj Hrvatskoj s fotografkinjom Majom Danicom Pečanić koja je napravila sjajan posao.
Na ideju sam došla jer sam shvatila da nemamo niti jedan suvenir u formi autohtone kuharice. Željela sam napraviti knjigu u kojoj će se nalaziti najpoznatiji hrvatski chefovi i njihova jela u luksuznom izdanju na engleskom i hrvatskom jeziku. Cilj je bio omogućiti turistima da kupnjom knjige podijele dio hrvatske kulture sa svojim prijateljima i obitelji. Vjerujem da smo u tome uspjeli.
Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju časopisa Zaposlena koji se nalazi na kioscima.
