Sadržaj portala
Aneđela Šutija

Najbolji mentori ne dijele lekcije, nego znaju razgovarati

Razgovarala: Božena Matijević
Fotografija: Privatna arhiva

U nastavku projekta “Mentorstvo kao oblik networkinga među ženama” ulogu mentorice prvi će put imati i Anđela Šutija, vlasnica i direktorica tvrtke Ano, specijalizirane za brokerske poslove u osiguranju i reosiguranju.

Što vas je motiviralo, zašto ste se odlučili uključiti u ovaj projekt u kojem sudjelujete prvi put?

U mojih više od 28 godina karijere u prilično muškom poslu, iako mi zbog moje otvorene prirode nije bilo teško preuzeti ulogu “jednog od dečki”, često sam priželjkivala da postoji veća ravnopravnost među spolovima. Žene balansiraju između mnogih životnih uloga, a ako kod kuće nemaju bezuvjetnu podršku za svoju karijeru, teško će ostvariti iole veće ambicije. Srećom, ja sam podršku imala, zato i jesam danas u prilici ponuditi raznolika znanja koja sam prikupila da pomognem kolegicama koje su se našle na prekretnici i imaju dileme kako dalje. No primjerice, tijekom karijere poznavala sam žene koje nisu imale priliku ići na potrebne službene putove ili dodatne edukacije zbog prilika kod kuće. Naravno da im je takva konstelacija stvari uvelike otežavala otvaranje novih horizonata i napredovanje kada na trenutke prelaziš svoje granice te rasteš i kao profesionalac i kao čovjek. Upravo zbog tih brojnih uloga koje preuzimamo kao žene, jedna drugu moramo bezuvjetno podržavati u našim nastojanjima, pomagati si savjetima, ohrabrenjima ili jednostavno pokazati put. Dokazati da se može ako se želi.

Što zapravo za vas znači biti mentorica?

Kao mentorica prvenstveno želim ponuditi podršku mojoj mentijki da ostvari svoje najbliže ciljeve, pa i one malo dugoročnije, a to želim napraviti kroz obostrano otvoren i prijateljski odnos.

Smatram da, kada se usudimo priznati da imamo prepreku koju nismo trenutačno u stanju premostiti same, kada otvorimo put da nam netko pomogne pa makar samo da posluša naše misli, otvaramo put za puno produktivnije i zdravije poslovne odnose. Usto, nesrazmjer rodne ravnopravnosti na poslu problem je koji nisu stvorile žene, ali žene svakako mogu pomoći da se on riješi – i pritom ne mislim na kvote, jer se ljudi trebaju zapošljavati prema sposobnostima koje najbolje odgovaraju poziciji nevezano uz to kojeg su roda, boje, vjere ili seksualnog uvjerenja. Također, entuzijastična sam jer mislim da nikada nije bilo boljega vremena za žensko mentorstvo nego danas kada se mnoge mlade žene pripremaju na ulazak na tržište rada, dok su istodobno u prošloj generaciji žene koje su se izborile u, rekla bih, puno težim uvjetima.

Na koji ćete način vi pristupiti mentoriranju, imate li neka temeljna pravila mentorskog rada oko kojih ćete onda graditi cijelu tu priču s osobom koja će vam biti dodijeljena?

Uvjerenja sam da najbolje mentorstvo ne uključuje lekcije, već razgovore. Nastojat ću pristupiti ovom odnosu kao i svima drugima koje sam u životu ostvarila – na otvoren način, utemeljen na međusobnom povjerenju i podršci. Nastojat ću svojoj “partnerici” pomoći da postigne ciljeve koje je postavila, nastojat ću joj biti na raspolaganju znanjem, savjetima i podrškom, a nastojat ću i sama nešto naučiti od nje. Bit ću otvorena i oko situacija iz svoje karijere u kojima sam napravila velike greške i s kojima se nisam osjećala dobro. Svaki je odnos dvosmjeran i od svih ljudi koji prođu kroz naš život, ako otvorimo oči, uši i um, naučit ćemo ponešto o sebi, životu i postat ćemo bolji profesionalci i bolji ljudi.

Ima li mentoriranje neke osobe svoj vijek trajanja, treba li odrediti trenutak kada se kaže – dalje trebaš sama ili u tom smislu ne treba postavljati nikakve granice?

Za mene su svi odnosi dugoročni. Vjerujem da ću sa svojom mentijkom ostati u kontaktu i nakon što pređemo prvu prepreku zbog koje danas ulazimo u mentorski odnos. Svaki odnos prirodno sazrijeva ako su obje strane njemu obostrano otvoreno pristupile i uložile međusobno uvažavanje i poštovanje.

Nekako se zna koje vrline i osobine treba imati dobra mentorica, no kakva treba biti osoba koju se mentorira da bi na kraju cijeli taj dvosmjerni proces bio uspješan?

Za bilo kakav rast, profesionalni ili osobni, potrebno je da je osoba u stanju suočiti se sama sa sobom i da je spremna otvoreno dovesti u pitanje svoje misli, uvjerenja, pa možda i dotadašnje planove.

Također, mora znati da je najveća odgovornost za njezin vlastiti rast upravo njezina. Kao mentorice možemo pomoći, ali taj dio ne možemo preuzeti na sebe. Preuzimanje odgovornosti za sebe svakako je jedna od najvažnijih lekcija u bilo čijem životu i bilo čijoj karijeri. A ono najkorisnije za bilo koga tko ulazi u mentorski odnos jest i da zna što bi želio dobiti iz odnosa, oblikovati svoj cilj jasno i realistično, s obzirom na predviđeno trajanje aktivnog mentorstva. Nastojat ću u razgovoru sa svojom mentijkom odmah to jasno utvrditi da bismo iz našeg odnosa izvukle ono najbolje za nju, što najviše odgovara njezinim željama i ciljevima.

Živimo u vremenima kada je napredak u mnogočemu jako ubrzan. Stavlja li to pred veliki izazov i same mentorice koje stalno moraju ulagati u vlastitu nadogradnju i usavršavanje te kako se vi nosite s tim?

Izuzetno sam znatiželjna, željna novih znanja i iskustava i to mi uvelike pomaže jer me ta žeđ za novim inspirira me da istražujem, čitam, putujem, tražim.

Uvjerena sam da čovjek raste svaki dan pomalo, ali samo ako si ne dopusti da se uljulja u neku rutinu i neprestano ponavljanje sigurnoga. Znam da zvuči kao floskula, no zaista iskreno vjerujem da nas sve ono za što se vrijedi boriti čeka izvan zone komfora i da će svaki taj put biti pomalo neugodan, da će nam instinkti govoriti da je lakše i bolje da odustanemo, ali baš tada treba ići dalje